Kao u Svetosavskoj himni
1 min read
Bijela, porta crkve Rize Presvete Bogorodice: jedna od prvih osnovnih škola na srpskom (1812), finansirana od strane kapetana, pomoraca, ribara, zanatlija, vinogradara i maslinara – ne od strane tadašnje, francuske vlasti (Foto: N. M.)
Piše: Nikola Malović
S rukom na srcu, Boka je Kotorska tokom krštenih i nekrštenih svojih istorija uglavnom dobro prolazila, s malo žrtava i s malo omraze među narodima.
U vremenima u kojima varnice stvaraju, kao i 90-ih godina prošlog vijeka, polarizovani mediji i huškački tabloidi, vjerujem da će biti onih koji će u sasvim neutralnoj rečenici naći izvor navodnih podjela.
Zanimljivo, prva je rečenica bila sasvim na tragu hrvatskog nagrađivanog mediteranologa, Predraga Matvejevića, koji je u kapitalnom mega-eseju „Mediteranski brevijar“, kazao i da se obale Našeg mora (Sredozemlja) dijele na one koje jesu krštene i na one koje to nisu. Pa mu niko nije zamjerio, ne samo zato što se na prvu loptu zamjera samo Srbima, već stoga što je izrekao misao istinitu i tačnu.
Ako sam zabacio udicu da se ulove mnogi kojima smeta prva rečenica, a time imam na umu portale koji će latinizovani ovaj tekst dijeliti po mrežama, onda sam deboto uspio, jer se vraćam na izvorni stav:
Boki je Kotorskoj Bog dao – u okruženju izuzetno ratnom, krvavom i balkanskom – takvu sreću da se do sada, u moru ratova, nikad nismo pohvatali za guše kao da dana sutrašnjeg – nema, ni u njemu režima sutrašnjeg.
Čime to tumačiti?
Da bismo objasnili ovaj fenomen s mjesta na kome naš narod i dalje na moru živi u suživotu s manjinskim narodima, Crnogorcima i Hrvatima, valja uvesti pojam bokeljizacije. To je proces tokom kog se poslovično divlji, (u predrasudama) ugrubo otesani brđani, Hercegovci i Crnogorci, unutrašnji migranti koji streme naplativijoj geografiji – vremenom njoj prilagode, izbruse svoje mentalitetske i bontonske neravnine, usvoje primorske riječi, češće uzmu da jedu ribu, fotografišu se s nekim heraldičkim arhitektonskim obalnim simbolom u pozadini, opaze nosom da je u vazduhu nota soli, nauče da ljubičasto nebo na zapadu u sumrak znači buru, naviknu se na zelena škura i barokne gradove koji kao da su poslagani od kamenih lego-kockica, čuju dječju pjesmu: Zašto-sole-more-kakav-je-to-način-nije-more-hrana-ne-treba-mu-začin; ustanove da se nalaze na nultoj nadmorskoj visini do koje svakog, ali svakog dana morem dolaze ljudi iz cijelog svijeta što utiče na jezik, trgovinu, poslovno iskustvo, na razmjenu informacija…
Ljudi sišavši sa crnogorskih i hercegovačkih brda u prvoj generaciji kazuju: Vi, Bokelji, a onda u drugoj – mi, Bokelji.
Kada sam veoma uspješnog Novljanina s hercegovačkim prezimenom na –o, oslovio sa: šjor, taj mi je Hercegovac rekao da on šjor nije. Ja sam i znao da nije, ali sam htio da ga unaprijedim u obalnog gospodina, jer mi to tako radimo, jezičkim manirima. Kada mi je jedan nacionalni Crnogorac iz Kotora rekao da je opazio njegove Njeguše kako bacaju po Starom gradu smeće, mirno sam sačekao kraj rečenice jer sam znao da će se na kraju ti Crnogorci u Kotoru osvrnuti oko sebe i ustanoviti kako u Boki nije normalno da neko ide ulicom i spontano – kao što bi beštija iz sebe ispustila tjelesni teret – pobaca suviške iz svojih džepova.
Minulu sliku nisam napravio slučajno, jer sam u jednom selu na sjeveru Boke, vraćajući se s društvom sa još viših planina, vidio staricu koja je, misleći da je sama (pri čemu vjernik uvijek zna da ga gleda Bog), spontano zadigla suknju i pomokrila se posred puta.
