Imperija uzvraća udarac

Piše: Emilo Labudović

Jedan od kultnih filmova majstora pretakanja naučne fantastike na filmsko platno, Džordža Lukasa, iz njegovog serijala „Ratovi zvezda“, nazvan „Imperija uzvraća udarac“, još jedna oda američke premoći svuda i na svakom mjestu, pa i u dubokom svemiru, uprkos ne baš sjajnim kritikama po zaradi se smjestio na 39. mjesto najisplativijih filmova svih vremena. Publika, uvijek gladna spektakla i savršenstva kompjuterske animacije, punila je bioskopske dvorane i svojski navijala za Skaj Vokera i njegovu ekipu u obračunu sa Imperijom. Ali, Imperija nikad ne odustaje i u svim djelovima „zvezdanog serijala“ uzvraćala je udarac.

Ne pišem ove redove da bih oživio sjećanje na jedno davno veče i nešto više od dva sata u mraku bioskopa jer su sva moja divljenja holivudskoj filmskoj papazjaniji davno potrošena na nezaboravne kaubojske filmove, već me je jedna dnevna vijest samo asocirala na naslov tog filma. Milova „imperija“ odlučila je da uzvrati udarac ovdašnjem „Skaj Vokeru“ (mada gabaritom više podsjeća na Čubaku) – Gojku Raičeviću. Onome koji se prijateljima i ljubiteljima istine odaziva na Gojko, a onima drugima, uključujući i poreske organe, na „vlasnik In4s -a“! Udarac je uzvraćen u vidu prijave za utaju poreza od „nezamislivih“ 50 hiljada evra. Jer, kad Imperiju čačneš u oko ona se razmlatara kao bokser u nokdaunu i bije na sve strane. A Gojko, u liku „vlasnika“, ne da je „čačkao mečku“, pardon Imperiju, nego joj je prst zabadao u oba oka. I iščačkao – prijavu.

Gojka, naravno, u interesu građanskog mira, multietičnosti, nezavisnosti, suverenosti, evroatlanskih integracija…, itd, treba u najmanju ruku – uhapsiti jer je svom „sive lobanje Silom“ kidisao na te kulti – multi vrijednosti. Zatvoriti jer ga sva dosadašnja zatvaranja i prebijanja ni za jotu nijesu opametila. Naprotiv, uvijek je izlazio za koje kilo puniji i za konopac jetkiji. Treba ga, i to pod hitno, uhapsiti. Ne zbog poreza (čudna mi čuda, ovdje se za utaju te vrste ne ide u Spuž već u Dubaji) već zbog svega što je radio i radi časnoj i poštenoj Imperiji i što joj je na sigurnom putu do evropske „galaksije“ stalno turao i tura klipove u točkove. A Imperija, uglavnom, ne voli da joj se tura (pojedinci koji bi da im se tura još uvijek su u sjenci, dok onaj zakon ne stupi na snagu), pa mora da se brani. I da uzvrati.

Rekoh, Gojka, preciznije „vlasnika“, treba hitno eleminisati, makar dok u Imperiji ne prođu izbori, da ne remeti demokratski sklad u kojem se odvijaju. Uhapsiti, jer je „viđen“ kako zaviruje u Migovu kovertu, što je nedopustivo jer su poštari i njihove torbe (džepovi) zakonom zaštićeni. A tek „primaoci“? Osim toga, „snimljen“ je kako viri kroz tarabu one sirote Milke Vujović, blagajnice Imperije, i kako popisuje njenu teškom mukom napabirčenu „sirotinju“. Kao kruška u jesen „zreo“ je za duži odmor u Spužu jer se bio nakačio na „žicu“ onom Nenu Vujoviću i to u (ne)prilici dok obrađuje Ivicu. A Ivica i „marica“… moj naivni Gojko (bez „vlasnika“) žive samo u bajci. Treba ga preventivno arestirati jer se evo neko vrijeme šunja oko one prazne kućice od 2000 kvadrata (kažu da se vidi sa Mjeseca i kad nije mjesečina), valjda u namjeri da, pošto je „ničija“ u nju useli prije Milana Kneževića. Hapsiti, nego šta, jer je „uhvaćen“ kako je nabacio očajle sa debelom dioptrijom pa bulji u nekakve kastodi račune jedne firme kojoj je (takođe) „vlasnik“ šef Imperije, da bi dokazao da nije platio porez. A i bez očajlija se vidi da „ni u najudaljenijoj sumnji“ šef nije utajio porez, a Gojko jeste. To što je ovo Gojkovo „sića“ u odnosu na šefovo (i niza šefovih „šefića“), nije nikakvo opravdnje.

Zato, „hapsi, hapsi milicijo moja“, što bi rekao onaj raspamećeni Milentijević. Onaj iz filma, jer ovaj pravi i ovdašnji „milentijević“ uglavnom hapsi ćutke. A i njega je „vlasnik“ Gojko navatavao kako u donjim gaćama i trik majici „nišani“ na litije. A i onog „rođaka“ mu, zvanog Roćko, je prokazivao i na „žicu“ mu vješao prljave gaće kojima je iz daleke Moskve „čašćavao“ kuse i repate. Pa ko to onda ne bi uhapsio? A spisak Gojkovih nepodopština duži je od računa firme mu. I zato, hapsiti pod obavezno! I ne samo njega nego i In4s mu, to ogavno leglo istine, nepotkupljivosti i profesionalne etike. Taj dosadni trn u peti Imperije zbog kojeg na svom „proevropskom“ i „prozapadnom“ putu kleca i nabada kao jedna Miruna iz mog sela, Bog da joj dušu prosti. Tu nepatvorenu ekspozituru i filijalu jedne mračne „sile“ iz okruženja koja bez prekida juriša na Imperiju. Taj nezamonašeni vilajet jednog monaškog reda koji ne da da Imperija bude nova i savremena nego je i rukama i nogama (litijama) vuče u srednjevjekovlje i njegovu tmušu.

Dakle, hapsiti i tačka. A onda, kad utrne i to poslednje svjetlo koje se još nazire, utonuti u blaženi mrak Imperije i, potopljen u njenu smrdljivu žabokrečinu u kojoj se „od miline jedva diše“, tavoriti do sudnjega dana. Jer, Imperija bi, tako joj Mila i Ranka, da je vječna.