Isti aršini, jednaka pravda za sve građane

Piše: Velibor Marković

U radnjama novinarke gospođe Tamare Nikčević, koja je juče-prekjuče izjavila da se pravi neki novi sedmi bataljon čiji komandant poziva lidere sadašnje vlasti u manastir Đurđevi stupovi gdje im daje određene zadatke, kao i da Predsjednik Srbije gospodin Aleksandar Vučić ponovo šalje kriminalce i paravojne formacije u Crnu Goru, jednako se stiču elementi krivičnog djela izazivanje panike i nereda iz čl. 398. Krivičnog zakonika Crne Gore, kao i u radnjama novinarke gospođe Anđele Đukanović kada je svojevremeno objavila informaciju da će oko 250 pripadnika ROSU-specijalne kosovske jedinice stojati na raspolaganju crnogorskim bezbjednosnim organima na dan okupljanja u Podgorici.

Konkretno, ni u jednom, ni u drugom slučaju krivičnog djela nema. Ovo stoga što je navedenom zakonskom odredbom propisano da to krivično djelo čini onaj ko izazove paniku ili teže narušavanje javnog reda i mira, a što znaći da su panika, odnosno, narušavanje zaista nastupili (krivično djelo povrede, a ne ugrožavanja zaštitnog dobra), što je u oba slučaja izostalo.

Razlika je jedino u tome sto je gospođa Đikanovic bila lišena slobode, a zatim i zadržana od strane Osnovnog državnog tužilastva u Podgorici, nakon čega je protiv nje pokrenut krivični postupak, koji je kasnije obustavljen, dok u slučaju gospođe Nikčević barem za sada privođenja, zadržavanja i pokretanja postupka nema.

I ne treba da ga bude.

Pitanje je samo da li je razlog ovog posljednjeg iskustvo koje je ODT-a steklo kroz slučaj Đikanovićke ili nešto drugo; lično bih volio da je u pitanju prvonavedeno.