Na obali je to incident, ili pak zna da bude ogrehovljena perverzija, kada se, npr. tokom globalističke fešte zvane Bokeljska noć, iz hiljada, a ne samo stotina uretri, kroz bubrege filtrirano pivo ili vino lije po manje osvijetljenim ćoškovima kotorskog Starog grada, po palatama, nerijetko i po crkvama. Tokom avgustovske Smrti boginje sezone, jer Fešta nad feštama to jeste, Kotor u finansijskom smislu zaradi boga oca, ali zato jutrom smrdi na fekalije, pun je đubreta, drogiranih domaćih i fureštih, pa grad valja oprati ranom zorom, prije negoli stigne novi kruzer sa hiljadama turista.
Kad pred kotorska Morska vrata iz 1555. stigne ekskurzija iz Crne Gore, djeci popadaju vilice. Oni nisu zamišljali da njihova zemlja izgleda kao strana. To što vide nije Crna Gora. Oni vide Boku. Opažaju svim čulima geografsko, klimatsko – u isto vrijeme kad i kulturno – čudo!
Boka Kotorska Evropa jest. Lancima vezana za crnogorsko zaleđe kao prevarena i nesrećna žena za nasilnika, pijanca, mafijaša i narkomana.
Crna je Gora čestita kuća, i to Boka Kotorska zna, pa trpi i čeka ne bi li je Bog pogledao da se i Crna Gora, finalmente, uzme da mijenja, da nakon smjene aktuelnog režima dođu u posjed alata kojim se mijenja sve.
Dvadeset je i prvi vijek.
Uzdignemo li fokus, vidimo da smo u evropskom ekonomskom slijepom crijevu, i da boljeg života do kraja života naših nasljednika – neće biti.
Osim ako ne djelujemo odmah svim načinima osim samospaljivanjem, samo da ode Kurta, i da ne dođe Murta, nego da na možda potpuno neočekivanim osnovama, na svima ljudima alogičnom uređenju, primjerice pravoslavnoj teološkoj državi – uredimo sistem po našoj mjeri, od Mora do Dunava, kao u Svetosavskoj himni.
I da nas Bog vidi.
Srbi imaju pravo na vlastiti put.
Sve drugo smo probali.
Izvor: Pečat
Da ne zaboravimo i himnu:
https://m.youtube.com/watch?v=Mz6ZwiG3LaY
I ćutanja mogu biti naglas.
Na sahrani Dobrici Eriću mnogi poznati nisu bili.
Jedna beseda,
O pokajanju – Sveti Nikolaj Srpski,
https://ljplus.ru/img4/p/i/pirog_com_s_yab/IMG_1457.jpg
„16. Jer niko ne meće novu zakrpu na staru haljinu; jer će zakrpa
odadrijeti od haljine, i gora će rupa biti.
(Zač. 34). 36. A gledajući mnoštvo naroda, sažali se na njih, jer bijahu
smeteni i napušteni kao ovce bez pastira.
37. Tada reče učenicima svojim: Žetve je mnogo, a poslenika malo.
38. Molite se stoga gospodaru žetve da izvede poslenike na žetvu svoju.“
(Sv. Jevanđelje po Mateju 9:16,36-38)
https://i.pinimg.com/736x/19/fa/ba/19faba4f761f1e9a29bd15d6ab283420–serbian-wwi.jpg
…“Negda kada sam ja bio sa službom u jednom planinskom selu, sećam se, došao beše jedan školovan, punoglav, praznoglav – kakvih nije malo u ovoj zemlji, i kakvi vazda ugrožavaju mir i moral naroda – da na zboru govori narodu o pravima čoveka. Govorio je na dugo i na široko, govorio je iz tuđih knjiga i tuđih mozgova. Kada je, najzad, završio svoj žučni govor, seljaci su ustali molčaljivi kao stene. On priđe jednom sredovečnom i duboko zamišljenom seljaku i upita ga, šta on misli o pravima čoveka. A ovaj će duboko uzdahnuti i reći: za što mene pitaš, gospodine? Ja sam grešnik nad svima grešnicima; meni ne treba nikakvo pravo, meni je potrebno pokajanje, gospodine…“
http://www.pravoslavni-odgovor.com/Crkva_Hristova/o_pokajanju.htm
Bora Dugić – Svi moji preci (Dobrica Erić)
https://www.youtube.com/watch?v=9a0a00TyjkE&feature=emb_logo
„Voi siete dal paese molto lontani…“
Kad su rušili Stari most mostarski, rekoše da će napraviti još stariji.
