Јован Дучић: Повратак
1 min read
Јован Дучић
Повратак
Кад мој прах, Творче, мирно пређе
У грумен глине ужежене,
Тад неће више бити међе
Између тебе и измеђ’ мене.
Кад сврши ропство два начела
Духа и тела, зла и добра,
Пашће тад уза свих почела
У задњој берби коју обрах.
И постајући безобличан,
На повратку свом старом путу-
Теби ћу бити опет сличан,
И првом дану и минуту.
Носећ у шаци прегршт сунца,
У зеницама неба комад,
Сићи ће најзад са врхунца
Тај астрални и вечни номад!
Као у сјају новог дана,
Дирнута крилом ветра блага,
Гранчица мирте зањихана
Не оставивши нигде трага.
*
Srbija vodi svoju politiku – to je snaga jednog ozbiljnog lidera!
Bože ni dan danas ne mogu da shvatim kada su Nam zadavali da naučimo pjesmice od metra napamet.I eto mi smo ih nakon određenog vremena zaboravili a nijesmo cijelu noć spavali.Vidim u Njemačkoj nijesu Djake opterećivali k’o Nas Geografijom.Ucili smo o čitavom Svijetu.Zemlje,Privredu , Stanovništvo,Ekonomiju itd.A Zapadni Djaci ne znaju u svojoj Zemlji rijeke niti Zemlje Evrope.Sta da Vam kažem.
Lido, nije jasno šta ste htjeli da kazete?
Tema je vazna.
Ako smatrate da je dobro što smo imali
odličan školski sistem, slazem se,
Ako mislite da je bolje to da djeca ništa ne znaju,
PROTIVIM SE,
I NIJE TAČNO DA SMO IZALUD UČILI I ZABORAVILI.
Dobro je što smo svestrano obrazovani i to nije nikakvo
“ opterećenje“ , VEĆ DOBRO OPŠTE OBRAZOVANJE.
Genije ! Na kamenu najlepši cvet cveta !