Grahovac poslije 160 godina: Čestiti vojvoda ili ratni zločinac

Piše: Perivoje Popović

Bože dragi, koji sve upravljaš,
Provedri mi iznad Gore Crne…
Njegoš

Sasvim je nesporno i o tome nema nikakvih dodatnih potpitanja i znanih nam crnogorskih nadmudrivanja: svetorodna dinastija Petrović-Njegoš je najznačajniji društveno-stvaralački činilac u istoriji postvojislavljevićevske i poslijenemanjićke (isti im je genetski kod, tako se danas popularno veli) Crne Gore – ne bi je ni bilo da ne bi Njegoša… Čast Balšićima i Crnojevićim u zlim danima zla! Vječni pomen i visokopreosvećenim mitropolitima crnogorskim prije Petrovića!

Međutim, istorijsko biće pod Nebom Gospodnjim, tvori, duša pamti, a nauka tumači da mnoga velika djela na sceni državotvorenja prate i gorki javni i lični promašaji sa nedoglednim posljedicama za vjekove.

Sve i da hoće, sve i da zlomisao nadjača čistu savjest, niko ne može da dovede u pitanje slavu, značaj i vrijednosti Bitke na Grahovcu. Nema nikakvog prigovora, sem DIVLJENJA ratnicima i komandi slavne bitke. Kao ni oko Vrtijeljke, Orljeva (Kuči) i Šaranaca npr. Kao ni kod udara Turaka na Moraču, na Nikca od Rovina, na Vojvodu Minu… Kao ni mnogih bitaka Crnogoraca, Starohecegovaca, Starorašana, Bokelja i Primoraca za POSTOJANSTVO, za DOSTOJANSTVO, za KRST ČASNI I SLOBODU ZLATNU diljem srpstva, slavjanstva i dobrobiti čovječanstva.

Opet me pogled vrati dragoj slici,
Preda mnom Vojnik, vrletna planina,
A u srcu misao i toplina:
O sve su naš planine vojnici…
(Leso Ivanović: „Vojnik“ )

I niko, takođe ne može i kraj svih zala da dovodi u pitanje još jednu pjesničku misao vrijednu sistemskog aksioma za sva vremena: Slavno mrite kad mrijet morate!!!

Ali slava i veličina jeste i pobožnost, jeste i etika kao prvo i neotuđivo pravo čovječnosti – po Marku Miljanovom.

I zato neka je ovome nejakom i povrijeđenom peru dozvoljeno da retorski upita:

-Može li ratni zločinac, koji je u jednome trenu nesmotrenog ratnog pohoda na svoju braću, komandovao i aminovao klanje nerođene i tek rođene djece, djevojaka, žena i staraca, može li da bude amnestiran i da BESPRIGOVORNO DOBIJE EPITET: ČESTITI VOJVODA MIRKO?

-Može li Gospodar Crne Gore i Brda, knjaz Danilo, da BEZ OPOMENE ponese visokodostojanstveno zvanje pobjednika, a kažu htjede hudoj vatri jeda i ognja da preda rođene sestriće – ujak ima bijaše. Otrova ih neko, nedugo potom. I bi velika BAHANALIJA u Brdima Bjelopavlićkim, i nasrnu (opet) neko (?) pred očima Gospodara Crne Gore i Brda, nasrnu, NESOJSKI, kažu, na najveću svetinju – čast crnogorskih žena?!

–Jesu li ostale velike bitke manje važne od Grahovca? Odsudne bitke protiv Turaka su, valjda nije sporno: Carev Laz ( prvo visoko međunarodno priznanje Crne Gore i njenog prvog Mitropolita iz doma Petrovića, Vladike Danila, kao saborca Ruskog Imperatorora Petra Velikog), Martinići, Krusi, Vučji Do, Bukova Poljana, Fundina ( o njoj se malo, rijetko i kontraverzno govori, a i to je u Kučima, tek da se neobaviješteni ne začude ) i Mojkovac , protiv ćesara i kajzera – Bojna Njiva kao sveti plamen vječne zublje crnogorske…

-Bili neko častio čestitim zvanjem tzv. Velikog Vojvodu da je klao djecu po Staroj Hercegovini i Banjanima, ma gdje, osim bilo je to „čarkanje“ s ludim Kučima, pa ne mari!?

-Nema oprosta za grjehove nedužne krvi i obeščašćenja, pa ma od koga i kada dolazili! Sve za obraz, a obraz ni za šta!

Nema, pogotovu ako to znači trajno vaspostavljanje sistema totalitarizma, tirjanstva i strahovalade u jednoj časnoj zemlji kakva je Crna Gora.

I danas ova kapitalističko-mafijaška NEO-PSEUDOKOMUNISTIČKA klika strahovlada ČESTITIM sirotnim narodom Crne Gore – UPRAV NA TEMELJIMA KOJE SU POSTAVILI BRAĆA PETROVIĆI – GOSPODAR KNJAZ DANILO I STVARNI VLADAR I DIKTATOR, VOJVODA MIRKO! Loši đaci grdnih učitelja!