IN4S

IN4S portal

Gošović: Spomenik Mirku Petroviću ne može stajati na ,,vratima Kuča“

1 min read

Poslanik Neven Gošović, uputio je otvoreno pismo Gradonačelniku Podgorice, povodom Predloga programa podizanja spomen – obilježja za 2015. godinu, u kojem obrazlaže zašto u njemu ne treba da se nađe spomenik velikom vojvodi Mirku Petroviću.

neven-gosovic-in4s

Pismo prenosimo integralno.

Gospodine Gradonačelniče,

Skupštini Glavnog grada Podgorica podnijeli ste Predlog programa podizanja spomen – obilježja za 2015. godinu. Tačkom II tog Programa predviđeno je podizanje spomen-obilježja posvećenog Velikom vojvodi Mirku Petroviću, na novouređenom centralnom gradskom trgu.

Novo spomen-obilježje, kako stoji u dokumentu kojeg ste uputili Skupštini, predstavljaće obnovu spomenika koji je izgrađen u vrijeme nastajanja novog dijela grada na lijevoj obali Morače, kasnije zvanog Mirkova Varoš.

Gospodine Gradonačelniče,

Podgorica je već odavno prevazišla obrise Mirkove Varoši. Podgorica je glavni grad Crne Gore sa svim svojim specifičnostima.

Ali Podgorica je i grad tolerancije, suživota, pravdoljubivosti i solidarnosti.
To su vrijednosti koje treba svi zajedno da čuvamo i uzdižemo.

Spomen obilježje bilo kojoj ličnosti na centralnom trgu Glavnog grada, čije bi podizanje stvaralo i produbljivalo podjele u narodu ne može donijeti ništa dobro.obelisk

A Veliki vojvoda Mirko Petrović, svakako znamenita ličnost svoga vremena, ipak je rukovodio crnogorskom vojskom u događajima poznatim kao Prva i Druga pohara Kuča. Nesporne su činjenice da su, posebno prilikom Druge pohare Kuča počinjeni stravični zločini čak i prema nejači, ženama i djeci u Kučima.

Spomen obilježja su svakako dio kulture jednog naroda, i rušenje spomenika u ma kojem vremenu ne može imati opravdanje.

A podizanje spomenika Velikom vojvodi Mirku Petroviću u pogledu odabira mjesta i u svakom drugom pogledu, može biti urađeno na odgovarajući način, koji neće imati za posledicu bilo kakve podjele.

Međutim, podizanje spomenika Velikom vojvodi Mirku Petroviću, na „vratima Kuča“, iz gore navedenog razloga, imalo bi veoma lošu poruku, sa veoma negativnim posledicama koje nije teško pretpostaviti.

Sa druge strane, građanima Podgorice treba pružiti priliku da iskažu svoj stav, koja je to ličnost iz bogate i slavne istorije Crne Gore, čije bi spomen obilježje trebalo da krasi centralni trg Glavnog grada.

Gospodine Gradonačelniče,

U najboljoj namjeri da našu Podgoricu, svi zajedno sačuvamo od bilo kakvih podjela i međusobnog nerazumijevanja, slobodan sam zatražiti od Vas da Predlog programa podizanja spomen-obilježja za 2015. godinu, u dijelu koji se odnosi na podizanje spomen-obilježja posvećenog Velikom vojvodi Mirku Petroviću povučete iz skupštinske procedure, kako bi to pitanje u budućem vremenu bilo riješeno na način koji neće dijeliti građane Podgorice.

Podjelite tekst putem:

22 thoughts on “Gošović: Spomenik Mirku Petroviću ne može stajati na ,,vratima Kuča“

  1. Zecanin silni je gradonacelnik a vi Kuci znate koliko vas Zecani vole. Nisam siguran da ce procitat ovo i odustati od postavljanja biste. Njima trebaju podjele da se ne razmislja o drugim bitnijim problemima.U Kuce nema mnogo DPSovaca,tako da ih nije briga za njihovo misljenje.Podrzavam Kuce u potpunosti !

  2. Serdara Jola Piletica,treba bistu da stave,ane od tih koljaca,petrovica,kosti im se raspadale,pobili su vise crnogoraca,no turci!

      1. Vukašine, svetorodna loza Petrovića je tako nazvana zato što je u njoj Sveti Petr cetinjski. Dakle sasvim je jasno da u njoj ne mogu da budu odrodi kao Ludi Zeko, Mirko i Nikola. Kome to nije jasno najviše što mogu je da ga žalim.

