IN4S

IN4S portal

Godišnjica slavne Podgoričke skupštine: Ujedinili Srbiju i Crnu Goru

Podgoricka skupstina

Na današnji dan prije 96 godina Velika narodna skupština srpskog naroda u Crnoj Gori, poznatija kao Podgorička skupština, izglasala je istorijsku odluku o ujedinjenju Crne Gore i Srbije.

Odluku o ujedinjenju izglasalo je 160 poslanika Podgoričke skupštine, a taj dokument je predviđao da se Crna Gora ujedini sa Srbijom u jednu državu pod dinastijom Karađorđević.

Prema odluci Podgoričke skupštine, crnogorski suveren kralj Nikola, koji je ranije pobjegao iz zemlje, zbačen je sa prestola.

Odluka Podgoričke skupštine od 26. novembra o ujedinjenju Crne Gore sa Srbijom bila je uvod u proglašenje zajedničke države Srba, Hrvata i Slovenaca 1. decembra u Beogradu.

Podgorička Skupština je zasjedala je od 24. do 29. novembra, a najvažnija sjednica održana je 26. novembra kada je donijeta istorijska odluka o ujedinjenju Kraljevine Crne Gore i Kraljevine Srbije, kao i odluka o detronizaciji dinastije Petrovića.

Priznanje međunarodne zajednice

Međunarodna posmatračka komisija, sastavljena od više članova iz različitih država, saopštila je da su odluke Podgoričke skupštine odražavale većinsku volju stanovništva tadašnje Crne Gore.

Podgoricka skupstina 2

Portal IN4S integralno prenosi tačke izvještaja koji je sačinila međunarodna posmatračka komisija sastavljena iz više članova iz različitih zemalja, povodom izbora za Podgoričku skupštinu i generalnog stanja u Crnoj Gori:

1) Trupe koje su se nalazile u Crnoj Gori su bile jugoslovenske, a ne srbijanske: njihov broj u cijeloj zemlji ne prelazi 500 ljudi: one nijesu bile upletene u uzbore i zbivanja oko božićne pobune;

2) Izbori su bili slobodni pošto 500 oficira i vojnika jugoslovenskih nijesu mogli desetinama hiljada Crnogoraca nametnuti svoju volju;

3) Izbori su bili demokratskiji nego oni praktikovani za vrijeme vladavine bivšeg kralja Nikole;

4) Svi Crnogorci su bili za ujedinjenje sa Srbijom i ne žele povratak raskralja Nikole, kojega drže za izdajnika zemlje;

5) Pobuna je prouzrokovana od strane nekoliko agenata bivšeg kralja, a koji su potpomognuti agentima italijanskim; mogli su obmanuti neke neobaviještene ličnosti;

6) U zemlji je vladao mir, krivci će biti osuđeni od strane redovnih sudova;

7) Zahtijeva se da odbjegli pobunjenici kod Italijana u San Đovani Di Medui i Kotoru budu predati francuskom generalnu Venelu i da odgovaraju za rušenje telefonskih žica i pljačku vojničkih namirnica. Broj zatvorenih ličnosti se penje od prilike na jednu stotinu. Svi seljaci su pušteni na slobodu.

Pobunu finansirala Italija

Crna Gora je na početku Prvog svjetskog rata stala na stranu saveznika, da bi 1916. godine bila okupirana od Austrougarske. Kralj Nikola i crnogorska Vlada emigrirali su tada iz zemlje, a 1918. godine u Crnu Goru dolaze savezničke i srpske trupe koje je oslobađaju od austrougarske okupacije.

Crna Gora nije učestvovala na Mirovnoj konferenciji u Versaju poslije Prvog svjetskog rata.

Podgoricka skupstina 3

Kralj Nikola poslao je Pariskoj konferenciji zahtev da se povrati nezavisnost Crne Gore, ali njegova molba je odbijena.

Nakon odluke Podgoričke skupštine o ujedinjenju, u Crnoj Gori je izbila takozvana božićna pobuna pristalica svrgnutog kralja Nikole i konfederalnog jugoslovenskog ujedinjenja, a finansirala je Italija.

Tu pobunu, uz pomoć saveznika, ugušile su pristalice ujedinjenja, a oružane borbe crnogorskih komita nastavljaju da traju sve do 1924. godine kada oni prihvataju amnestiju kralja Aleksandra Karađorđevića.

Crna Gora i Srbija bile su u raznim oblicima zajedničke države 88 godina, odnosno sve do referendum 21. maja 2006. godina, na kojem je, uz brojne neregularnosti i krađu glasova, izglasana crnogorska nezavisnost.

Podjelite tekst putem:

17 thoughts on “Godišnjica slavne Podgoričke skupštine: Ujedinili Srbiju i Crnu Goru

  1. Vjekovni san svakog Crnogorca da živi u zajedničkoj državi sa svojim narodom, ispunjen je ozvaničenjem ujedinjenja na Podgoričkoj skupštini prije 96 godina. Vjerujem i da Montenegrinima danas igraju damari, a da nijesu svjesni zašto: e pa braćo draga to se preci u vama ushićuju velikim djelom Podgoričke skupštine! Kao što i plaču nad svima koji su otišli u srbomrziteljstvo, zahvaljujući prevagi zadnjice nad obrazom, što je trend civilizacije u kojoj živimo.
    No, slabih je bilo uvijek, a ja ću dok živim slaviti ono što će neminovno ponovo biti UJEDINJENJE i zajedenicu mog naroda!

