,,Glas Crnogorca” 1879: Crnogorci su najizdržljiviji čuvari kosovskog amaneta i slobode Srba, u njima živi svijest srpska
Podgorica
Cetinjski list ,,Glas Crnogorca” u prvom januarskom broju iz godine 1879. objavio je tekst kojim je naglasio kako su Crnogorci istinski borci za slobodu čitavog srpstva, te da ih njihova ljubav prema otadžbini i lozi Petrovića, kao i bezgranična izdržljivost, čine neprikosnovenim čuvarima svetog kosovskog zavjeta.
– Junaštvo i čojstvo, bezgranična predanost svome vladaocu, ljubav k otadžbini, samopregorijevanje i mukotrpnja kojoj u svijetu cara nema, živa svijest srpska, koja je Crnogorca učinila prejamnikom amaneta kosovskog, čuvarom slobode srpske, vjekovnim osvetnikom srpskim, objavljeno je prije gotovo vijek i po u knjaževini Crnoj Gori.
U tekstu se naglašava kako sve istaknute karakteristike Crnogorca koje ga čine najizdržljivijim braniocem srpske slobode, njemu daju posebnu silu i moć, što se, kako je dodao službeni glasnik knjaza Nikole, uvijek pokazivalo tačnim kroz istoriju.
– To sve zajedno pokazalo se u najjasnijoj svjetlosti na Crnogorcu i u najnovije doba, to sve zajedno dalo je Crnogorcu silu i moć, objavio je cetinjski list 1. januara 1879. godine i zaključio riječima da su Srbi iz Crne Gore dorasli svom zadatku jer su u presudnim vremenima srpske istorije uvijek pokazivali da su na visini svoje misije.
Pročitajte još:
,,Crnogorac“ 1871: Junaci iz kršne Crne Gore podsjećaju da je Srbin još živ!
Stari su znali za čast i Obraz,čuvali su Srpstvo i svoju Metohiju,a ovi novokomponovane Montenegrini,Izrodi i Vucibatina za njih ništa nije sveto oni bi i D..e prodali jer nemaju Obraza i Časti.
Dr. Ivo Pilar O Svetom Savi i njegovu znamenovanju.
Na prvi pogled izgleda cudno, da i Srbi i Hrvati podjednako slabo poznaju Svetoga Savu, po mome sudu najvecega covjeka Juznoga Slovenstva do danas.
Ali treba razlikovati. Hrvati znadu o njemu vrlo malo, gotovo ne znadu niπta; znadu to, da je — po katolickoj predaji — bio krsten po zapadnom obredu i tek se kasnije priklonio pravoslavlju, i da se — premda svetac pravoslavne crkve — tradicijonalno na nekim mjestima slavi kao svetac i od katolikâ.
Srbi naprotiv znadu o njemu, cesto, vrlo mnogo; ali mi se cini da njihovo poznavanje Svetoga Save nije sasvim ispravno.
Srbi poznaju Svetoga Savu gotovo iskljucivo kao crkvena covjeka, kao bozjeg ugodnika i sveca, ili — kako ga oni zovu, po rijeci narodne pjesme, — kao narodnog svetitelja.
To izgleda cudno na prvi pogled.
Ali kad se pogleda izbliza, tada ni jedno ni drugo nije nista cudno.
Sveti Sava je u Srbâ jedna skroz legendarna licnost, koju oni pretezno poznaju po tradicijonalnoj predaji; a ova, kolikogod da je i narodna, po svojoj srci ipak je religijozna.
Prirodno je dakle da ni predmet te predaje ne moze biti prikazan u drugom ruhu nego u vjerskom.
Slicno je i kod Hrvata: svi oni poznaju Svetog Savu poglavito sa gledista svoje vjerske orijentacije.
Stoga mi se cini prvom duznoscu jednoga intelektualca koji pise o Sv. Savi, da provede cisto lajicko-znanstvenu reorijentaciju u pogledu Sv. Save.
A ova vodi do zakljucka, da je Sveti Sava, crkveni velikan i svetac, jos daleko veci kao covjek nego kao svetac.
Ružo,udećemo mi tebe za Srbina,pa ćeš da predeš.Samo polako.
Ne baljezgaj … kućo!
