Hag: Tuđman želio i izazvao rat

Zastupnici Srbije ocijenili su da je hrvatska tužba protiv vlasti u Beogradu zbog navodnog genocida, „očigledno lažna i jednostrana“.

,,Tuđman je sam želeo i izazvao taj strašni rat kako bi ustanovio nezavisnu Hrvatsku koju je očajnički želeo, rekao je Vejn Džordaš u Hagu.

U nastavku rasprave pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, srpski zastupnik Vejn Džordaš naznačio je da je Hrvatska ponudila „karikaturalnu priču o raspadu Jugoslavije i genezi nasilja koja počinje sa zlikovcem, kao u filmovima o Džejmsu Bondu, u liku (predsjednika Srbije Slobodana) Miloševića koji, okružen saradnicima raspiruje vatru ekstremnog srpskog nacionalizma sa užasnim genocidnim posledicama“, prenose agencije.

Pravni tim Srbije je zatražio od Međunarodnog suda pravde da utvrdi da je Hrvatska tokom operacije Oluja, u ljeto 1995, počinila genocid nad Srbima iz Kninske krajine.

,,Problem je, međutim, što je Hrvatska iz te priče uklonila svaki trag Tuđmanovog otrovnog režima… Nećete čuti ništa osim zaglušujuće tišine o Tuđmanovoj izričitoj podršci fašističkoj NDH ili o njegovim razmatranjima genocidnih promjena smišljenih da donesu ‘harmoniju u nacionalnu strukturu'“, podvukao je Džordaš.

Prema njegovom tumačenju, Hrvatska traži od najvišeg suda UN da „zanemari da su Tuđman i njegov režim eskalirali nasilje, podstakli plamenove etničke mržnje i ohrabrile hrvatske snage da progone srpske civile“. Tuđman bi, da je poživeo, bio optužen za ratne zločine, rekao je Džordaš, pozivajući se na izjavu nekadašnjeg zamjenika glavnog tužioca Haškog tribunala Grejema Bluita.

Kao dokaz za to, Džordaš je citirao izjavu bivšeg ministra unutrašnjih poslova Hrvatske Josipa Boljkovca, da su „1991. bili napadnuti Srbi i Jugoslavija, ne Hrvatska“ i da je „Tuđman želio rat po svaku cijenu“.

Na suđenju ratnom gradonačelniku Osijeka Branimiru Glavašu, optuženom za zločine na Srbima, Boljkovac je, prema pravnom timu Srbije, 2009. rekao i da „rat nije bio nužnost nego namjera“, te da su „prema Tuđanovom konceptu, Srbi morali da nestanu iz Krajine“.

Tu Tuđmanovu izjavu, izrečenu na sastanku sa vojnim komandantima na Brionima 31. jula 1995, Srbija je više puta tokom rasprave označila kao ključni dokaz za svoju kontratužbu da su hrvatske vlasti i snage počinile genocid nad krajiškim Srbima tokom operacije „Oluja“, 4. i 5. avgusta 1995. Po Srbiji, Tuđmanove reči su potvrda da je on imao „genocidnu namjeru“ da srpsko stanovništvo Kninske Krajine djelimično uništi.

Vilijam Šabas je danas podvukao u ime Srbije da je upravo u prepisu sastanka na Brionima, koji je sam Tuđman snimao, razlika između hrvatske tužbe i srpske kontratužbe.

„Kontratužba je izložila snažne i ubedljive dokaze da je napad na krajiške Srbe bio smišljen na najvišim nivou hrvatske države; da je bio izraz lične politike predsjednika Tuđmana da eliminiše Srbe iz Krajine i naseli cio region Hrvatima; da je ta namjera izraz njegovog rasističkog pogleda na Srbe i druge“, naglasio je Šabas.

S druge strane, Hrvatska se, zato što nema tako snažan i direktan dokazni materijal, oslanja na objedinjavanje „relativno malih i izolovanih incidenata“ iz kojih nastoji da indirektno izvede „genocidnu namjeru“ srpskih vlasti i snaga.

U prepodnevnom djelu današnje rasprave, zastupnik Džordaš je dokazivao i da, nasuprot tvrdnjama Hrvatske, ni u jednoj presudi Haškog tribunala srpskim političkim, vojnim ili policijskim zvaničnicima nije bilo utvrđeno da su imali namjeru ili pokušali da unište Hrvate kao etničku grupu.

Podsetio je da je Tribunal u presudi bivšem lideru Republike Srpske Krajine Milanu Martiću utvrdio postojanje udruženog zločinačkog poduhvata, u kojem je učestvovao i predsjednik Srbije Milošević, ali čiji cilj nije bio, kako su tvrdili hrvatski predstavnici, da se „uništi hrvatsko stanovništvo ubistvima i uklanjanjem“ sa teritorije predviđene da uđe u novu srpsku državu.

,,Potpuno suprotno, utvrđeno je postojanje udruženog zločinačkog poduhvata radi deportacije i prisilnog premještanja Hrvata, ali ne i njihovog uništenja“, podvukao je Džordaš.

Podsjetio je i da su i Jovica Stanišić i Franko Simatović, koji su presudom Martiću označeni kao ključni učesnici u tom zločinačkom poduhvatu, bili oslobođeni krivice za zločine u Hrvatskoj na kraju suđenja pred Tribunalom.

Džordaš je odbacio i tvrdnju Hrvatske da tokom rata nije bilo borbi, već samo napada na nenaoružane civile i nevine žrtve. Dokaze o „dobro naoružanoj i motivisanoj hrvatskoj vojsci“, izvedene u procesima pred Tribunalom, nazvao je „kristalno jasnim“.

I hrvatski istoričar Davor Maja, prema Džordašovim riječima, ustanovio je, na primer, da je u Vukovaru u jesen 1991. bilo 5.000 hrvatskih boraca; da je ubijeno 1.200 vojnika JNA i 879 Hrvata, te da su hrvatske snage uništile 300 do 500 oklopnih vozila, 200 tenkova i do 25 aviona.

Komentarišući hrvatsku tvrdnju o 12.500 ubijenih Hrvata tokom sukoba u toj državi, zastupnik Srbije je primijetio da je hrvatska delegacija propustila da naznači da je veliki broj žrtava pao u borbama.

Džordaš je citirao hrvatskog demografa Živića, koji tvrdi da je ubijeno 8.147 vojnika i oko 4.500 civila.

„Sve je to, bez dileme, tragično i užasno. To se događa kada neodgovorni egomanijaci vode zemlju, koriste i zloupotrebljavaju svoje stanovništvo isključivo za veličanje sopstvene ličnosti, u pokušaju da ostave trag u istoriji… Ali, to nije genocid.“

Činjenice se ne uklapaju, ni zakoni se ne uklapaju. Niko, čak ni Hrvatska, stvarno ne vjeruje u to“, zaključio je Džordaš.

Srbija će u popodnevnom dijelu rasprave ukazati na dokaze u prilog svojoj kontratužbi i izložiti završne argumente.