  3. Proklele su ih zene kucke ,, istrazili se kao sareni konji,, to im se i desilo. Klali su i spaljivali svakog ko im se na bilo koji nacin suprostavljao, Njegos -sestrice Perovice, Danilo-Boskovice (Sestrice) i silovanje koje plati glavom, Nikola nekoliko ubistava i procerivanje ( Jola Piletica, Marka Miljanova itd) a Mirko je prica za sebe. Koljac koji je napunio skolu na Medun djecjih, starih i zena. Toliko o junastvu i cojstvu porodice Petrovic. Ne zasluzuju pomena…

    1. Iza Nikole Mirkovog nije ostalo samo nekoliko ubistava već su ona mnogobrojna. Perjanici koje je on poslao na Kadiće su pobili, po njegovom naređenju, svakoga koga su zatekli od starca do djeteta u kolijevci. Njegovi poslušnici su izglasali nešto toliko sramotno da se nepamti da je takvo što izglasano u nekoj državi prije ni poslije toga, kada su proglasili da je život cijelog bratstva Kadića van zakona.

  4. A prema kazivanju savremenika tih tragičnih događaja, vojvode Marka Miljanova, posečene su 243 plemenske glave, od čega 17 „vojničkije“, dok su preostale bile staraca, žena i dece.

    „Glave ljuđi i djece, koje su posječene, skupljene su na uljanik popa Luke i pobodene na rozge oko uljanika, kako bi ih vojvoda Mirko moga gledat i vidjet koliko ih je“, zapisao je Miljanov.

    U narodu se do danas prepričava knjaževa naredba, koju je dosledno sproveo njegov brat, vojvoda Mirko Petrović: „Udri Kuča na božju vjeru, ako ga drugačije ufatit ne moš… i djeca u kolijevke da se kolju!“

    Razlog krvavog pira bio je bunt Kuča, koji nisu mogli da trpe teror koji je sprovodio cetinjski gospodar. Sablja Mirka Petrovića i njegove vojske sekla je glave tek rođene dece, a od njene oštrice nisu pošteđene čak ni žene trudnice!

    Knjiga dr Ilije Petrovića „Crnogorska pohara Kuča“

  5. Kadići i Petrovići

    Vi znate onu priču
    O Kadićima i Petrovićima,
    Koja se još priča,
    A počela je pre onoga dana
    Kad je Todor Kadić
    Ubio knjaza Danila Petrovića.

    Danila zvanog Vojvodič srpskoj zemlji,
    Što je uveo arač na verige,
    Gole krše i prazne kuće,
    I zakon —
    Da pravi može platiti za krivoga.

    Što je uputio poslanicu Brđanima:
    „I nemojte da blejite,
    Jer ako vam tamo dođem,
    Neću ostaviti ni kamen na kamenu.“

    Što nikog nije ostavio
    Da ga nije potegao za nos,
    A noću se oblačio u prnje
    I išao kroz narod
    Da vidi vole li Gospodara.
    Što je hteo da se proglasi za Cara
    Dok je čuo da carevi ne prose.

    Zeka Malog — koji je vladao očima
    U koje niko nije smio pogledati
    I verovao da nema te ruke
    Koja bi se smela podići na njega.

    Možda je i Todor sačekao veče
    Da bi se od tih očiju zaklonio,
    Ali ga ne bi po noći poznao
    Da mu nisu u mraku sjaktale
    Dok mu ih je olovom zagasio.

    Suđen na smrt i obešen van grada
    (Dok je vojska klečala uokolo) ,
    Todor se ispovedao idući vešalima
    Kako mu je knjaz u kuću poslao doušnika,
    A potom — za reč iz ljute glave istrčalu,
    Iza plota postavio krvnika.

    A kad mu je iz Crne Gore izmakao
    Po tuđinstvu ga kroz Tursku i Ćesarsku
    Vrebao dugačkom puškom Petrovića,
    Najposle mu i sestru sramotio
    I udatu je za drugog preudavo.

    I da mu je milo što je oči zaklopio
    Tek kad je čuo ko ga je ubio.

    Ali Petrović se ne može zameniti Kadićem,
    Kamoli Danilo Prvi — Todorom,
    Pa su svi Kadići stavljeni na doboš,
    Zaziđivani u kuće i paljeni đuture,
    Da im se utre ime i uspe voda na vatru,
    Da služe za strah i uklin narodu.

    Sa knjazom je u crno omastio kapu
    Vas Crnogorac i Brđanin,
    Nije se pevalo, ni pucalo, ni guslalo,
    Sem kad bi smakli nekoga Kadića.

    Tako se devedeset i dva puti pevalo za godinu,
    Dok se Kadića kandilo utulilo.
    Boan Kadića postao je Boan,
    Tamo gde je bila Prentina glavica,
    Nikao je Danilovgrad.
    Davno je bilo
    Da se i zaboravilo.

    I kad je tu skoro, posle sto godina,
    Vršen poslednji popis postojbnika,
    Pokaza se kako se priča završila:

    Među živima nije bilo nijednog Petrovića,
    A više od svih bilo je Kadića.
    Kao travka upornica, u grob progledala,
    Iščiviljila da joj ne potru početak,
    Kao onaj čija se sveća zapalila sama,
    A koža sa bubnja ponavljala: živ sam!
    Iskrsnuše ispod mnogih prezimena, kapa i vera,

    Da objave da nisu nestali i da su Kadići,
    Jer da to ne znaju
    Zalud bi opstali.