Aljovice, jalovice, svaka ti je prolivena …
Mi smo Srbi crnogorski, Mi, mi smo potomci srebrnih kosovskih vitezova koji su bili stra svijeta, prije, jednako i poslije Kosovske bitke!
… Svudijen đe su nogom kročili. I onda na Angori kada će pred Tamerlanovim očima da mu na lijevom krilu do nogu potuku do tada neporaženog mu ljubimca Miranšaha : slonovsku vojsku njegovu da bače na zemlju, da je pregaze! Da kaišaju slonove i ljude, jadnu Tamerlanovim vojsku, da ih poljem na buljuke razgone!
… Koja je, čija je ono srebrna vojska na konjima oklopljenima, konjma povećim od slonova, koji su ono ratnici srebrni, silni oni, koplja im bojna zapinju o nebo, mjere njima neima! ? – zaprepašćeno je pitao Tamerlan Limeni koji doslen za poraz znao nije, očima svojim vjerovao nije.
… Srbi!!! – čulo se otud, odonud.
Srbi, Srbi su to, Nepobjedivi kanu! Srbi su to, kosovski vitezovi, stra svijeta!
Bi …
Svijetom bi oni zavladali, niko im na putu ne bi stao! Nepobjedivi Srbi, naše kosovske pređe! Nepobjedivi, već iznutra! Od sebe pobjeđeni! Tako je još od prvog onog vremena saliveno : da samo sami sebe mogu da pobjede!
Izdajom!
… Kao onda, tako i danas! Uvijek!
Izdajnik je Srbinova sudbina.
Da nije, svijet bi bio srpski!
… Aljovice, kućo izdajnička. Ružo uvjenula, tntemte u usta žvalava!
Otpadu.
A može li neko objasniti šta je to Kosovski zavet.
… Ne uliva tebi!
Zaludna bi to posla bilo, žali Bože.
Ne razumiješ ti spiritualnost u čovjeka. Kako onda da razumiješ da je svaki Srbin u ovoj najljepšoj srpskoj Planini rođenjem, majčinim mlijekom zadojen kosovskim zavjetom, kako!? Ako neko kojim slučajem nije, pitanje je čije je to insana, tuđe ono, bez duše rastrveno …!
… I, ne znam što mi bi da se i u kratko trošim na izgubljenu dušu!? Ništa posla.
đabe vam citati iz novina od pre 100 godina i više. crna gora je danas nezavisna zemlja, članica je nato-a i priznaje nezavisnost kosova. današnji crnogorci nisu srbi nego dukljani, odnosno nekakvi fiktivni iliri – valjda zato što su vam šiptarski geni preči nego srpski. u crnoj gori se danas ne priča srpskim jezikom, nego nekakvim novocrnogorskijem. kako vas više nije sramota uopšte pominjati srbe i srbiju?
… Niti je kajsijevača rakija, niti je njen konzument čovjek!
Proliveno je to … Nazovi rakija i isto takav čovjek. Ako je …
DA JE VEČNA PRIMORSKO-POLIMSKA SRBIJA, NAŠA PRAVA SRBIJA !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
ruza veljova @
Ne brini bice i za tebe!
Montenegrini opet u nokdaunu!
Montenegrini opet i nokdaunu!
batalite vise dome sa srbovanjem….srpska znaci pravoslavna juzno slovenska… skraceno kao za trinitrotoluol. TNT…
”Vi ste, ljubeznjejšij knjaz, imali miloserdije primit i sohranit one koji su dosle pod vladjenijem i blagoprizrenijem Vašim pribježišče iskali da ne umru od gladi. I oni su sretni među svojim rodom, pod načalstvom svojega jedinovjernoga i jednokrvnoga gospodara.”
09.10.1823.
”Ako bi moguće bilo, da se nekoliko žitelja u vašu državu preseli, meni bi se činilo koliko da bi se ovde u dobrom biću nahodili, jer bi oni bili među svojom jednovjernom i jednokrvnom braćom i pod vladanijem svojega a ne tuđega gospodara.”
20.06.1824.
– Pisma Svetog Petra Cetinjskog knezu Milošu Obrenoviću o Crnogorcima koje je Miloš primio u Srbiju.
Ne brini bice i za tebe!