Ima vremena za aplauze

Piše: Jovan Lakićević

Kao „ optimista s greškom“ (i to ne jednom), znao sam otpočetka da će drug Milo biti zamijenjen pogodnijom kadrovskom varijantom, pošto njegov višestruki blam u domaćoj a i svjetskoj javnosti više nijesu mogli da podnesu ni njemu najodaniji mentori!
Nakon pobjede tri zapadne ambasade na izborima u Podgorici, pardon Evrope sad ( kakvo besperspektivno ime Pokreta!), znao sam, kao i neke moje kolege koje se ozbiljnije bave geopolitikom, da će njihov favorit zamijeniti Poglavnika. Kad im nije pošlo za rukom da kandiduju izvjesnog Spajića ( zbog pasoša, ali, sve su prilike, i nezakonite mućke sa obveznicama) isturili su, njegovog kolegu, potpunog političkog anonimusa …
Imao sam utisak da su odgovarajuće „službe“ tri ambasade navatale nekog mlađeg šetača sa podgoričkog korzoa i kandidovale ga za predsjednika Crne Šume, da bi u ovom času odnio ubjedljivu pobjedu!
S tim u vezi, unaprijed sam žalio mog dugogodišnjeg prijatelja Andriju Mandića, koji je u poslednje dvije decenije izrastao u jednog ozbiljnog, mudrog i hrabrog političara, što u već spomenutoj konkurenciji sa ambasadama Udruženog Zapada, koje već i previše dugo upravljaju zbivanjima u Crnoj Šumi, nije imao nikakve šanse!
Opet su o tome odlučivali drugi, a ne ojađeni, s nevjerovatnom lakoćom izmanipulisani birači u mojoj Postojbini!
Svi ozbiljniji analitgičari prilika u Crnoj Gori se slažu da je ovo glasanje u drugom krugu, bilo glasanje za konačni odlazak Poglavnika, a ne za političkog anonimusa, Milatovića!
Nešto slično imali smo u Srbiji prije desetak godina. Mnogi građani nijesu glasali za T. Nikolića, nego protiv B. Tadića! Zanimljiv kuriozitet: Englezi su Nikoliću čestitatali pobjedu prvi i to nekoliko sati prije okončanja izbora! Sami procijenite koliko smo se sa ovim „izborom“, uprkos velikim očekivanjima, usrećili…
U Crnoj Gori preostaju nam mnogo važniji parlamentarni izbori i novi sastav Vlade! Upravo zbog činjenice da je funkcija Predsjednika po Ustavu – protokolarna.
Neka se, zbog ove „pobjede“ moji zemljaci beskrajno vesele, (dobro, i to nije bez razloga). Ja , ne samo zbog godina, već i zbog svakovrsnog političkog iskustva, moram biti, i jesam, apsolutno uzdržan. Ima tome više razloga.
Znam veoma dobro, jer sam savremenik, pa i neposredni svjedok, da ne kažem i učesnik, mnogih političkih zbivanja. Znam kao malo ko kako su „mladi, lijepi i pametni“, uz pomoć Beograda, sa ulice preuzeli vlast u Crnoj Gori. Ispostavilo se, izuzimajući časnog čovjeka Momira Bulatovića, da tzv mladost, kada je politika u pitanju, i nije neka prednost! Ta „mladost“ je ekonomski razorila, opljačkala, kriminalizovala i na političu stranputicu usmjerila Crnu Goru, odvajajući je, po diktatu Zapada, od Srbije.
A to je (mladost) bio jedan od ključnih aduta u kampanji novoizabranog Predsjednika! Dodatno, i prva i druga kampanja zasnivala se na dvostrukom uvećanju plata i penzija. Iz obveznica i kredita sa visokim kamatama. I, uspjelo je.
S tim u vezi, sjećam se i obećanja V. Dinkića, inače najvećeg ( dobro plaćenog) zlotvora u novijoj ekonomskoj istoriji Srbije, u izbornoj kampanji B. Tadića, da će svi glasači za B.T. nakon izbora dobiti po hiljadu evra, ili nešto slično!. Mnoge naivčine su se na to upecale.
Sličan recept je, ovoga puta, ponovljen i u Crnoj Šumi . Vidjećemo ishod.
Vrlo brzo ćemo se uvjeriti i u političku priču o mladosti kao prednosti.
Sa „mladim, lijepim i pametnim“ džemperašima se, rekoh već, nijesmo usrećili! Možda će nas to, ovoga puta, mimoići?
U ovom času dužan sam mojim zemljacima da ih podsjetim na priču o Platonovoj Državi, na koju se temelje mnoge savremene „demokratije“. U Senat atinske države, koliko se sjećam, mogli su da uđu samo ljudi sa najmanje 60 godina starosti!
Toliko o „prednosti“ mlađih političara.
