(FOTO) FONDSK: Katolička crkva – „sponzor“ pokušaja prevrata u Bjelorusiji (!?); skandalozne poruke i pozivi na nasilje

Piše: Larisa Fedotova

Ruski mediji su prenijeli izjavu direktora Spoljnje obavještajne službe Rusije, Sergeja Nariškina, da ekstremističke grupe iz inostranstva žele da se umiješaju u događaje u Bjelorusiji. Nariškin je istakao da jedan od mogućih scenarija, koji su voljni da odigraju „uvozni branitelji Bjelorusije“, podrazumijeva da tokom nereda bude ranjen ili čak ubijen neko od autoritarnih sveštenika rimokatoličke crkve. Računalo se da bi to podiglo anti-pravoslavno raspoloženje među katolicima i podstaklo ih na aktivnije učešće u uličnim protestima.

Glavni vikar i biskup Minsko-mogiljevski Jurij Kosobucki opovrgao je ovakve navode. Sve to je začinio patetičnim saopštenjem kako je njihov jedini cilj borba protiv nasilja i pozivi ljudima da budu solidarni, jedinstveni i da teže miru i praštanju.

A, kako to izgleda u stvarnosti?

Kako katolici razumiju „istinu o situaciji u zemlji“, kako se bore „protiv nasilja“, kako pozivaju na „solidarnost, jedinstvo, sklad, mir i praštanje“? Evo i dijela propovijedi episkopa Kosobuckog.

„Ljudi koji su dužni da garantuju naš spokoj nažalost vrše sasvim drugu funkciju. Štaviše, oni napadaju mirne ljude. Mi svjedočimo toj nepravdi… Pogledajte tu dozu netrpeljivosti prema bjeloruskim nacionalnim simbolima, bijelo-crveno-bijeloj zastavi. A ta zastava počiva na temeljima hrišćanske simbolike (a u stvari ova zastava je ovaploćenje simboličke veze bjeloruskih kolaboracionista a njemačkim okupatorom tokom kajzerovskog i hitlerovskog režima – L.F.)… A ko želi da ratuje protiv hrišćanske simbolike? Kome smeta vaskrsli Hristos?“.

Tako orator-katolik kod vjerujućih ljudi usađuje stav da su legalno i legitimno izabrane vlasti Bjelorusije – demonske sile.

Katolički klir, posredno ili neposredno, umiješan je u nerede u Bjelorusiji najmanje od 9. avgusta. Akcija „katolik ne falsifikuje“ počela je na društvenim mrežama još početkom jula. A posle 9. avgusta oni su izašli na ulicu zajedno sa demonstrantima. Nakon tog datuma prekršili su sve norme iskazujući mržnju prema vlastima i policiji, idući toliko daleko da su zaboravili i na ljubav prema Hristu.

Katolički svještenik Vladislav Beloded je napisao: „Prezirem sve policajce. Vi ste dno dna.“.

Katolički sveštenici otišli su i korak dalje dijeleći na društvenim mrežama adrese bjeloruskih policajaca sa porukom – svak će razumjeti kako da iskoristi ovu informaciju i šta treba da radi. Da li je ovo direktan poziv na nasilje?

Nemoguće je ne napraviti analogiju sa susjednom Ukrajinom. Razlika je jedino u tome što su unijati bili „lokomotiva“ za dva ukrajinska majdana, dok u Bjelorusiji tu funkciju obavljaju katolici. Razlog je prost – nacionalnost. Rukovodstvo rimokatoličke crkve u Bjelorusiji čine etnički Poljaci, te se i u ovoj činjenici naziru poljski tragovi pokušaja prevrata u zemlji.

Stoga, nikoga i ne čudi zabrana ulaska u Bjelorusiju nadbiskupu Tadeušu Kondruseviču nakon njegove, ko zna koje po redu, posjete Poljskoj (na granici su mu poništili pasoš).

Predsjednik Bjelorusije Aleksandar Lukašenko rekao je da postoji mogućnost da je Kondrusevič u Poljskoj dobijao „savjete“ političkog karaktera, što bi se u Bjelorusiji moglo tretirati kao špijunaža i antidržavna djelatnost. Zanimljivo je da Vatikan nije opovrgnuo ove optužbe.

Jedanaestog septembra u Minsku je boravio ministar vanjskih poslova Vatikana, nadbiskup Pol Ričard Galaher. Bjeloruski ministar Makej je visoko ocijenio ulogu Katoličke crkve u razvoju bjeloruske države, kao i uvjerenost da će konstruktivni dijalog sa Svetom stolicom dovesti do očuvanja multikonfesionalnog sklada u zemlji. On je uputio i poziv papi Franju da posjeti Bjelorusiju. Takav poziv je stigao i od predsjednika Lukašenka.

Nakon ove posjete svi razlozi za učešće katolika u protestima faktički su bili otklonjeni, ali je težnja ka širenju katoličanstva na istok zemlje sve jači. Inicijalni impuls za ovakva nastojanja dao je 2001. godine tokom posjete Ukrajini tadašnji papa, Poljak – Jovan Pavle II. 

Bjelorusija je, evidentno, postala „polje“ širenja katoličanstva, a kada papa Franjo dođe u posjetu to će postati jasno i onima koji to sada ne žele da vide. Ipak, u Bjelorusiji postoji više od 1700 parohija Bjeloruske pravoslavne crkve (Bjeloruski egzarhat Ruske pravoslavne crkve) i 500 rimokatoličkih parohija. Prema raznim izvorima od ukupnog broja vjerujućih 65-70% su pravoslavni, a oko 15-20% su katolici. Više od 60% svih katolika živi na zapadu Bjelorusije i većina su etnički Poljaci.

Koliko god im bilo teško da to shvate, katoličanstvo nikada neće biti faktor koji odlučujuće determiniše religiozno-kulturni i kulturno-istorijski krug Bjelorusije.

Pročitajte još:

Ko nam otima Kosovo, želi i da nas nema: Episkop bački Irinej o borbi za KiM, koroni, značaju odbrane svetinja, duhovnosti…