Rusi Mostarci su posebna grupa U(u) Hrvata.
AKO danas niste SRBI, prekosutra ćete biti sve samo ne Crnogorci… ovo vredi samo za one koji OSEĆAJU DA JESU Svetog Save Rod, a nikog ne ubjeđivati, ko je otpao u osećanju, i trebalo je da otpadne, nek traži svoj put
Momo Kapor je govorio da „čak i da se rodio i u džambo džetu iznad Atlantika, bio bi Hercegovac…“, srpski jasno
(a iza još vode, Amerike, ovo i našim tamo, ista nam je)
Vi jeste u trbuhu Zveri.
Ali zver u trbuhu nekih od svojih dolazi nam glave oduvek.
https://infernodotblog.files.wordpress.com/2017/12/canto-3-inferno-2.jpg?w=1400
Srba, bivših i ostalih.
Ljudi, uostalom. Stvorenja Božijih.
Arsen Dedić
Moje ime (Arsenije)
Moje ime se ne izgovara javno
policija ne dozvoljava da se širi
Moje ime je konspirativno ime
nekih mojih drugova
ono se ispisuje noću po zidovima
po cijenu slobode
Moje ime je lozinka ljubavnika
ono se uzvikuje pod vješalima
Mojim su imenom samo najhrabriji
krstili svoje dječake
u slijepim planinskim kućama
znajući što ih zbog toga čeka
Pjesma o hrabrosti
Muljao sam
probao sam mućkati
bilo me prvenstveno strah
molio sam se
bio prijetvoran
lagao gdje stigao
Dodvoravao se
smiješio se studeni
dijelio mrtve poljupce
stajao pod lažnim barjacima
te pisao tuđe pjesme
Ulazio u neželjene postelje
odijevao se po modi
zatajio vjeroispovijest
i spol
ali iznad svega
bojao sam se
bojao sam se
Pjevao kao dijete
izgubljeno u tmini Žumberka
kao da ću odagnati
odgoditi
što li
kao da ću išta spasti
i napokon shvatio
ne preostaje mi drugo
osim hrabrosti
Po Teoriji igara mi odavno treba da smo nestali.
Ljubav i duše mučenika naših nas drže.
To je ono što planeri našeg nestanka zovu Intangible Goods. Njihov problem je što to nemaju, a naš što nismo svesni da imamo.
Sa svake strane vode.
O krstu svom,
„26. Jer kakva je korist čovjeku ako sav svijet zadobije a duši svojoj
naudi? Ili kakav će otkup dati čovjek za dušu svoju?“
(Sv. Jevanđelje po Mateju 16:26)
“Daću vam pastire po srcu vašem.”
(Jeremija 3,1)
https://www.youtube.com/watch?v=qZlWzpCrj2Y&feature=emb_title
To što je Nikola jedan izuzetno inteligentan čovjek i odličan pisac sa odličnim poznavanjem istorije i realnim sagledavanjem stvari ne obavezuje ga da mora biti jasan vašim zakržljalim umovima. Šta nije tačno u ovome što je rekao, ne prija istina!? Šteta.
Da mi je znat sta je pisac htio da kaze? Da je Boka kultivisana a CG nije? Da treba stvoriti bokesku naciju? Mani su mili svi srbi, svi pravoslavci. Nikakve dalje podjele ne odrzavam. Dosta sunas dijelili i razdijelili….
sjedi 1
Vjekovima ostati svoj, svoga roda i vjere, pored toliko osvajača , jel to konvertitski mentalitet ili biće da je kad neko zaboravi ko je i što je poslije nepunih 50 godina…
Ne razumiju oni gdine.Nikola što zborite, bojim se
Čudo li je da u Budvi, Kotoru i Herceg Novom, DPS nije na vlasti!
Budalama jeste!
Šta Nikola nije u redu sa tobom???
Konvertitski mentalitet, nedostatak talenta, dugačak je spisak njegovih problema…
Blentovene komlene ruzo prdo smrdo pisam ti se ns obitelj familiju swstru nanu bsbu didu cacu mamu tatu mila sina blaza6i sve sto sto ti daju koru ljeba ajde sad mirisi milov isprdak fujj….. Nesoju hrkkk fiujjj bljuccc
Prosuo se biser mnogoceni iz pera bogomdarovanim Nikole, a svinje se, iako nezvane, brlože i obore, grokću i brnjicu o biser češu i tupe…O, svinje, nije radi vas Nikola biser prosuo…