Galimatijas crnogorske diplomatije: Od EU i NATO do nesvrstanih i Organizacije islamske saradnje

Iako su članstvo u NATO i EU proglasili kao glavne spoljno-političe ciljeve, crnogorska Vlada ne odustaje od bliske saranje za savezima čije je djelovanje, nablaže rečeno, u totalnoj suprotnosti sa proklamovanim idejama te dvije zapadne organizacije.

Bez obzira što za to imaju manju podšku građana, zvaničnicima su puna usta Evropske unije i NATO-a, ali iza kulisa crnogorske diplomatije od 2006. godine intezivirana je saradnja sa organizacijama poput Pokreta nesvrstanih i Organizaciji islamske saradnje (OIC).

Nanoviji primjer potvrđuje lutanje crnogorske diplomatije, koja djeluje po pricipu „više je bolje“, bez jasnih smjernica koji međunarodni kontakti će istinski donijeti dobrobit građanima, a ne samo lične benefite pojedincima iz režima.

Naime, Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija obavijestilo je Vladu prošle sedmice o potrebi akreditacije ambasadora Crne Gore na nerezidentnoj osnovi pri ASEAN-u (Udruženje zemalja Jugoistočne Azije).

Šinavatrin pasoš je tek početak

Teško da je slučajnost da Ministarstvo vanjskih poslova planira da imenuje ambasadora u organizaciji čije je sjedište u Bankoku u Tajlandu, i to baš uoči posjete premijerke te zemlje i dogovora o oslobađanju viza sa vlasnike diplomatskih i službenih pasoša. Prvo je bivši tajlandski premijer, tajkun Taksin Šinavatra, za kojim je bila raspisana i Interpolova potjernica, preko noći i pod sumnjivim okolnostima dobio crnogorsko državljanstvo. Zatim je nekoliko puta dolazio u Crnu Goru na velika vrata, mjerkao Sveti Stefan, da bi prije tri dana njegova sestra premijerka Tajlanda najavila „intezivnu ekonomsku saradnju“ sa Crnom Gorom.

A DPS-SDP kolacija će se, za početak, odužiti, imenovanjem ambasadora u Udruženje zemalja Jugoistočne Azije.

U obrazloženju koje je dostavljeno Vladi, Ministarstvo vanjskih poslova tvrdi da ASEAN predstavlja geo-politički i ekonomski savez 10 zemalja Jugoistočne Azije koji je formiran 1967. godine u Bangkoku. Osim Tajlanda, zemlje članice su Brunej, Kambodža, Indonezija, Laos, Malezija, Mijanmar, Filipini, Singapur, Tajland i Vijetnam. Istočni Timor i Papua Nova Gvineja imaju status Specijalnog posmatrača, dok je Istočni Timor 2011. godine podnio zahtjev za 11. člana Organizacije. Ciljevi organizacije su, makar kako tvrdi MVPEI, ubrzanje ekonomskog rasta, socijalni progres i kulturni razvoj regiona Jugoistočne Azije.

Nema dileme da će im saradnja sa Crnom Gorom na tom polju biti od nemjerljive koristi.

Nesvrstani, za svaki slučaj

Bez velike pompe, samo rijetko praćano šurim saopštenjem za javnost, Crna Gora vrlo aktivno učestvuje i u radu Pokreta nesvrstanih.

Nekadašnje čedo Tita, Nehrua i Nasera, nema više takav globalni uticaj kao prije 50 godina kada je pokret osnovan, ali je činjenica da tom pokretu pripada skoro dvije trećine država članica Ujedinjenih nacija i više od 50 odsto ukupne populacije na planeti.
.
Pokret nesvrstanih je međunarodni pokret čije su članice 120 zemalja te 17 zemalja posmatrača, među kojima i Srbija i BiH. Svrha pokreta, kako je napisano u Havanskoj deklaraciji iz 1979. godine jeste da osigura „nacionalnu nezavisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i bezbjednost nesvrstanih zemalja u njihovoj borbi protiv imperijalizma, kolonijalizma, neokolonijalizma, aparthejda, rasizma, uključujući i cionizam i sve oblike strane agresije, okupacije, dominacije, mešanja ili hegemonije, kao i protiv blokovske politike“.

Crna Gora je još 2008. godine zatražila, i ubrzuo dobila status posmatrača u Pokretu, iako su i tada Vlada bila puna usta Vašingtona i Brisela.

Vodeća zemlja u Pokretu je posljednjih godina Iran, i barem jedna od važnih godišnjih konferencija se održava u Teheranu. I krajem ove godine Tehenran će biti domaćin Ministarske konferencija Pokreta nesvrstanih, a prema saznanjima portala IN4S, crnogorska Vlada planira da u Iran pošalje delegaciju na vrlo visokom nivou. Prema najvama, sastanak nesvrstanih će biti posvećen saradnji država članica i država posmatrača u oblasti turizma.

Kritičari novog svjetskog poretka i američkog kolonijalizma optužuju Pokret da je izgubio svoju oštricu, te da se u slučaju Libije, ali i Sirije, priklonio odlukama zapada. Ipak, nesvrstani su posljednjih godina često bili utočište i nudili azil isluženim diktatorima koje je Vašington, nakon što su odslužili svoje, odbacio i svrgnuo sa vlasti.
Zlu ne trebalo.

U društvu sa Turskom, Albanijom i Bosnom

Najspornija je ipak, nedavna odluka polu-amaterske crnogorske diplomatije da zatraži status posmatrača u Organizaciji islamske saradnje (OIC).

Zanemarujući činjenicu da je Crna Gora dominantno hrišćanska država, Vlada je tražila prijem u organizaciju koja se bavi se „očuvanjem interesa i zaštitom muslimanskog naroda u svijetu i borbom protiv islamofobije“.

Dodatno, da bi uspunila uslove za dobijanje statusa posmatrača, crnogorska Vlada se obavezala na pormovisanje islamskih vrijednosti.

„Država aplikant se u aplikaciji samoobavezuje na promociju građanskih, političkih, socijalnih i kulturnih prava pripadnika islamske vjeroispovjesti, kao i nacionalnosti kojima oni pripadaju, na jednakoj osnovi kao i prema ostalim građanima, a u skladu sa međunarodnim sporazumima“, piše u uslovima za prijem u OIC.
Dodatno, Crna Gora mora demonstrirati „posvećenost i promociju principima povelje OIC“, a njeno činjenje ne smije se protiviti odlukama i rezolucijama koje donosi Organizacija islamske saradnje.

Prema obrazloženju Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija, Organizacija islamske saradnje je, poslije Ujedinjenih nacija, druga najveća međuvladina organizacija. Osnovana je 1969. godine i okuplja 57 država članica i kao „takva predstavlja zajednički glas većinski muslimanskih zemalja u svijetu“. Generalni sekretarijat se nalazi u Džedi u Saudijskoj Arabiji.

Iz evropskog regiona Turska je članica od 1969. godine, Albanija je članica od 1992. godine, Azerbejdžan je članica od 1992. godine, a Bosna i Hercegovina je posmatrač od 1994. godine. Nijedna država članica Evropske unije nije članica niti posmatrač OIC.

Bez obzira što je proširenje broja država posmatrača blokirano 2002.godine zbog, najblaže rečeno, zahtjevnijih uslova OIC koje posmatrači moraju da ispune u cilju jačanja organizacije, Crna Gora je odlučila da zatraži prijem.

To se prije svega, odnosi na stanovišta po pitanja izraelsko-palestinskog sukoba i tursko-grčkog sukoba na Kipru, koja su u potpunoj suprotnosti od stavova „crnogorskih partnera“ Vašingtona i Brisela.

Svaka zemlja posmatrač se mora obavezati na po poštovanje Povelje OIC čiji je jedan od ciljeva “da podrži i osnaži palestinski narod da uživa njihovo pravo na samoopredjeljenje i uspostavi njihovu suverenu državu sa Svetim Jerusalimom kao njenim glavnim gradom“.

Takođe, u „Džibuti deklaraciji“ sa posljednjeg (39.) sastanka Savjeta ministara vanjskih poslova OIC, između ostalog, naglašen je značaj bezbjednosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta „Turske Države Kipar“.

Ali za Crnu Goru to očigledno neće biti problem.