Iako nevin Čađenović ostaje u istražnom zatvoru!?

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković i Viši sud u Podgorici odbili su zahtjev advokata Slobodana Smolovića da se njegovom branjeniku Mihailu Čađenoviću ukine pritvor, piše Pobjeda.

Čađenović, vozač Andrije Mandića, jednog od lidera DF-a, uhapšen je 9. februara zbog sumnje da je bio dio logističke mreže koja je 16. oktobra prošle godine na dan parlamentarnih izbora planirala da izazove navodni „državni udar“.

Zahtjev za ukidanje pritvora Čađenoviću je odbijen jer, kako je pojašnjeno, postoje i dalje razlozi za njegovo zadržavanje u pritvoru kazao je advokat Smolović.

Čađenoviću je pritvor određen zbog uticaja na ostale okrivljene.

U zahtjevu za ukidanje pritvora, advokat Smolović tražio je da se Čađenović tretira ravnopravno sa čelnicima Demokratskog fronta Andrijom Mandićem i Milanom Kneževićem, koji iako se sumnjiče za istovjetno krivično djelo nijesu se našli u pritvoru.

On se pozvao na obavezujuće uputstvo koje je izdao Ivica Stanković, a prema kojem pritvor nije nužan za poslanike DF-a Mandića i Kneževića. Advokat Smolović je podsjetio Stankovića da je u obavezujećem uputstvu glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću naložio da ne treba predlagati pritvor Kneževiću i Mandiću, kako bi se bez postojanja razloga izbjegla neodgovarajuća primjena mjere pritvora.

Advokat Smolović složio se sa stavom Stankovića da se shodno Ustavu Crne Gore, Zakoniku o krivičnom postupku i međunarodnim standardima, pritvor primjenjuje samo kada je strogo neophodan i kada predstavlja krajnju mjeru, pa je iz tog razloga od njega zatražio da se Čađenoviću omogući odbrana sa slobode. On je istakao i da bi dalji boravak u pritvoru okrivljenog Čađenovića predstavljao najgrublji vid njegove diskriminacije u odnosu na ostale okrivljene u ovom predmetu, kojima je omogućeno da se brane sa slobode.

Razlog za takvo postupanje bi se nalazio upravo u ličnim svojstvima drugih okrivljenih lica, odnosno činjenici da se radi o narodnim poslanicima, koji uživaju poseban i privilegovan društveni, a izgleda i krivičnopravni status smatra Smolović.

On navodi da ukoliko Tužilaštvo smatra da poslanicima Mandiću i Kneževiću, kao okrivljenima u istom predmetu, ne treba određivati pritvor, jer se radi o neodgovarajućoj mjeri, onda se isti zakon, načela i principi moraju primijeniti i na Mihaila Čađenovića, vozača Andrije Mandića, ili bilo kog drugog građanina, bilo kojeg zanimanja, koji je za isto krivično djelo, u istom predmetu, osumnjičen za njegovo izvršenje.