IN4S otkriva kriminal koji Veljović štiti: Umjesto zahvalnice, prijeti i hapsi novinare, progoni SPC i građane

Nakon što su se povodom teksta sveštenika i našeg kolumniste o. Jovana Plamenca pojavile „rekacije osude“ koje su ništa drugo do umreženi govori mržnje, puni kleveta i neistina, ustremljeni na rad našeg portala i pomenuti tekst o. Plamenca – naša redakcija je poslala pitanja direktoru Uprave policije, Veselinu Veljoviću u cilju objektivnog izvještavanja.

Povod je, prije svega, bila njegova izjava kojom je targetirao naš medij, čime je prekršio Ustav Crne Gore, budući da funkcija koju obavlja ne smije biti zloupotrijebljena u političke svrhe. Međutim, to i ne čudi od direktora koji je, umjesto da štiti i služi narodu, svojevremeno izjavio da nikada neće uhapsiti „vicepredsjednika“ države Crne Gore, Mila Đukanovića.

Pitali smo direktora UP kako je moguće da i dalje dozvoljava izlazak na ulicu policajcima bez jasno istaknutog imena ili broja. Odgovor nismo dobili.

Podsjećamo da su u prethodnim akcijama policije učestvovali policijski službenici bez naznačenog imena ili identifikacionog broja, a što je praksa koja se upražnjava dugi niz godina. Izgleda da je „lice bez imena“ najbolji zaštitnik režima Mila Đukanovića, a po diktatu Veljovića koji sprovodi takve „zaštitničke“ odluke. Nije važno što je to protivustavno i nezakonito, uostalom, to se i podrazumijeva kada se govori o Đukanovićevom „čuvanju i odbrani demokratske Crne Gore“.

Takve akcije podrazumijevale su „obezbjeđivanje“ i intervenicije na demonstracijama, protestima, dok se prebijaju novinari (kao što je slučaj sa urednikom portala IN4S, Gojkom Raičevićem); takva lica su uhapsila narodne opozicione poslanike u Skupštini Crne Gore, prebijala i hapsila narod i čelne ljude grada Budva, progonila sveštenike i pravoslavni narod u Crnoj Gori, a naročito one koji se izjašnjavaju kao Srbi.

Ipak, nismo dobili odgovor ni kad je riječ o suspenziji službenika koji nisu obavaljali savjesno svoj posao i koji su na očigled cjelokupne javnosti prekoračili svoja ovlašćenja. Takav najskoriji i najtransparentniji primjer je upravo nasilni pokušaj preuzimanja vlasti u Budvi.

Da ne pominjemo mučenje osamdesetdvogodišnjeg pastira naroda u Crnoj Gori – Mitropolita Amfilohija, te hapšenje i zatvaranje episkopa Joanikija. 

Umjesto da se razračunava sa kriminalcima i aktivnim učesnicima u ratu kriminalnih klanova koji epilog doživljavaju na crnogorskim ulicama, ubijajući „usput“ nedužne građane – policija, na čelu sa Veljovićem a po direktivi svojeg poglavnika Đukanovića i ostalih iz vrha vlasti, progoni Srpsku pravoslavnu crkvu, sveštenike, vjerujući narod, novinare i sve svoje neistomišljenike.

Stoga i ne čudi da nije odgovorio da li zna koliko Crna Gora broji nereješenih ubistava i koji broj tog tragičnog bilansa se odnosi na period od kada se vratio na mjesto direktora. Vjerovatno zna, a bolje bi bilo da ne zna.

Bolje bi bilo i da se bavi problemima u svojim redovima, nezakonitim i nelegalnim radnjama koje se odvijaju pod njegovom „stražom“, crnogorskim brodovima koji švercuju narkotike, ubistvima, ucjenama, rešetanjima na očigled javnosti, ubistvima novinara i svakome ko je na bilo koji način povezan sa Milom Đukanovićem a nije njegov, u najmanju ruku, istomišljenik.

Stoga, ne zaboravimo ubistvo Aleksandra Saše Pejanovića, odstrel mladića bliskih režimu, ubistvo novinara Duška Jovanovića, novinare ubijene u Zagrebu a koji su pisali o švercu cigareta Mila Đukanovića itd. – lista podsjećanja je podugačka.

Te tako, Veljović, umjesto da zahvali redakciji IN4S koja odrađuje njegov posao a koji se naročito tiče identifikacije policijskih službenika koji su prekoračili svoja ovlašćenja, a što je potvrdila i međunarodna zajednica – ostrvljuje se na naš portal i koristi policijske resurse za zaštitu privatne države aktuelnog predsjednika Crne Gore.

