Kapela (opet) na krstu

Piše: Emilo Labudović

Da Njegoševa Kapela ne može opet na Jezerski vrh sve dok je Radže od Montenegra i njegovih naslednika, narativ je koji odavno doliva so na ranu rascijepljenog crnogorskog društva. Isto kao što ni srpski jezik ne može u status koji mu po svim božjim i lingvističkim zakonima pripada, kao što ni „trobojka“ nema pravo ni na okrajak državnosti, kao što je i Srpska pravoslavna crkva progonjena kao strana, kao… uglavnom ništa od onoga što je srž srpskog nacionalnog bića.  A Srbi u Crnoj Gori nijesu ni dođoši ni nacionalna manjina.

Ovakav odnos prema nikada do kraja riješenom srpskom pitanju u Crnoj Gori, koji se uporno pokriva plaštom demokratije, nermećenja „skladnih“ međunacionalnih odnosa, prioritetom ulaska u EU i brojnim drugim floskulama, opasno miriše na neofašizam. Na Gebelsovski stvaranu atmosferu u kojoj su za sva zla i nedaće društva krivi Jevreji ili Srbi (Cigani i psi se podrazumijevaju). I samo pominjanje neostvarenih nacionalnih prava srpskog naroda napada se i sklanja pod tepih iz razloga bržeg napretka na famoznom proevropskom putu. Kao da baš taj put u tu modernu, demokratsku i civilizacijsku sredinu ne podrazumijeva jednakost, ravnopravnost i devizu „sva prava svima“! Ali, Srbi su, izgleda, izuzetak.

Najnovija hajka i na samu ideju Njegoševe Kapele je samo novo guslanje stare jadikovke o Srbima kao najvećoj opasnosti koja danas prijeti Crnoj Gori. Nijesu to više ni Turci, ni Italijani, ni Njemci, ni… sve kurte i murte koje su kroz vjekove kidisale na nju, već rođena i braća od stričeva, tetaka i ujaka koji, izgleda, iz čiste pakosti potržući pitanje Kapele kidišu na rođenu kuću. A to što je ona –  zavjet i kletva njih se ni najmanje ne tiče, jer još uvijek nijesu načisto ko je i čiji je Njegoš? Je li Srbin, Crnogorac, Evropejac..? Ali, oni koji ne mogu da sebi razjasne ovu nedoumicu neka se samo sjete da je Njegoš prije svega Vladika i da mu je mjesto vječnog počivanja, osim u istoriji, kulturi i pamćenju naroda, bilo jednog ili drugog – u Kapeli. Ali, za Kapelu osim na Lovćenu, izgleda, više nema mjesta ni na amblemima.

Oni požmirepi koji svakodnevno kevću iz svojih NVO brloga, a koji su opet digli dreku, ovaj put na iluminaciju Kapele na grbu Specijalnog policijskog odreda, zaboravljaju da je ona decenijama bila na državnom grbu. I to u vrijeme onih koji su, dižući Mauzolej u svoju a ne u Njegoševu slavu, naredili i sproveli njeno rušenje. Nije mi samo jasno kako im je njeno postojanje na pomenutom grbu promaklo sve do sada? Gdje je sve do sada bila ona „snaha“ od Prelevića, budni čuvar na kapiji Crne Gore da, ne daj bože, nešto srpsko ne bi poremetilo njeno proevropsko posrtanje? Jer Kapeli, koja nije ni srpska ni crnogorska, one Goranc pogotovo nije, nego prije svega i iznad svega – Njegoševa, jednako pripada svima. Tim prije što Njegoša svi svojatamo kao da nam je na čelu rodoslova, mada sumnjam da bi, ustane, i on nas prihvatio za svoje.

I tako, Kapela juče, Kapela danas, Kapela sjutra… Kapela uvijek kada Srbima u Crnoj Gori treba staviti do znanja da, u ime ovoga i onoga, treba da ćute i trpe jer su narod drugog reda u sopstvenoj državi. I, iskren da budem, niti sam se iznenadio ni začudio „snajki“, ona je, rekoh, dežurna i stalno budna, začudio sam se Ombudsmanu. Sve do juče mislio sam da je on zaštitnik i mojih ljudskih, nacionalnih i građanskih prava. A i činio mi se kao pošten čovjek. Ali, njegovo saopštenje, kojem ne bi bilo mane da mu ga je „snajka“ pisala, razbilo mi je sve iluzije. I zato, oprosti, Vladiko, ne znamo šta činimo!!!