Kad je riječ o drugim „prednostima“ novoizabranog Predsjednika, ispostavilo se, recimo, da nije bio samo stipendista Atlas grupe, nego i Vlade SAD, pa engleske Vlade, pa njemačke Vlade , pa Rima…(ne znam da li sam neku izostavio!)
Podatak za Ginisa!
Pomislio sam: da živi tri života ne može „odraditi“ tolike stipendije! Druga pomisao mi je bila: mora da je mlađani Predsjednik neki dragocjen primjerak ljudskog roda čim su ga tolike vlade počastile stipendijama…
Dobro, ne može se reći da nam spomenute vlade, prije dvije-tri decenije nijesu bile naklonjene. Njihovi bombarderi često su se „naklanjali“ nad ovim našim, srpskim prostorima, darujući nas raketama, kasetnim bombama i onima sa osiromašenim uranijumom… S namjerom da se srpska država uništi, a da srpski korpus na Balkanu bude izložen potpunom razbijanju i – nestanku!
Što se tiče okolnosti da nam je novi Predsjednik bio, takoreći do sinoć, potpuni neznanac, podsjetiću u ovoj prilici na dva različita slučaja iz naše istorije. Jedan je J. Broz, koji je, po sopstvenoj izjavi, pred kraj života rekao da je Srbima sredio majku tako da se neće oporaviti za sto godina…
Izgleda da je ta njegova izjava veoma odgovarala politici Poglavnikove Partije, koja je Brozu ostala vjerna i do ovih dana! Zar o tome ne svjedoči i spomenik Brozu nasred Podgorice?
Drugi slučaj je „lažni car Šćepan Mali“, porijeklom iz Bratonožića (?), koga su Crnogorci dočekali kao ruskog cara, Petra trećeg. Da nije ništa drugo uradio, a jeste, na korist C.Gori, osim što je iskorijenio lopovluk, prosipajući zlatnike na Krscu, koje, zbog prethodne uredbe, niko nije smio da pokupi, jer bi bio mušketan, vrijedan bi bio pomena!
Suvišno je pominjati da bih ja, a i moja crnogorska braća, više volio da novoizabrani Predsjednik , u budućim aktivnostima, više liči na Šćepana Malog, nego na Broza!
Sudeći po njegovoj izjavi u izbornoj noći da će za vrijeme njegovog petogodišnjeg mandata „uvesti CG u Evropsku uniju“, zaključio sam da mu poznavanje geopolitike, uprkos mnogobrojnim stipendijama, nije jača strana. Kakva crna EU, kao američka politička pudlica, koja se u ovo najnovije vrijeme , blago rečeno ,iz temelja ljulja! Vjerujem da će je Predsjednik u svom petogodišnjem mandatu, nadživjdeti!
Ostaje nam da čekamo i da se nadamo!
U međuvremenu, kad je riječ o prihvatanju neznanaca „ na slijepo“, sjetio sam se jedne svadbe u mojoj Donjoj Morači, još dok sam bio dijete. . Svadba je bila veličanstvena. Čak je i predsjednih Opštine na konju, kao i ostali svatovi, u njoj učestovao. Mlada je bila lijepa, jedra i snažna i svi smo joj se obradovali. Međutim, pošto je bila izvan moračkog plemena i kraja, o njoj gotovo niko ništa nije znao.
Malo kasnije, ispostavilo se da je u Moračke Bare stigla sa stomakom, odnosno sa nešto većim stomakom. Poođanima je bio savjet – da se više ne vraća u Bare! I tako se desilo.
Najzad, valjda je svima jasno da Poglavnik ni ovoga puta ne bi bio poražen, da nije bilo Demokratskog fronta i njegovih glasača, koji su njegovom protivkandidatu, na poziv A. Mandića, dali masovnu podršku. Znajući , dosta dobro, političke prilike i odnose u mojoj Postojbini, mislim da bi, u obrnutom slučaju, tj da je Mandić u drugom krugu, podrška Evrope sad potpuno izostala! I Poglavnik bi, po ne znam koji put trijumfovao da nas i nadalje, „sa vizijom“ vodi u provaliju! Zato se nijesam previše sjekirao što Mandić nije u drugom krugu.
Ono što je, takođe nesumnjivo, jeste: pobjeda potpunog političkog neznanca daće vjetar u leđa najnovijem projektu Zapada i njihovih ambasada i obavještajnih službi, Evropi sad, za trijumf i na parlamentarnim izborima., kako bi Poglavniko političko ( a posebno spoljno političko) nasleđe ostalo nedirnuto? Ili, možda neće, ako narod shvati da CG, poslije višedecenijske okupacije, mora izaći iz statusa protektorata…
Najnovije geopolitičke prilike na Planeti pružaju joj dodatnu šansu.
Izgledi su mali, ali , u ime prošlosti i budućnosti Crne Gore, valja pokušati! I, da budem do kraja jasan: bez Demokratskog fronta kao ključnog faktora i u Parlamentu i u Vladi, sve će, manje-više, ostati isto, bez obzira „što njega više nema“…