  2. Dvadeset prvi maj 2006. godine je najveća mrlja u istoriji Crne Gore i ništa je na svijetu ne može sprati, čak ni ponovno ujedinjenje! Sramno i stidno!

  3. Do 2005 sam mislio da je Crna Gora silom i malverzacijama prisajedinjena Srbiji tj Kraljevini SHS.Zbog toga sam bio za nezavisnost.
    Nakon svega,siguran sam da je Podgorička skupština bila rezultat težnje najvećeg dijela crnogorskog naroda u namjeri da se izvuče ispod skuta autokratske Nikoline vlasti kao što je i ova današnja.
    Dok je narod skapava od gladi i struga resu da pretekne ,”gospodar” je pika` biljar sa diplomatskim korom i oblijeta evropske dvorove da udomi mnogobrojne sćeri koje imadijaše.
    Zabog svega mu naposletku i nije bilo povratka u Crnu Goru.
    Jer “Nafaka je na narodu,a ne na glavarima”

  4. Živela ujedinjena Srbija !

    24 Novembra 1918 godine je Sremska skupštinu u Rumi donela odluku o prisajedinjenju Srema (područje sve do Slavonskog Broda) Kraljevini Srbiji. 25 Novembra Novosadska skupština donela je istu odluku o prisajedinjenju Baranje, Bačke i Banata. 26 Novembra Podgorička skupština ujedinjuje Crnu Goru sa Srbijom ! Živela naša ujedinjena otadžbina ! 24-25-26 novembar da se proglasi državnim praznikom u Srbiji i Crnoj Gori !

  5. Šta to veliš Špadijeru u kapu ti se crnogorsku “isteretim”. Najznačajniji događaj u istoriji Crne Gore, istina ne baš dugoj istoriji, upoređuješ sa događajem iz 1941-ve kada su ti preci za šaku makarona prihvatili fašizam i poslali babu i majku da uveseljava italijansku pješadiju pod jorganom.

    Što se tiče brojnosti i dimenzija otpora Podgoričkoj skupštini, za zaključak o tome nam je dovoljan naziv pod kojim je događaj upamćen – “pobuna”. Dakle ne ustanak, kako se obično naziva otpor naroda nečemu što mu je nametnuto već mala lokalna buna katunskih probisvjeta, kriminalaca i polupismenih “brigadira” finansirana iz italijanskog budžeta.

    1. Sekula imaš znanje, što pokazuješ u ovom drugom dijelu komentara, koji pokazuje plod dobrog obrazovanja. Takođe imaš pravo što si se usprotivio upoređenju Podgoričke skupštine i kvinsliškog sajma na Cetinju 12.jula.
      Ali sve to pada u vodu, kada pokažeš elementarno nevaspitanje i “isteretiš” se u crnogorsku kapu, jednu od zamisli velikog Njegoša, sa jasnom kosovskom simbolikom i obavezom pregnuća koju ta simbolika nameće. Tu već pokazuješ nevaspitanje i nepoštovanje za nešto što je svetinja, ne samo Crnogorcima, već u sličnim ili istim varijantama Hercegovcima, Krajišnicima i Ličanima!
      Hoćeš da vrijeđaš Montenegrine, a pogađaš svakog istinskog Srbina iz Crne Gore.Na tebe je ova asimilatorska politika komunista i njihovih sljedbenika iz DPS-a ostavila trag koji je željela, primio si se Sekula, što uz nevaspitanje i nepristojnost kreira jedno obično, iskompleksirano – ništa!

    1. Sale odličan link, puna zahvalnost na njemu: Preporučujem svakome da ovo pročita, a evo jednog izvoda koji mi je odmah ukazao da se radi o valjanom i istorijski kredibilnom dokumentu.
      “…Za uzvrat, uzdao se u nagradu Beča – proširenje Crne Gore i premeštanje prestonice sa Cetinja u Prizren. Naravno, to je značilo da se Crna Gora ne bi suprostavljala ni evenutalnoj austrougarskoj okupaciji Srbije.
      S ovakvim opredeljenjem, kralj Nikola će tumarati bespućima dve ratne godine, 1914. i 1915. U ta bespuća će povesti i Crnogorce…”

  6. Veliko poštovanje za učesnike Podgoričke skupštine. Imali su više razuma i političkog znanja nego današnje generacije Crnogoraca. Sjajno za portal IN4S što je objavio i zaključke međunarodnih posmatrača, čime je na najbolji način demantovano da je ujedinjenje bilo nasilno i protivno volji većine tadašnjeg stanovništva Crne Gore.

    1. Baćku se ovaj Vuksanovićev posao stvaranja fiktivnih i ništavnih srpskih organizacija isplatio – logo po logo puna kapa 🙂

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *