IN4S ANALIZA – Reformisanje ANB se nameće kao ključni uslov za smirivanje trenutne političko i bezbjedonosne situacije

Nakon smjene direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost Sava Kentere i smjene službenika Draga Spičanovića, Miloša Vujisića, Radovana Ivanovića i Danila Grozdanića, mnogi u Crnoj Gori i van nje postavljaju pitanje da li su naprijed navedene kadrovske promjene uvod u temeljnu reformu tajne službe za koju mnogi smatraju da, svojim zloupotrebama i djelovanjem, obezbjeđuje pokroviteljstvo nad organizovanim kriminalom i korupcijom te da je zbog toga postala smetnja napretku države i razvoju crnogorskog drustva.

Tajna služba Crne Gore nikada nije transformisana, njen način rada i djelovanja, nacin razmišljanja njenih pripadnika i rukovodećih ljudi je ostao isti kao i u vrijeme jednopartijskog sistema sa jedinom razlikom što su u novom dobu opremljeni modernim tehničkim sredstvima sa znatno boljim uslovima za rad.

Agencija, kao praktično jedina tajna služba u državi, je u prethodnom periodu aktivno i jedino pomagala DPS i njeno rukovodstvo i tako postala poznata po kreiranju afera protiv političkih protivnika ali i protiv pojedinih članova nove vlasti, zatim protiv pojedinaca, stranih državljanja i svih koji su predstavljali smetnju njima i njihovim političkim mentorima.

Agencija je postala poznata po pokretanju i vođenju montiranih procesa sve sa ciljem obračuna sa pojedincima i političkim oponentima čime su u suštini samo prikrivali svoje zloupotrebe i svoju povezanost sa kriminalom i teškim krivičnim djelima i zločinima.

Dovoljno se samo sjetiti montiranog procesa tzv. državni udar ili pak montiranog procesa vođenog protiv Radovana Aleksića, pukovnika, državljanina Srbije kome je podmetnuto krivično djelo ubistvo u pokušaju na štetu inspektora Predraga Šukovića koje su, prema izvještavanju pojedinih medija, počinili pripadnici bezbjednosnog sektora Crne Gore.

Podsjecamo takođe na nedavnu izjavu biznismena Duška Kneževića koji je ANB označio kao organizatore pokušaja ubistva Šukovića, a kao izvršioce tjelohranitelje jednog štićenog lica. Ako tome dodamo činjenicu da je Agencija nadležna za zaštitu štićenih ličnosti onda je slika kompletna i jasno ukazuje da se ona pojavljuje kao organizator i zaštitnik počinilaca krivičnih djela i da onda nema mjesta čuđenju ovome što se sada radi prema premijeru i nekim članovima Vlade Crne Gore.
Njihova nepočinstva je uvijek politički pokrivao vrh režima Mila Đukanovića do mjere da je Agencija odavno postala sredstvo u rukama DPS za obračun sa političkim protivnicima.

O vezi ANB sa kriminalom, švercom cigareta i narkotika, napadima na novinare i političke protivnike, vezama sa ubistvima i drugim teškim krivičnim djelima ne treba ni govoriti.

Mnoga ubistva, posebno Duška Jovanovića, Iva Pukanića, Pavla Bulatovića, Zorana Đindjića i mnogih drugih, kako nezvanično saznajemo, se mogu dovesti u vezu sa tajnom službom Crne Gore, posebno jednom njenom upravom koja je bila i opredeljena za takvu vrstu prljavih poslova. Radi se o upravi koja je koristila kriminalni milje u zemlji i inostranstvu i rukovodila njime davajući najistaknutijim krimnalcima i mafijašima ovlašćenja službe.

Ne treba podsjećati javnost da je „zemunski klan“ imao legitimacije i oružje tajne službe Crne Gore i bili upisani u birački spisak, kako nezvanično saznajemo, u Mojkovcu. Djelovanje tzv. „crnih trojki“ se takođe veže za tajnu službu zajedno sa specijalnim policijskim sastavima koje su vršile nasilje nad svima koji su predstavljali smetnju tom kriminalizovanom sistemu. Mnogo je zla i nepočinstava dolazilo i još uvijek dolazi od te strukture.

Vrijeme će pokazati da su i ubistva po Crnoj Gori posledica sukoba unutar sistema režima Mila Đukanovića kojim donekle upravljaju centri moći van Crne Gore, a da ih sam Đukanović ne mora ni biti svjestan i da se ubistva podstiču upravo iz tih sukobljenih frakcija unutar sektora bezbjednosti Crne Gore, ali se javnosti to prezentuje kao sukob „kavačkog“ i „škaljarskog klana“.

Odgovornost za takvo stanje snosi upravo ANB jer je ona nadležna da štiti državu od takvih štetnih uticaja sa strane i detektuje one koji izazivaju podjele u samom sektoru bezbjednosti.
Ovako bahato i bezobzirno ponašanje je posledica manipulativnog karaktera rada ANB poznatog po krivotvorenju i podvalama raznih inkriminacija nedužnim ljudima, kao i posledica monopola na kontakte koje ANB drži prema službama SAD i drugih zemalja Zapada.

Zbog tog monopola osjećaju moć, smatraju da im je sve dozvoljeno na unutrašnjem planu, posebno kada je u pitanju nastup prema Srbiji i Rusiji i njihovim državljanima. Prema tim kategorimama je, kao što vidimo, sve dozvoljeno. Zašto se, naprimjer, čuditi što je inspektor Siniša Stojković ustupio svoju kuću za smještaj policijskog oružja kako bi podvalio liderima Demokratskog fronta ako se zna da njegov sin Stefan Stojković radi u Ambasadi SAD u Podgorici, kao što radi, kako saznajemo, i sestra Sava Kentere.

Nije problem što su oni tamo zaposleni, problem je što se u Crnoj Gori pogrešno shvata saradnja sa SAD i NATO jer oni koji na bilo koji način sarađuju s njima smatraju da im je, zbog te saradnje, u Crnoj Gori sve dozvoljeno. Pa i podvale ljudima i kreiranje afera pri čemu zapadne partnerske službe, iako najviše obmanute, nisu toga ni svjesne. To bi američka diplomatija morala imati u vidu.

Javni istupi i najave obračuna sa kriminalom i zloupotrebama ANB od strane premijera Dritana Abazovića svakako predstavljaju ohrabrenje i ulivaju nadu da će se nešto uraditi na planu konačne reforme tog otuđenog centra moći koji nije bio ništa drugo do partijska služba DPS, uporište pojedinih biznismena i kriminalaca, služba koja je obezbjeđivala sve njihove prljave poslove, služba iz koje je izrastao državni kriminal i koja je postala veliki problem i van granica Crne Gore.

Zato se reformisanje ove službe nameće kao ključni uslov za smirivanje trenutne političko i bezbjedonosne situacije u zemlji, a dalo bi i veliki doprinos kako u nastavku procesa demokratizacije, tako i u konačnom i definitivnom demontiranju režima Mila Đukanovića i sistema kriminala i korupcije. ANB je ostala poslednje uporište kriminalizovanog režima i sve buduće promjene mogu blagotvorno djelovati na cijelu državu.
Međutim, da bi se to desilo potrebno je postojanje jake političke volje, promjene svijesti kod ljudi, jačanje institucija, donošenje nekih lustracionih akata, suočavanje sa djelatnošću službe u prošlosti, preduzimanje mjera prema onima koji su bili nosioci zloupotreba i koji su činili teška krivična djela i tome slično.
To će teško ići budući da se radi o sistemu koji je praktično djelovao po istoj matrici punih 70 godina. Takva služba nikako ne može biti u funkciji zaštite i bezbjednosti države i njenih građana, ona je ovakva kakva je sada samo izvor opasnosti za Crnu Goru i nista više.