Hegemonija ili EU

Piše: Sibin

Zasad najviše postradala Italija iz koje stižu slike smrti, zahvalila NATO-u i, prije svega EU na pomoći, u najtežem periodu po nju, posle drugog svjetskog rata.

Đorđo Agamben je pisao da se EU zasniva na evru i ekonomiji, ne i na kulturi ujedinjene razlike, i da je kao tvorevina nešto što ne podržava međunarodno pravo.

Eurooptimisti su grlato povikali i dreknuli sa svih strana na tekst koji su novinari lista Libération lukavo naslovili – Latinsko carstvo mora da krene u kontranapad, u kojem filozof objašnjava da je, što se koncepta EU tiče, na dobitku Njemačka i Francuska, dočim Italija i Španija trpe gubitke, što je predviđao Aleksandar Kožev, da bi se obestinilo. Sagledajmo sadašnju situaciju i sve će nam se kazati, u prvim redovima da katkad valja čuti i filozofski glas…

Montenegro moli NATO za maske i rukavice, moli za respiratore, preklinje za hiljadu kreveta, i štošta još ište u formi molbe, tokom borbe protiv nevidljive, i lako prenosive, po život opasne pošasti SARS2, COVID19.

Sa adrese na koju je molba poslata, treba li reći, stiže gromoglasan muk. U međuvremenu, agro Simović, zajebana čivija u nacionalnom koordinacionom tijelu, cjelokupnu situaciju smirio poručivši: Vlada će se već nekako snaći!
Time još jednom dao do znanja kako možemo bez ponuđene pomoći Srbije, čijem brašnu ne gledamo u zube, jer ga, veli ministar Milutin, plaćamo. (Ok, a šta mi dajemo džaba, šta, u stvari, ministre, plasiramo na tržite, neoliberalno kojim cirkuliše slobodna razmjena kao najviši stepen moderne vrijednosti? Čačkalice, štipavice, čepove?)

I, kako biva, puštena je matora mantra: Srbija je veći neprijatelj Crnoj Gori od koronavirusa! Budući – veli Vlada – da koristi i ovu priliku kako bi među suverene, zakotrljane i zahuktale točkove naše hiljadugodišnje državnosti potura klipove…

Tako će jedan, „melanholično-berhardovski“, vječiti izgnanik sa sumrakom u sjećanju, vlastima Srbije iz Ulcinja otposlati: „Mrš!“

Jer, virus je politiku odgurnuo na marginu margine, pa dobro i redovno plaćenim kolumnistima u deficitu ideja, prifalilo povoda za patološko pražnjenje mržnje koju, usput, dobro naplate. – Ne, ta mržnja nije iracionalna, nego je profitabilna!

Od iste mržnje kolumnist iz Ulcinja bezbrižno živi zapadnoj kulturi se preporučujući metodom vječitog parazitiranja na devedesetim nad kojim još lamentuje u svakom drugom tekstu.

Ali, na bankomatu iznad male plaže uz preventivno upustvo protiv virusa, sačekala ga i ceduljica: Odavno nema kolumne… Koronavirus ne smeta da piskaraš od kuće. Ovaj put otkidamo dvadeset odsto. Sledeći put je rez radikalan. Prioni na pljuvanje…