Glad to see you

Mnogima od nas koji se trudimo da shvatimo svijet oko nas. Mnogima od nas koji želimo da dobronamjerno objasnimo sebi šta se to sa nama dešava i kud ode ovaj svijet. Mnogima od nas koji bi naivno da vjerujemo da smo važni još nekom osim sebi. Dakle njima. Na znanje.

„Glad to see you“, kao što reče gospodin Junker, gospodinu Đukanoviću. Mada zbog čega mu je milo da ga vidi to nijesmo saznali tokom drugog dnevnika televizije Crne Gore. Važno je da je televizija snimila srdačan doček našeg M.Đ.-a, i eto municije za sva oružja spin doktora, kojima je dužnost da nam zamažu oči. Odmah se horski zapjevalo iz redova DPS dječaka: „Što je više kleveta i laži Milo nam je sve draži i draži“ Ko nije zapjevao, propjevaće ima kad. Neće Milo nikuda. Evo voli ga i Evropa. To nije luksuz, to je sreća svih nas. Srećna nam narode 48.ma godina.

U stvari ko nije prošao suđenje kao što sam to ja, ne zna o čemu pišem. Za sve one koji misle da su nevini po bilo kom osnovu, iskreno preporučujem da pročitaju „Prokletu avliju“ Ive Andrića. Kazaće im se samo.

„Glad to see you“ reći će Karađoz svud i u svakoj prilici. Jer naši Karađozi zato i postoje da budno motre na sve koji se usude da nešto kažu ili posavjetuju. Crna Gora je prepuna Karađoza koji ne rade ništa drugo osim što optužuju i tumače što je dobro za režim. Mog ličnog Karađoza upoznao sam nedavno. Na jednom sastanku moj Karađoz me je optužio da nijesam na liniji i da radim protiv interesa. A interes države, nacije ili u mom slučaju – kolektiva je svetinja. Kaže moj Karađoz, jer tako misli i M.Đ.

I tako. U maniru režije UDBE iz najboljih njenih dana, kada sam iznio svoje skromno mišljenje i stav, počelo je. Ne osvrćući se na moju argumentaciju, izvučeni su papiri kojima se mahalo kao sa zastavama. Povišenim tonom poluistinama i zamjenom teza dokazivao se neki moj navodni grijeh od prije deset godina. Karađoz se krio iza institucije koju formalno predstavlja, vukući me kroz blato svojih laži i podmetačina. Uzalud sam pokušao da se odbranim. Uzalud sam htio da vratim priču na argumente, da grijeha nema . Uzalud. Karađoz je i dalje optuživao. Lažnim optužbama sebe je branio. Snagu argumenata zamijenio je bukom koju je proizvodio. Čak mislim da je malo i pjenio.

Zanimljivo je da Karađoz u tom trenutku nije je tražio presudu – lomaču za mene jeretika. Lomaču za protivnika institucije i države. Ne. Pušten sam pod sjenkom neosnovanih optužbi koje treba da me prate u buduće. I da budem primjer mnogima onim sa početka teksta. Samo je još falilo da se javno pokajem i revidiram stav. Kakva priča, a? Ovu priču mogu da razumiju samo oni koji su javno ili tajno suđeni i etiketirani u ovoj državi. Bolje da ne pominjem silne izmišljene afere i tračeve koji su se vukli za svakim koje javno progovorio ili se bar usudio da ima svoje mišljenje ili stav. Ali znate šta? I nije tako loše biti etiketiran i prognan. To znači biti slobodan. A mom ličnom Karađozu zaista želim, kao što sam mu i rekao, uspješnu karijeru i dug i srećan život. I M.Đ.-u isto. Konačno, mi smo malo totalitarno društvo, i oni ne umiju drugačije. Opraštam im iskreno od srca.