Jovo Pejović: Kuda ide Crna Gora?

Piše: Jovo Pejović

Nedavno sam od svog prijatelja dobio na poklon Sabrana djela Petra Drugog Petrovića Njegoša, što je bio povod da po ko zna koji put čitam i učim na djelima velikog genija, koji je gledao nekoliko vjekova unarijed i ostavio svom narodu testament na kojem treba zasnivati svoj put u budućnost.

Tako mi se u stihovima:“Kugo ljudska da te Bog ubije! Ali ti je malo po svijeta, te si svojom zlošću otrovala, no si otrov adske svoje duše i na ovaj kamen izbljuvala!“, pred očima ukazao svijet u kome živimo i Crna Gora u njemu izgubljena u vremenu i prostoru, sve više udaljena od sebe same i sve više zatrovana epidemijom koju Zapad širi svijetom da bi zarazio i one koji se toj kugi najduže odupiru. I kada nam je Mitropolit Amfilohije odškrinuo vrata one Crne Gore, na koju smo skoro pa bili zaboravili, opet se sa svih strana kao guba pojaviše oni koji ne daju da se vrata slobode širom otvore. Poznati srpski pjesnik Jovan Dučić je govorio:“Čovjek se mora izdvojiti iz gomile da bi mogao normalno misliti.“

Svjestan da neki od nas žive u nekom tuđem svjetu, gdje nam je sve poznato, a daleko, sve više srijećem ljude koji odlaze u svoju samoću da u njenoj tišini čuju sve ono što su izgubili, ali i bolje sagledaju plitkost vremena u kojem živimo. Za to vrijeme partijske krpe u institucijama sistema sve više postaju sredstvo za odbranu lidera političkih partija, naročito onaj dio koji pripada bivšoj vlasti i koji se svom svojom snagom stavio u odbranu bivšeg šefa režima i njegovih najbližih saradnika. Dimne bombe koje u vidu političkih poruka svako malo zagađuju političku scenu imaju za cilj da sakriju tragove tridesetpetogodišnje pohare Crne Gore od DPS vlasti, ali i zaustave svaki pokušaj da se Crna Gora pokrene sa mrtve tačke.

Demokratija koju promoviše Zapad na primjeru Libije, Iraka, Ukrajine, Palestine, Irana, ali i okupacije Kosova i Metohije je najveća sramota svijeta, koji je postao igračka u rukama malog broja ljudi, koji su na račun čovječanstva stekli enormno bogatstvo i svako malo vode ratove u kojima strada nedužni narod. Često mi se zgadi kada pomislim u čijim se rukama nalazila i nalazi naša sudbina imajući na umu što su sve od naše države uradili i rade visoki funkcioneri u proteklih 30 i više godina. Država na čijem čelu su se nalazile vođe organizovanih kriminalnih grupa ili njihovi članovi, naručioci prebijanja i ubistava slobodnomislećih ljudi, domaći i strani plaćenici, pljačkaši i profiteri je nesrećna država. Danas su naše sudbine pristankom naših političara u rukama država čiju je istorijsku prošlost obilježila najmračnija ideologija koja se ponovo javlja u državama zapadnog svijeta, sada u novom obliku ne manje opasnom nego onom od prije nekoliko decenija.

Otimanje teritorija suverenih država, proganjanja naroda sa vjekovnih ognjišta, ubijanje nedužnih građana i djece, uništavanje njihove imovine je postalo dio naše svakodnevnice.

Tako i Hrvatska poznata po najmonstruoznijim zločinima u istoriji čovječanstva, danas ucenjuje Crnu Goru i izlaže je najvećim poniženjima u njenoj istoriji pritiscima da klekne na koljena ne bi li tako ponižena dobila njenu podršku za ulazak u EU.

Nijesam siguran da naše političke elite znaju kako se pozicionirati u ovako podijeljenom svijetu.

Zato mi riječi Patrijarha Pavla zvuče najrealnije:”Ne idi putem kojim svi idu, ako znaš da ne vodi do dobra. Idi putem istine, pa makar išao sam.“

Borba za vlast, moć, novac i privilegije, pobijedila je borbu za narod, čast i poštenje. Jer ni glasači nažalost više ne glasaju za one vrijednosti, koje čovjeka čine čovjekom, već za privilegije koje im glas može donijeti. Oni i na svijet gledaju tako prihvatajući sve više one vrijednosti koje nas udaljavaju jedne od drugih i čine bezličnim sve što je nekada bilo prirodno, danas nije normalno.

Zato u danima kada se najljepše osjećam u društvu sa knjigama odlučih da ovaj pogled na svijet završim stihovima Jesenjina.“U oluji, u buri, kraj nedaća svih, uz teške gubitke i tugu kletu, biti nasmijan, prirodan i tih, najveća je umjetnost na svijetu.“