Inteligencija tijela, intuicija je naš pravi učitelj života

Ako premjestite pažnju iz glave u tijelo, posebno u područje srca, možete da naučite jezik intuicije.

Mi ljudi smo znatiželjna bića. Tokom života postavljamo razna pitanja, a koliko je pitanja, toliko je i mjesta na kojima tražimo odgovore. I dok nam na neka od njih superiorno brzo i precizno odgovara Gugl, odgovore na ona druga, životna pitanja treba da potražimo u sebi.

U tome će nam pomoći intuicija ili naš unutrašnji učitelj. Centar intuicije jeste srce, a područje gdje se intuicija očitava jeste naše tijelo – ono reaguje prijatnim osjećanjem ili neprijatnim, najčešće u želucu, ali ponekad nam i srce preskoči i time priskoči u pomoć.

Naše tijelo reaguje na promjenu spoljnih okolnosti ili informaciju koju smo upravo čuli vodeći se inteligencijom i logikom, koja je sasvim drugačija od one koja vlada u našem umu i na koju se najčešće oslanjamo.

Takve reakcije tijela su svojevrstan impuls koji nam skreće pažnju na određen osjećaj ili potrebu, a ako naučimo da registrujemo i slušamo to vođstvo, odluke koje donesemo mogle bi imati pozitivan uticaj na naš život, čak i kad nam se na trenutak učine nelogičnim.

Ali ponekad je teško nedvosmisleno razumjeti taj govor intuicije, zato se još uvijek pomalo bojimo da vjerujemo u njega i da postupamo u skladu s onim što osjećamo, za razliku od onoga što znamo ili u šta vjerujemo da je ispravno.

Postoje barem dva razloga zbog kojih je dobro da naučimo da živimo u skladu sa intuicijom.

Intuicija je povezana s našim višim Ja – onim bezvremenskim dijelom našeg bića koje ima mnogo širu perspektivu našeg života i života uopšteno.

Osim što je korisna pri donošenju odluka i približava nas otkrivanju i življenju svrhe sopstvenog života, prihvatanje vođstva intuicije pomoći će nam da se povežemo sa svojom duhovnom sferom, gdje se nalaze duhovni vodiči koji čekaju da im se konačno obratimo za pomoć.

Kad počnemo da nadilazimo sopstveni um i vjerujemo u sebe i intuiciju, kaže Sonja Šoket, ponovno uviđamo da smo duhovna bića i da božanska svijest stalno traži načine da se izrazi kroz nas. Oni spontani trenuci koji donose nadahnuta rješenja problema zapravo su trenuci kada nam božansko stiže u pomoć.

Dok se na papiru neke stvari čine jasnim i jednostavnim, u praksi možemo zapeti već na prvom koraku.

Zapleteni u roj misli koje neprestano bruje u našoj glavi i bez navike da se oslanjamo na inteligenciju tijela, teško da možemo da budemo sigurni da li je poruka koju osjećamo intuicija, da li se to javlja glas razuma ili je to glas našeg unutrašnjeg kritičara koji smo internalizovali u djetinjstvu.

Ali i to je, kao i kod mnogih drugih situacija u životu, često rješivo vježbom i umirivanjem nemirnog i glasnog uma.

Važno je da osvijestimo to da unutrašnji kritičar svoju snagu crpi iz straha i njegova je energija sasvim drugačija od energije intuicije, koja je mekša i nenametljiva. Ta jasna distinkcija je jedan od korisnih alata za prepoznavanje intuicije.