Gujon: Oduševljavaju me Lovćen i Njegoš

Arno Gujon je osvjedočeni prijatelj srpskog naroda. Svjesno je izabrao da bude na strani Srba sa Kosmeta, kada je većina bila protiv njih. Vjerovao je Arno kazivanjima svoga oca, koji mu je često pripovijedao o dugoj istoriji francusko-srpskog prijateljstva. To ga je i motivisalo da, prije četrnaest godina, dođe u ove krajeve, sa iskrenom željom da suštinski upozna naš narod i našu zemlju. Danas, Arno je jedan od najpoznatijih Francuza na ovim prostorima, čovjek koji je ostavio neizbrisiv trag u našem narodu kao najveći dobrotvor u vremenu kada nam je bilo najteže.

U razgovoru za “Slobodu” dao je osvrt na stanje na Kosovu i Metohiji, Srbiji, Crnoj Gori, Francuskoj.

Dobro je upoznat sa situacijom na ovim prostorima. Ističe da su Srbima na Kosmetu i dalje ugrožena elementarna ljudska prava, te i da se nalaze u neizdrživo teškom položaju.

“Siromaštvo je veliko, nezaposlenost izuzetno visoka. U mnogim mjestima, pogotovo u Metohiji – poput Đakovice i Dečana, Srbi nemaju slobodu kretanja ili govora. U nekim mjestima je opasno govoriti srpski. Mada, istini za volju, bezbjednosna situacija je sada bolja nego ranije i možete, recimo, da šetate Prištinom govoreći na srpskom. To se ranije nije smjelo. Nažalost, ima i dalje napada na ljude, pogotovo na povratnike. Vidjeli smo tokom januara, više puta su im neki ljudi zapalili ambare, sijeno… I treba da budemo svjesni da je, nažalost, na Kosovu sve moguće, i da jedna varnica može ponovo da pokrene talas nasilja. Iako ponekad imate osjećaj da je sve mirno, ipak ništa nije jednostavno, i jedna varnica može da napravi veliki problem za sve”.

Udruženje “Solidarnost za Kosovo”, čiji je osnivač i predsjednik, do sada je srpskom narodu uputilo više od četrdeset konvoja pomoći, čija vrijednost prelazi tri i po miliona evra. Takođe, u saradnji sa Eparhijom raško-prizrenskom, finansirali su projekte u oblasti poljoprivrede, stočarstva, školstva i zdravstva, u koje su uložili više od dva miliona evra… Kad je Arno pokrenuo ovu inicijativu imao je samo 19, a njegov brat 21 godinu. Prvi cilj im je bio da pomognu djeci, najvećim žrtvama pogroma. Četrnaest godina kasnije, mala studentska i amaterska organizacija pretvorila se u jednu veliku, ozbiljnu i profesionalnu humanitarnu organizaciju.

“Na početku sam objašnjavao zašto to radim, kuda idem; objašnjavao sam da osjećam veliku bliskost sa Srbima zbog istorijskih veza između Francuza i Srba, kao i zbog toga što je učinjena velika nepravda Srbiji i Srbima tokom NATO bombardovanja… pa, i nakon toga, 2004. godine, kad su izbili antisrpski pogromi na cijelom Kosovu i Metohiji, tokom kojih je zapaljeno ukupno 150 crkava i manastira, protjerano preko 200. 000 ljudi sa svojih vjekovnih ognjišta. Kažem im da želim da pokažem svoju solidarnost sa tim narodom, ne samo riječima, već i djelima. Oni su razumjeli, vidjeli su poslije šta smo uradili, čestitali su mi, i sada me podržavaju. Mnogi moji prijatelji iz djetinjstva su, čak, postali donatori organizacije”.

Za razliku od prije dvije decenije kada je ovaj region bio u centru interesovanja Evrope, danas to, ipak, nije slučaj. Arno misli da Francuzi uglavnom nisu svjesni onoga što se dešava na Kosovu i Metohiji, zato što ta tema više nije aktuelna u francuskim medijima.

“Mi se trudimo da dopremo do njih tako što izdajemo jedan časopis na svaka tri mjeseca, i dajemo intervjue, pišemo izvještaje za francuske medije. Nije lak posao, ali je važan. Jer je važno da ljudi u Francuskoj znaju kako žive Srbi u enklavama početkom 21. vijeka na Kosovu, u centru Evrope. To je nedopustivo. Mi možemo da utičemo na njihov položaj, ne na jedan geopolitički način, nego na jedan jednostavan način, tako što ćemo renovirati škole za djecu, izgraditi farme za poljoprivrednike i pomoći crkvama i manastirima, koji su među najljepšim i najstarijim u Evropi.

Preko 12. 000 donacija je za sada stiglo iz Francuske. Arno kaže da pomoć nije mala, ali da su potrebe i dalje velike. Često je i u Crnoj Gori. Već sedam godina organizuje ljetovanja za djecu sa Kosova. Posebno mjesto za njega je Lovćen.
“Uvijek sam oduševljen, jer sam video kako ljudi dočekuju srpsku djecu sa Kosova. Bili smo prve, 2012. godine, u Herceg Novom, poslije toga u Čanju i u Tivtu. Ljudi su oduševljeni, kupuju im sladoled, voće. Lijepo je vidjeti da saosjećaju sa njima. Što se tiče same situacije u državi, moram da priznam da je ne poznajem potpuno, iako znam da je, nažalost, podijeljenost velika, i nadam se da će se to kad-tad riješiti za dobrobit ove divne zemlje. Bio sam oduševljen kad sam imao priliku da idem na Lovćen, tamo gdje je sahranjen Njegoš, za koga sam čuo i prije nego što sam počeo da učim srpski jezik.

Arno sada živi u Beogradu sa ženom i kćerkom. Lako se navikao na život u Srbiji, i kaže da nikad ne propusti priliku da istakne duboke veze dva naroda, francuskog i srpskog. Takođe, rekao nam je da su i sličnosti i razlike između dva naroda – velike.

“Srbi su ipak, za razliku od Francuza, privrženiji svojoj kulturi, istoriji i vjeri, pravoslavlju. Mislim da je to takođe razlog zašto su Srbi tolerantni: to je zato što znaju ko su, odakle su, i na taj način mogu lako da se otvore prema drugima i da se interesuju za njih i njihovo porijeklo. Mislim da je taj zdrav patriotizam na neki način izraženiji u Srbiji nego u Francuskoj i da je to pozitivno”.

Što se, pak, politike tiče, kaže da su u Francuskoj veoma aktuelne socijalne teme, pošto je predsjednik Makron pokrenuo lavinu novih reformi, što je izazvalo demonstracije širom Francuske, dok su u Srbiji i dalje aktuelne teme nacionalne prirode: Kosovo i Metohija i evropske integracije.

Na kraju nam je poručio da će sa nesmanjenim entuzijazmom nastaviti sa humanitarnim radom i prikupljanjem donacija. Kaže da je svjestan da i pored svih napora koje ulaže nije uspio da promijeni svijet, ali je svjestan i da ga je, svakako, učinio bar malo boljim.