Istaknuti Sandžaklija traži ukidanje Ratkovićeve nagrade Radovanu Karadžiću
1 min read
Pisac Ibrahim Čikić iz Bijelog Polja, javnosti poznat kao zagovornik osamostaljenja Sandžaka od Crne Gore, zbog čega je, prema sopstvenim navodima bio zlostavljan u bjelopoljskom zatvoru ’90-ih, inicirao je peticiju za ukidanje pjesničke nagrade „Risto Ratković“ Radovanu Karadžiću, dodijeljenu pjesniku 1993.
„Slobodoumni građani Bijelog Polja dvadeset i tri godine nose ogroman teret nametnut od strane DPS režima, dodjeljivanjem pjesničke nagrade Risto Ratković, zločincu Radovanu Karadžiću. Decenijama čekamo da Ministarstvo kulture Crne Gore, lokalna uprava Bijelog Polja i JU ‘Ratkovićeve večeri poezije’ učine civilizacijski iskorak i oduzmu nagradu Radovanu Karadžiću, te tako isprave nepravdu nanesenu Crnoj Gori, Bijelom Polju i velikom pjesniku Ristu Ratkoviću. Vrijeme je pokazalo da to ne žele i neće svojom voljom učiniti, stoga želimo da ih građanskim protestom i peticijom prisilimo na to“, navodi se na internet-objavi peticije.
Ideja za peticiju mogla je poteći od pisca Andreja Nikolaidisa, koji je ranije, po sopstvenom svedočenju, u Sarajevu lično predložio Čikiću ovu mogućnost.
„Pita me šta ću ja učiniti povodom toga što je Radovan Karadžić svojevremeno u Bijelom Polju primio nagradu ‘Risto Ratković’. A šta bih povodom gadosti koja je počinjena prije gotovo četvrt vijeka ja sad trebao učiniti? Pokrenite inicijativu da se Karadžiću nagrada oduzme i ja ću je prvi potpisati, kažem mu“, piše Nikolaidis u tekstu „Evo vam lijep primjer licemjerja“ za Al džaziru.
Čikić je devedestih godina bio obilježen kao planer pobune Muslimana sa sjevera Crne Gore. Uhapšen je 1994. godine u policijskoj akciji Lim pod optužbom da je sa ostalim funkcionerima SDA planirao pobunu Muslimana sa sjevera Crne Gore a sve navodno u cilju stvaranja samostalne države „Sandžak”. Potom je bio zatvoren u bjelopoljskom zatvoru, gdje je, kako tvrdi, bio zlostavljan i o čemu je napisao knjigu „Gdje sunce ne grije“.
Godine 2014. je zbog navoda u knjizi o tome šta se 1994. dogodilo njemu i tadašnjim funkcionerima Stranke demokratske akcije osuđen pred Osnovnim sudom u Bijelom Polju, na osnovu tužbi nekoliko bivših zatvorskih službenika. Sudskom presudom Čikić je kažnjen da isplati 4.000,00 evra zbog povrede ugleda.
Epilog Čikićevog slučaja iste godine produžen je reakcijom profesora Pravnog fakulteta Milana Popovića, urednika Monitora Esada Kočana i poslanika DF-a Koče Pavlovića, koji su povodom slučaja Čikić podnijeli krivičnu prijavu protiv premijera Mila Đukanovića i VDT-a. Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković tada je vratio spise predmeta o krivičnoj prijavi protiv Mila Đukanovića i Vrhovnog državnog tužilaštava za krivično djelo genocid u vezi sa slučajem Ibrahima Čikića.
Indikativno je da je za trajanja sudskih procesa Čikićeva knjiga „Gdje sunce ne grije“ znatno dobila na popularnosti i da su njeni dijelovi objavljivani na portalu Vijesti.
Povodom inicijative za oduzimanje nagrade Karadžiću, podsjećamo da su istu svojevremeno vratili Jevrem Brković i Marko Vešović, pravdajući odluku time da ne žele da budu u istoj ravni sa Karadžićem.
Ne znam zašto napadate ovoga čovjeka koji se opravdano zalaže za dezintegraciju CG a ne napadate poslanike DF koji ga podržavaju u inicijativi o oduzimanju nagrade Karadžiću, koliko sam shvatio iz teksta?
Zašto Srbi da glasaju za DF koji se zalaže za oduzimanje nagrade Radovanu Karadžiću?
Muslimani, a četnici: Borili se s Dražom za kralja, nikad s Titom!
Malo ljudi na prostoru bivše Jugoslavije zna da se u četničkom pokretu u toku Drugog svjetskog rata protiv fašizma, a zajedno s Dragoljubom Dražom Mihailovićem, borio veliki broj muslimana.
Neki od njih su bili i slavni predstavnici Ravne gore.
Slike Draže s narodom, ali i ratne fotografije četničkog vojvode „Telegraf“ je objavljivao u prethodnom periodu, ali na konkurs pisca Miloslava Samardžića da se nađe slika Josipa Broza Tita s narodom prije rata još niko nije odgovorio. Slika nema, pa nema.
„Čak je naznačeno da to ne mora biti slika sa srpskim civilima. Neka bude, na primer, s muslimanima. Ako su muslimani zaista podržavali komuniste, da li je Broz makar jednom posetio neko muslimansko selo, naselje, kuću… Gde je slika“, pita se Samardžić.
Draža, međutim, jeste dobro stajao s muslimanima i imao je muslimanske jedinice koje su se borile s njim rame uz rame, poput Avdi-begove Leteće četničke brigade. Muslimani nisu podržavali komunizam, jer su bili vjernici, a znali su da je komunizam bezbožništvo.
