Kad Gospod tka njajljepše životne priče

Da Gospod tka njajljepše životne priče, sa srećnim krajem, dokazuje i ova, naša, kojoj smo svjedočili ovih dana.

Snežana Kubat ( 1993. g), kći Veljka i Marije Kubat, iz Žegara kraj drevnog manastira Krupa, jedno je od bezbroj izbjegličke djece.

Skupa sa svojim roditeljima i sestrama, Draganom i Jelenom, poslije brojnih teških dana, trajno prebivalište nalaze u Oslu, u Norveškoj.

U Oslu se upoznaje sa Andreasom Tomernesom i Božja promisao spaja ovo dvoje mladih ljudi.

Ono što ovu priču čini posebnom, vraća nas u vrijeme veličanstvenih litija, kada se narod odazvao pozivu naše Crkve da prisustvuje molebnima i litijama, u cilju odbrane svetinja.

Svjesna ugroženosti svog naroda i Crkve u Crnoj Gori i prisjećajući se trauma iz priče roditelja, kada su bili prinuđeni da napuste svoja ognjišta, Snežana odlučuje da sa Andreasom doputuje u Crnu Goru, da prisustvuje veličanstvenoj litiji i pruži podršku svom narodu i Crkvi.

To je bio mart 2020. godine.

Kako Snežana kaže, litije su probudile ogromnu snagu, ponos, energiju, vjeru i nadu kod Srba u Norveškoj, ali i u ostalim državama Evrope i svijeta.

Utisak koji su ponijeli sa litija, uticao je da Snežana i Andreas 5. 8. 2023. godine sklope crkveni brak u našem prelijepom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici.

Da radost bude veća, potrudila se njihova kći Sofija, koja je bila miljenica svih gostiju, posebno onih koji su, samo za tu priliku, došli iz Norveške i ostalih djelova Evrope.

Gosti su imali priliku da se upoznaju sa našom vjerom i običajima, ali i ljepotama Crne Gore, i sa sigurnošću možemo tvrditi da će ponijeti prelijepe uspomene iz naše zemlje.

Jedno fejsbuk prijateljstvo, nastalo tokom litija, između Snežaninog oca Veljka i jednog od administratora grupe „Ne damo svetinje“, Bojana Bulatovića, dovelo je do toga da se njih dvoje, sasvim slučajno, sretnu u domu Duška Gojkovića, Bojanovog komšije, tokom proslave vjenčanja, što je uticalo da ova divna priča bude ispričana.