    Iza svakog begunca ostane trudnica,
    A široki trag od onih koji su zatirani,
    Istraživani i iskorenjivani,
    Zbog svoga imena i zločina rođenja.

    Bio je u pravu onaj koji je postradao
    Verujući da mu na pravdi Boga
    Ne može niko ništa.
    Jezik i ono što diše u jeziku
    Staraju se jedino o njemu.
    Vreme radi samo za tu istinu
    I još nalazi ponekad ponešto
    Zbog čega sunce greje.

    izvin pavlehn,mnogo je dobro da bi ostalo neosvijetljeno

    1. Turcin vi je vekomima nezno kazu bake kara dok ste hrabro s opancima oblijecali oko hara
      pa se sad nezna stoste cesova ste vi podrijetla vi ste cudna ukrstanja boles strasna bez lijelka
      kompleksi su vasi stari iz davnije tije dana kad prababke tada vase odmarahu kod dusmana ,
      oce serebalj da imade to sto dosad nikad nije da se njemu neko klanja kao sto je i on prije
      pa od muke nezna stoce bi da uzme Crnu Goru stonemoga da je uzme ni car sami u Stambolu !
      Obrenovic kad vi didje on zastavu svoju ima na njoj glava od praseta imbol serebljastva vekovima ,
      ovi pozdrav silje vama Crnograc sa Cetinja ,sto pokusa da ih blato gedzovanskoturska buruntija !

      1. Ti nijesi Crnogorac, no Dragan Pelevic, komunisticki nakot i produkt ustaske ideologije ljiberalnog saveza, koji radi u nadnicu u Svedskoj, i blati casno crnogorsko ime autosovinizmom i srbomrznjom. Pozdrav ti salje pravi Crnogorac porijeklom iz Rijecke nahije.
        P.s. Bolje udri glavom u zid, ili u kakvu bukvu, dako isceras iz nje te ludosti. Sto pises na portalima i na Youtubu, to je za posmatranje u mentalnoj ustanovi.

      2. Cuvena jedinica Piricija Birolija je u periodu 41-43 napravila vise djece na Cetinju nego sto je ta regija dobila u narednih 50 godina. To je bio mali nacisticki bejbi bum. Cudo su geni predaka! Zato su ovakvi kakvi su danas. Jad i bijeda.

      3. „Turcin vi je vekomima nezno kazu bake kara dok ste hrabro s opancima oblijecali oko hara
        pa se sad nezna stoste cesova ste vi podrijetla vi ste cudna ukrstanja boles strasna bez lijelka
        kompleksi su vasi stari iz davnije tije dana kad prababke tada vase odmarahu kod dusmana ,pa od muke nezna stoce bi da uzme Crnu Goru stonemoga da je uzme ni car sami u Stambolu !“

        Vrijeme je konačno da se sruši mit o tome da „junački Montenegro“ nikad nije pao pod tursku vlast.Zamolio bih redakciju da kontaktira gospodina Jovana Markuša velikog poznavaoca istorije Cetinja da nam napiše jedan tekst na tu temu,bilo bi jako zanimljivo.
        Elem,stara Crna Gora odnosno današnji Montenegro potpao je pod tursku okupatorsku vlast i to u periodu od 1499 do 1684 god.Za to vrijeme to nije bilo ništa neobično,otomanska imperija je bila takva sila,za ono vrijeme baš ono što je danas NATO pakt,i gutala sve države koje su joj se ispriječila u svom osvajačkom pohodu na Zapad.Tako su došli su sve do Beča.
        Čitavih 185 godina stara Crna Gora odnosno 4 „nahije “ ,(a nahija je baš čisto dukljansko – montenegrinska riječ 🙂 ) bile su ništa do tamni turski vilajet pod punom zakonodavnom, izvršnom a i punom vojnom vlašću.Na samo Cetinje su bile podignute čak četiri džamije (a ko se iole razumije u građevinarstvo zna da se ni danas sa svom mogućom opremom građevina poput džamije ne diže preko noći a kamo li tada )koje su poslije dužeg vremena srušene do temelja.Izbrisane su tako da od njih ni kamen na kamenu nije ostao,da se jednog dana“ Vlasi ne dosjete“ da je i Montenegro bio turski,a kakav su zulum činjeli Turci Dukljanima i njihovim ženama,može samo da se pretpostavi…Taj mit o neprobojnosti crnogorskih granica prema turskom okupaturu je ostao i dan danas u glavama poluobrazovanih primitivnih Montenegrina (pogledati komentar iznad).

  6. jeste „velik“ samo sto?A sto ga ne stavite u onu sto kazete crkvu na Skadarsko jezero,zajedno sa Sekulom ,sjuta mozda Kilibarda i Brkovic,i tako redom ,sve na jedno mjesto,i red je,one stvari se stavljaju u sengrupu.

  7. Mirkova varoš , veliki crnogorski junak i vojskovođa zaslužuje spomenik . Eno onaj okupator Karađorđe ima park i spomenik pa se Gošović ne buni .

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *