Godišnjica rođenja čika Pera – kralja oslobodioca
1 min read
Na današnji dan 1844. godine rođen je kralj Petar I Karađorđević (poznat i kao kralj oslobodilac), kralj Srbije od 1903. do 1918. i potom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca do smrti 1921.
Tokom njegove uprave ojačane su političke i kulturne veze s južnoslovenskim narodima, a Srbija je doživljavana kao neka vrsta Pijemonta.
Pored razvoja parlamentarizma, njegova vladavina obilježena je i samovoljom grupe oficira zaverenika iz 1903. pripadnika „Crne ruke“. Poslije zbacivanja s prestola 1858. njegovog oca kneza Aleksandra Karađorđevića, živeo je u inostranstvu i završio je Vojnu akademiju u Sen Siru i višu Vojnu akademiju u Mecu.
Učestovao je kao dobrovoljac u Legiji stranaca u Francusko-pruskom ratu 1870. i 1871, kada je zbog ispoljene hrabrosti odlikovan Ordenom Legije časti, postavši jedini evropski vladalac koji je to odličje zaslužio na bojnom polju.
Pod imenom Petar Mrkonjić u bosansko-hercegovačkom ustanku protiv Turaka komandovao je 1875. i 1876. jednim ustaničkim odredom. Poslije ubistva kralja Aleksandra Obrenovića, Skupština Srbije ga je 15. juna 1903. izabrala za kralja.
U Balkanskim ratovima je kao vrhovni komandant predvodio do pobjede srpsku vojsku, a s vlasti se povukao 1914. u korist sina Aleksandra koji je u njegovo ime vladao kao regent.
U Prvom svjetskom ratu 1915. prošao je sa srpskom vojskom preko planinskih bespuća do jadranske i jonske obale. Preveo je na srpski spis „O slobodi“ engleskog filozofa Džona Stjuarta Mila.
Sokolovi, moji tići,
deco moja, Jugovići,
Petar zove, kruna ište,
da idemo na bojište!
*
Niko ne zna šta su muke teške,
dok ne prođe Albaniju peške,
Albaniju, pa i Crnu Goru,
dok dođosmo Jadranskome moru.
Gazim blato i kiša me bije,
zlato moje, zar te žalost nije?
(Narodne pesme iz Srbije)
*
„…Onda skoči Mrkonjiću Pero/Pa poteže noža okovana,/Sedam, osam osiječe glava(…)Od trideset dvadeset utjecalo,/Niti traže konja ni oružja,/Niti traže blago Nemanjića./Već da kažu kako im je bilo,/Kad su išli crkvi u Dečane/Te tražili Nemanjića blago.“(Jaut- beg i Pero Mrkonjić)