Karantin

Piše: Batrić Babović

Malo, malo pa opet priča o karantinu. Slušali smo mjesecima jalove i tupe politikantske priče o svemu i svačemu, o kosovsko metohijskom problemu, Grenelu, Palmeru, taksama na uvoz robe iz Srbije i naravno o litijama.

Bilo je tu priča o Bliskom i Srednjem Istoku, Siriji, Izraelu, Palestini, Iranu, Turskoj, politici Ruske Federacije, multipolarnom svijetu, Kini, Americi, Vatikanu i otvaranju tajnih arhiva, relacijama Vaseljenska i Moskovska Patrijaršija i naravno broju nuklearnih sila na planetarnom nivou.

Iz prikrajka medijskih nišana virio je NATO, Bregzit i krugovi izraelskih izbornih ciklusa sa remiziranim odnosom Likuda i koalicije Plavo i Bijelo. Bilo je mnogo toga što je trajalo, što traje i trajaće još ali je skinuto sa dnevnog reda.
Nastupilo je doba korone i karantina. Izvorna italijanska riječ čije značenje jeste broj 40 vratila se na mjesto najskuplje svjetske riječi. Oni koji duže pamte podsjetili su se kuge, kolere, bruceloze i tularemija, gripa koji su nosili svinje i ptice. Bilo je tu podesnih informacionih tehnologija da se unose sumnje i razdori, paranoje i strahovi, egzibicioni potencijal krive brzog rasta i vijabilnog nagiba koji imaju različite implikacije. Nemoćnim su se pokazali ukupan potencijal farmaceutske industrije, proročki govor Bila Gejtsa, digitalizacija i telekomunikacije, vojni budžeti SAD i NATO sa jedne i Šangajska Organizacija za Bezbjednost sa Kinom i Rusijom na drugoj strani. Korona je postala cio svijet u jednoj riječi sa karantinom kao jedinim lijekom. Istorija se ponavlja kad čovjek naruši odnos sa Bogom i prirodom. Virus kao David ruši palu oholost golijatske ljudske prirode. Svjetski zdravstveni sistemi liče na šupljine švajcarskog sira sa različitim dijametrima pukotina i rascjepa i nejednakom reparacionom moći.

Međunarodne organizacije sa vladama vodećih država Evrope i svijeta su na koljenima. Američki i evropski mejnstrim mediji izvještavaju o virusu nuklearne razorne moći kao o osmom svjetskom čudu. Švedski zdravstveni sistem za sada se ponaša rezervisano i hladno. Svoju snagu je bazirao na formiranju kolektivnog imuniteta i drugačijim pristupima epidemioloskom analitičkom potencijalu.

Sve ove priče su uvod u malu zdravstvenu analizu zdravstvenog sistema u Crnoj Gori. Karantin je ukinuo značaj i smisao ranije Platforme koja je imala za cilj da se predviđa broj budućih specijalističkih pregleda i procedura. Kod ljekara opšte medicine bilo je moguće dobiti sve vrste pregleda na račun proizvoljnih procjena i neadekvatno postavljenih indikacija.

Karantin je zaustavio sve vrste hirurških i internističkih procedura i pregleda, smanjio broj vozila iz regionalnih bolnica ka krovnoj instituciji crnogorskog zdravstva i povećao stručni standard ljekara. Osim za medicinske indikacije hitnog stepena sada ne postoje ultimativne kardiološke i kardiohirurške procedure, hitne intervencije u vaskularnoj i drugim hirurgijama, endoskopske i ostale invazivne procedure, nesklad između državnog i privatnog zdravstva. Karantin je usporio žurbu u vremenu i za vremenom, trku za dopunskim radom i vratio liste čekanja koje su normativni akt u svim zapadnoevropskim državama kojima težimo.

Pale su kao kula od karata sve populističke norme vladajuće elite kojima su krpljeni sistemski defekti derogiranjem ljekarske profesije. Karantin je ugasio medijske hajke na ljekare, čudesne i nestvarne riječi da će biti tuženi, prijavljeni ministru, premijeru ili predsjedniku države. Što je korona započela karantin je dovršio. Jedan pametni čovjek kaže da je saznao puno o Svetoj Trojici, zašto su Blagovijesti uvod u najveće tajne, povezanost Berđajeva, Florovskog, vladike Atanasija Jevtića i svetog Porfirija Kavsokalivita. Slučajno se pomenula doktorska teza mitropolita Amfilohija kao jedno od najboljih teoloških djela na grčkom jeziku. Najupečatljiviji dio je onaj koji karantin povezuje sa Mojsijevim Izlaskom i postom na Gori Kušanja. Krajnje kontemplaciono i metafizičko pristupanje duhovnom rastrojstvu planete pokazalo je ljepotu ili rugobu lica u karantinu.

Na jednom portalu našli su se opisi jednog Turčina o koroni, mudrosti Siluana Atonskog o duši i Ciceronov stav o društvenom uređenju. Duša je država ličnosti a društvo je duša planete. Čini se da se u ovom trojnom duhu može vidjeti karantin sa svojim plodovima. Valja ih ubrati na vrijeme i sačuvati od truljenja. Četrdeset dana imaju svoj smisao jer da bi stiglo vaskrsenje mora da umre trulo i staro u društvu i duši. Korona je izgleda i opomena i kruna. Možda i čuvar duše i pamćenja!!!

Autor je doktor nefrolog i publicista

Izvor: Mitropolija