Pitali smo ga i zašto je izostalo njegovo javno reagovanje na prijetnje upućene redakciji IN4S, a koje su objavljene na našem portalu, ali i koje je korake preduzeo kako bi otkrio ko je od policijskih službenika napadao našeg urednika – i kako je moguće da ne znaju ko je, ako su registarske tablice jasno evidentirane.

Odgovor je, naravno, ćutanje.

Ćutanje je univerzalni odgovor na agrumente i dostavljene primjere nepravilnosti u radu UP.

Očigledno da jedine riječi koje se mogu čuti od Veljovića i njemu bliskih, su riječi mržnje i javnog etiketiranja medija i pojedinaca, a kad s riječi pređu na djela – „debelo“ prelaze: pendrekom, suzavcem, šok bombama, prijetnjama raznim „traktorijadama“, progonima i pogromima (a to se sve moglo čuti sa adresa političkih predstavnika vladajuće stranke i onih državnih funkcionera bliskih njima).

Stoga, iako nismo dobili potvrdu od direktora policije, čini se očiglednim da je u pitanju koordinisana akcija UP i dijela takozvanih analitičara koji su istog dana kad i on uputili teške optužbe na račun našeg portala i ponudili radikalna rešenja kad je rad portala u pitanju.

Nameće se zaključak da Veljović pokušava da nam nametne strah od policije imajući na umu da je odlučio da uputi oštre i uvredljive riječi našoj redakciji te, to znači da je otvorio i zvanično lov na novinare IN4S?

Veljović, nažalost, nije tumačio činjenicu da portalu IN4S koji postoji već dvanaest godina, uticaj i posjećenost raste dok, poređenja radi, njegovi službenici napuštaju posao u policiji na čijem je čelu.

Pogubno je to kada „uzjašete“ sopstveni narod i pokušavate da se „odbranite“ od Crne Gore, od istine i pravde, pa prijetnjama pokušavate da ugušite slobodnu riječ, a umjesto da nikne sjeme straha koje želite da usadite – naš rad svakim danom postaje sve uticajniji a policajci bacaju „njegove“ uniforme i staju uz svoj narod.

Motiv za ovakvo „principijelno“ i „dosljedno“ zastupanje interesa Prve porodice a pod maskom „zaštite suvereniteta i nezavisnosti“ je svakako i materijalno bogatstvo. Ipak, direktor UP nam nije odgovorio koliko se njegovo bogatstvo uvećalo od napuštanja jugoslovenske vojske do današnjeg dana.

U skladu sa tim, Veljović nije želio ni da se prisjeća, a kamoli pobliže objasni našim čitaocima period sa početka 90-ih i svoju ulogu u ratnim dejstvima, recimo u Bukovici.

Srećom, i taj smo posao obavili umjesto gospodina Veljovića i stavili na uvid javnosti ispovijest jednog od progonjenih bukovičkih muslimana, Seifa Osmanagića, koja je 2003. godine objavljena u publikaciji Fonda za humanitarno pravo, a u kojoj je optužio Veljovića da je tada bio jedan od policijskih mučitelja bukovičkih muslimana.

Veljović je „mudro“ ćutao i na pitanje o tome da bi li sjutra, nakon smjene vlasti, bio jednako lojalan politici Andrije Mandića, Milana Kneževića i Nebojše Medojevića kao što je bio Jugoslovenskoj narodnoj armiji.

Upitali smo ga, a i da dalje se pitamo, da li bi im bio lojalan kao što je bio politici Slobodana Miloševića kao prvi crnogorski pendrek ili kao što je kasnije bio politici intezivnog šverca cigareta Mila Đukanovića? Ili pak, danas, kad je lojalan šefu svoga klana Dušku Markoviću?

Mnogo pitanja a od Veljovića ni slovo. Iako nas njegov stav o nama ne obavezuje, niti ga smatramo iole vrijednim tumačenja, odgovori na naša pitanja od strane šefa uniformisane kriminalne grupe koja služi jednim dijelom Mojkovačkom, a drugim djelom Grand klanu, itekako su nas zanimali kako bismo mogli da planiramo vrijeme pred nama.

I još jednom, a ovoga puta javno poručujemo Veljoviću da nas nije, niti će nas zaplašiti jer je istina naša ključna vodilja u obavljanju novinarskih zadataka, te u skladu sa tim našim čitaocima i cjelokupnoj javnosti koja prati naš rad (a posebno onima iz vladajućih klanova) kažemo: Pratite nas i dalje, nastavićemo da obznanujemo istinu u ovim mračnim i mutnim vremenima.