Ili – Ili

U svakom ,,ili – ili“ nužno se očekuje pojavljivanje nečega. Bezuslovnost kjerkegorovskog ,,ili – ili“ jeste etika. Budići da je naš politički buvljak daleko od etike, što je i razumljivo, jer buvljaci su poznati po cjenkanjima i šibicarenjima, samim tim u našem političkom prostoru jedino što može da se pojavi jeste metafizika. Međutim, takođe, tu i metafizika gubi svoj autentični smisao. Ona se koristi, sa svim svojim osobinama, kao tehničko pomagalo. Naime, riječ je o tendenciji kreiranja maski i zabluda metafizičkim (gotovo estetičkim) sredstvima.

Fundamentalni produkt političke metafizike jeste ponavljanje lažne bilosti. Laž tog bilog se ogleda u njegovom kreiranju na bazi ideološko-profitabilne matrice. Naizgled, misleći da smo prevazišli, ili hegelovski ukinuli, sve lažne bilosti, ,,iznenada“ se pojavila jedna politička grupacija, tzv. ,,državotvorni blok“. U čemu se ogleda lažnost, pa i licemjerstvo pomenute grupacije?

Prvo: Otkud nekome ekskluzivno pravo da bilo koga dijeli po kategoriji državotvornosti?! Da stvar bude gora, iz ličnih ambicija i političkih poena, isti akteri svoja istorijska znanja vezuju, isključivo, za 2006. godinu. Ali, knjiško iskustvo nam drugačije govori! Crna Gora je bila država već vjekovima! Ovakvu Crnu Goru, sa približno istim granicama kao i sada, poznajemo još od Berlinskog kongresa. Logično se nameće da se zapitamo: ko se to tada borio za Crnu Goru, istu onu koja je ustrojila i ovu sadašnju!? Ili, zapravo sada želimo da zaboravimo ,,ono“ i ,,one“ koji su nas u korijenu utemeljili!?

Drugo: Ako pređemo sa istorijskog diskursa na logičko-politički, uvidjećemo da je referendum iz 2006.-e bio samopotvrda Crne Gore. U obje varijante, mislim i na unionističku i na independističku, crnogorska državotvornost bi se potvrdila, s tim što su te forme potvrđivanja državotvornosti različite. Dakle, slijedeći pomenuto, referendum, kao sinteza dvaju blokova (terminološki moramo biti precizni: independistički i unionistički blok), ne bi uspio bez oba tabora. I jedni i drugi su bili potrebni da bi se proces doveo do kraja. Međutim, ,,poražena“ klasa da bi bila dovoljno poražena ne smije se okarakterisati kao državotvorna. Štaviše, ne smije nijedan njen pripadnik doći u poziciju da bilo šta odlučuje sa pozicije vlasti! Fašizam na djelu, usred ,,nadolazeće“ demokratije! 

Treće: Jedan od aktera ,,državotvornog bloka“ je u vlasti (SDP), dok je drugi u opoziciji (PCG). Prvi, koliko voli vlast, krao je drugog! U nikšićkoj sagi, koja je u medijima bila poznata kao ,,Slučaj Drago Đurović“, SDP je učestvovao u prekrajanju volje građana, odnosno fizičkom skrnavljenju PCG. Isti taj ,,socijal-demokratski“ SDP, kao ,,autentični“ sveto-državotvorac nije štitio ustavom propisanu volju birača, već je čestitao Đuroviću na hrabrosti da donese ,,pravu“ odluku. Oni su i tada, moramo biti ,,uvjereni“ u to, branili državu!  A, udes PCG, kroz pomenuti slučaj Đurović, bio je udes cjelokupnog opozicionog Nikšića. Koaliranjem sa lopovima, PCG je legitimizovala pomenutu krađu.  

Četvrto: Zvučao je poznato pozitivni stav da ne žele ni sa vlašću, ni sa opozicijom. U godini za nama, a i danas, isti dokazuju da, zapravo, žele i sa vlašću i sa opozicijom. Za uzvrat, ovim možemo dokazati tvrdnju Žaka Ransijera, koji u jednoj od svojih deset teza o politici govori da je politika vrsta paradoksalne djelatnosti. Tu paradoksalnost su potvrdili ,,državotvorci“.

Peto: Sa stanovišta političke teorije, referendum je nužan, ali ne i dovoljan uslov nastanka države. Naime, ustav je garant državotvornosti. Ako pogledamo koji politički subjekt (ma šta mislili o njemu) je zaslužan za kreiranje našeg državnog poretka, propisanog ustavom, onda zaključujemo da je državotvorni blok negdje drugo, a ne u ovom o kojem smo govorili.

Nadalje, a ovo najvažnije, moramo biti svjesni da državofilnost leži u bezrezervnom oponiranju režimu. Dakle, jedino validno ,,ili – ili“ jeste ono koje odlučuje o ,,za“ ili ,,protiv“ višedecenijskih zločinačkih poduhvata ove vlasti. Sve ostalo ljubljenje države je laž i licemjerstvo. Na taj način ljubi državu, prije svih, SDP.

P. S. Da bi naša svijest dosegla nivo pravilnog tumačenja države, onda ista ta svijest mora biti  vođena građanskim duhom. Po ko zna koji put pominjem da je našoj zemlji nužno događanje građanina. Građanin će se dogoditi tek kada budemo naše ,,ili – ili“ razvili na etici, odnosno, kada budemo znali da odvojimo dobro od zla, šibicarenje od zdrave ideje. Jednostavno, istina je samo jedna, a to je pružanje ruke svima kojima su pitanja života prioritet.