Tako je Mustafa Mulalić iz Dražinog Centralnog nacionalnog komiteta, 7. marta 1944. pisao Ibrahimu Pjaniću iz Gračanice u Bosni: „Neka se muslimani ne zavaravaju iluzijama koje stvara ta nova propaganda, jer partizanstvo odvodi u komunistički poredak, a onda i u očitu propast islama“.
Istom prilikom, Mustafa Mulalić je dodao: „Kaži svima muslimanima da đeneral Draža Mihailović u ime Nj.V. Kralja Petra Drugog želi iskren bratski sporazum s nama muslimanima, osnovan na principima naše narodne etike, naše stare bese, čojstva i junaštva, kao i rešenje svih naših političkih, socijalnih, kulturnih i privatnih problema na osnovama bratske uzajamnosti“.
Mulalić je prije rata bio poslanik Narodne skupštine Kraljevine Jugoslavije, a šef mu je bio radikal dr Milan Stojadinović, čija koalicija je okupljala većinu Srba, muslimana i Slovenaca. Komunisti su poslije osudili Mulalića na višegodišnju robiju, a u optužnici je pisalo da je on Srbin muslimanske vjere.
Njegov saborac Alija Konjhodžić bio je bolje sreće – emigrirao je s četnicima u Kanadu. Tamo je objavio memoare, navodeći: „Moje srpsko osvedočenje čisto je kao suza sa izvora“.
Nažalost, veći dio muslimana potražio je saveznika u Silama osovine, a na kraju se prebacio u komunistički tabor iz čistog oportunizma.
Najpoznatiji predstavnik muslimana u četničkom pokretu svakako je major Fehim Musakadić iz Sarajeva. On je za vrijeme Prvog svjetskog rata bio dobrovoljac u srpskoj vojsci, a bio je i nosilac Karađorđeve zvezde s mačevima.
Odmah po izbijanju Drugog svjetskog rata stavio se na raspolaganje Čiči, koji ga šalje u istočnu Bosnu u štab vojvode Petra Baćovića. Musakadić je osnovao Konjički muslimanski četnički bataljon.
Komunisti su ga zarobili 1943. u Stranama kod Uloga, srez nevesinjski, s još nekoliko oficira i vojnika JVuO. Pred samu smrt uzviknuo je: „Živio kralj, živio Draža, dolje Tito!“
I dr Ismet Popovac, ljekar iz Konjica i komandant Muslimanskog četničkog bataljona, stavio se na raspolaganje đeneralu Draži. Prije rata Popovac je bio predsjednik opštine Konjic.
Njegov bataljon je 20. januara 1943, zajedno s nevesinjskom, konjičkom, kalinovačkom i Drugom sarajevskom brigadom, uspio da oslobodi od ustaša muslimansko naselje Bjelimić. Vlast u oslobođenom naselju preuzeo je major Fehim Musakadić. Dr Popovac je poginuo u Trebinjskoj šumi 1943. godine.
Poručnik Čengić, aktivni oficir Jugoslovenske kraljevske vojske, Ravnogorskom pokretu se pridružuje već početkom 1942. Četnička komanda ga šalje sa specijalnom misijom u Mostar, ali su ga ustaše uhvatile i zaklale.
Istaknuti muslimanski predstavnici u Ravnogorskom pokretu bili su i Mustajbeg Hadžihuseinović, Smajo Ćemalović iz Mostara, Mustafa Berberović iz Blagaja, Abid Prguda, Omer Kalajdžić, Muhamed i Abid Mehmedbašić iz Stolca, Mustafa Leko iz Blagaja, Džemal Kršlaković – imam mudris iz Konjica, hafiz i član ulme medžlisa u Sarajevu Muhamed Pandžo, doktor Muhamed Begović profesor univerziteta u Beogradu, imam Abdulah Hodžić iz Beograda i upravnik „Gajretovog“ doma u Beogradu Mehmed Ćemalović…
U štapskoj četi sreskog komandanta u Konjicu Jova Babulovića većina boraca su bili muslimani, a u sastavu Konjičke četničke brigade nalazili su se muslimani četnici iz Konjičke Župe, koja je brojala 200 boraca, Bjelimića takođe 200 boraca i Uloškog bataljona, koji je brojao više od 150 muslimanskih boraca.
Na položaju Bjelašnice bilo je 400 muslimana četnika iz Umčana. U Višegradskoj brigadi pod komandom kapetana Nikića nalazilo se preko 200 muslimana, u odredu pod komandom poručnika Kureša, kao i u Hercegovačkom odredu, gdje je bilo po 80 vojnika muslimanske vjeroispovesti.
Na položaju Djevojčin Kuk bilo je preko 70 muslimanskih boraca, a u borbama oko Neretve potpukovnik Jovanović je, pored svojih vojnika, imao na raspolaganju i više od 200 muslimana četnika na položaju Bjelašnica – Konjic – Bijela.
Da su i nakon završetka rata mnogi muslimani bili uz Dražu dokazuje i postupak Esada Vehabovića iz Bosanske Gradiške, koji je uhapšen zato što je javno tražio da se okači slika „Besmrtnoga Draže umjesto Broza zlikovca!“
U galeriji su slike muslimana pripadnika JVuO, na kojima se, između ostalih, nalazi i četnički vojvoda Ismet Popovac. Na prvoj slici se vidi i đeneral Dragoljub Draža Mihailović, komandant JVuO i ministar vojni u Vladi Kraljevine Jugoslavije u izbjeglištvu.
ako je nagradu primio onaj sakupljač preslica Jevrem kojega je sa sinom hranio onaj s osmjehom ajkule UKINITE NAGRADE i susrete