,,Idi tamo kod kojih si bio za vrijeme rata“: Priča invalida koga su njegovi Bošnjaci odbacili, a Srbi pomogli

Amir Jusičić (44) nije uspio da status osobe sa invaliditetom dobije u mjestu stanovanja u Federaciji, odnosno u Tešnju, gdje je bio prijavljen kao izbjeglica, već u Republici Srpskoj i Doboju, u svojem predratnom mjestu boravka, gdje se vratio.

Teško je ranjen neposredno pred potpisivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji je označio kraj rata u BiH.

– Ostao sam bez noge nagazivši na minu na Ozrenu, kao pripadnik radnog voda VRS, a prije toga od mine je, takođe za vrijeme radne obaveze, kopajući rovove, smrtno stradao i moj otac Hamza. Kao izbjeglica, jedno vrijeme sam živio u FBiH, gde su odbili da mi priznaju status invalida rekavši mi: „Idi tamo kod kojih si bio za vrijeme rata“ – priča Amir za ,,Novosti“.

Kaže da mu nije preostalo ništa drugo nego da se vrati u Doboj, kako bi pokušao da registracijom kao invalid ostvari pravo na primanja, zdravstvenu zaštitu i protetičko pomagalo. To mu je i uspjelo uz pomoć „Mreže preživjelih od mina“ 2003. godine i već sada Amir ima sva prava koja imaju i ostali invalidi u RS. Osim invalidnine, porodicu, koju je u međuvremenu stekao, obezbjeđuje izrađujući u vlastitoj maloj stolarskoj radionici predmete od drveta.

– Izrađujem ukrasne kutije za piće i nakit, podmetače za sto, ploče za vrata i drugo. Od primanja iz budžeta RS i mog stolarskog rada živimo supruga Amira (37), devetogodišnji sin Hamza i ja – nije nezadovoljan sadašnjim životom Amir.

Sve to ne bi uspio da ostvari i obezbijedi, kako kaže, bez Zorana Panića, koji mu je kao koordinator „Mreže“ mnogo pomogao. On je pronašao je potrebne svjedoke da dokaže način ranjavanja, obezbijedio i sve druge dokumente za rešavanje predmeta.

– Eto, pomogao mi je Srbin, a moji Bošnjaci kojima pripadam su me odbacili. Sa Zoranom sam razvio iskreno prijateljstvo i porodica i ja mu dugujemo zahvalnost do kraja života – kaže za naš list Amir.

Izvor: Novosti