Izostanak vetinga, ili lustracije u sudskoj grani vlasti – nešto je za šta se mora tražiti odgovornost

Piše: Boško Vukićević

Razne post-diktatorske vlasti koje su bile plod tridesetoavgustovske većine imale su nekih dobrih i loših politika, a među ovim posljednjim naročito se ističe održavanje mnogih naopakih „tekovina“ strahovlade Mila Đukanovića. Među njima se izdvaja nedostatak temeljnih reformi u okviru pravosudnog sistema, koji je od svih institucija bio osobito uprljan mrljama zločinačke diktature.
Tako, javnost se i dalje zgražava presudama sudske vlasti, koje nonšalantno oslobađaju krivice šampione krađe i korupcije iz vremena višedecenijske strahovlade, i to u onim slučajevima kada je i „vrapcima na grani“ jasno da je takva krivica evidentna (afere „Koverta“, „Stanovi“, ASK itd). Istovremeno, slobodni građani dobijaju, po ko zna koji put, „šamar u lice“ gledajući performanse i iživljavanja oslobođenih šampiona diktature (poput današnjeg performansa bivše direktorice ASK-a). Takav šamar odzvanja još jače kada građani spoznaju koliko je para država potrošila u procesima koje je izgubila, a morala ih je dobiti.
Da ne pominjem sraman slučaj oslobađajuće presude u slučaju ubistva Ljubiše Mrdaka – suviše gorčine iziskuje podsjećanje na njega.
Pet godina je prošlo od pada diktature. Izostanak vetinga, ili lustracije u sudskoj grani vlasti (nazovimo to kako god hoćemo) – nešto je za šta se mora tražiti odgovornost. Jedan od ključnih zadataka aktuelne izvršne vlasti je precizno utvrđivanje odgovornosti i traženje rješenja za golemi problem koji koči istinsku demokratizaciju naše zemlje.