Jedan od najvećih zločinaca 20. vijeka – Jozef Mengele

Na današnji dan, 8. aprila 1992. godine nakon genetskog testa otiska prstiju, njemački i izraelski izvori saopštili su da je izvjesno da je ratni zločinac iz Drugog svjetskog rata Jozef Mengele umro u Brazilu 1979. godine.

Tijelo nacističkog zločinca Jozefa Mengela je ekshumirano nakon što je u Brazilu sahranjen pod lažnim imenom. Tek 1985. godine je utvrđen njegov identitet, a sve do smrti, kada se udavio dok je plivao, živio je lagodnim životom.

Zahvaljujući mreži svojih ljudi 1949. godine pobjegao je u Argentinu, gdje je živio neko vrijeme, a zatim u Paragvaju i Brazilu. Iako ga je tražilo više država, uključujući i Njemačku, nikada nije uhvaćen, nikada nije odgovarao za svoje zločine i nikada se nije pokajao. Za vrijeme holokausta u smrt je poslao 400.000 ljudi.

Zašto je doktor Jozef Mengele za vrijeme holokausta odlučio da svoje ljekarsko znanje zloupotrijebi, umjesto da pomaže ljudima? To je pitanje koje se čovječanstvo pita već decenijama.

Prvi razlog je što je Mengele bio nadprosječno ambiciozan. Doslovno je žudio za priznanjima i više od svega je želio status vrhunskog naučnika. U svjedočenjima iz Aušvica se govorilo kako vozove pune Jevreja koji su svakodnevno pristizali u taj logor, Mengele nikada nije vidio kao zločin, već kao priliku. Zatvorenici su za Mengela bili beskrajna zaliha “svježe robe” na kojoj je mogao da eksperimentiše. Na žalost zatvorenika, njegova je ambicija bila znatno veća nego posvećenost ljekarskim etičkim kodeksima i bio je uvjeren da radi za dobrobit čovječanstva i nauke. Kada je pobjegao u Južnu Ameriku, zapisi iz njegovih dnevnika ukazivali su kako je iskreno vjerovao da čini pravu stvar, piše na portalu Mitropolije.

Drugi razlog zbog kojeg je Mengele vjerovao da doprinosi nauci svojim zločinima bila je činjenica da je bio dio eugenističkog pokreta. Eugenisti su bili naučnici u devetnaestom i dvadesetom vijeku koji su vjerovali da ljudska vrsta može da postane bolja ako se njeno širenje strogo kontroliše. Kao što je bilo za očekivati, upravo su eugenisti smatrali kako su oni ta superiorna vrsta, bolja od bilo koga drugoga. Nacisti su u Evropi primijenili istu logiku, pa su tako kao nižu vrstu proglasili Jevreje, Rome, Slovene i osobe s mentalnim i fizičkim problemima. Mengele je spadao u grupu eugenista koji su čvrsto vjerovali da čine veliku uslugu ljudskoj rasi tako što se rješavaju onih koje smatraju inferiornima.

Treći razlog je atmosfera u Njemačkoj u to vrijeme. U vrijeme kada je Mengele počeo svoju akademsku karijeru nacisti su već poprilično duboko zagazili u eliminisanje Jevreja iz svih sfera života. Kada se prijavio u SS vojsku, Mengele je morao da preda dokaz da u njegovoj porodici nema Jevreja, i da nema uopšte jevrejske krvi. Čak i površnom analizom govora koje su tih godina držali Hitler i Gebels bilo je lako uočiti da su Jevreje stalno opisivali kao nižu rasu koja nije ništa bolja od pacova. Tome je naravno doprinijela i ostala nacistička propaganda, pa ni ne čudi da je Mengele Jevreje smatrao svojim zamorcima. Ono što je još značajno kod Mengelea je činjenica da je bio itekako dobro i kvalitetno obrazovan. Njegove kolege sa fakulteta u Minhenu svjedočili su kako nikada nije ostavljao utisak da je u stanju da uradi ono po čemu je ostao zapamćen, kao “Bog Aušvica”.