Finale farse vijeka: Sjutra presuda nevino optuženim u aferi „Državni udar“ (VIDEO)

U Višem sudu u Podgorici sjutra će biti izrečene presude u montiranom procesu za aferu „Državni udar“.

Dvije i po godine nakon što su od strane crnogorskog pravosuđa uhapšeni nevini srpski državljani za navodni pokušaj „državnog udara“ na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. godine, biće izrečena presuda u kako prorežimski mediji navode – suđenju vijeka, a u realnosti farsi vijeka.

Za navodni državni udar optuženi su lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević, ruski državljani Eduard Šišmakov i Vladimir Popov, Mandićev vozač Mihailo Čađenović i devet srpskih državljana.

Da se radi o farsi bilo je jasno od prvog trenutka. Nakon što je bilo izvjesno da će DPS biti poražen na scenu je stupio zlokobni scenario. Cio dan Podgorica je bila pod lažnom uzbunom i rotacijama policijskih marica. Ubrzo su Specijalno državno tužilaštvo i tadašnji direktor Uprave policije Slavko Stojanović saopštili da je uhapšeno 20 osumnjičenih za stvaranje kriminalne organizacije i terorizam, odnosno za pokušaj navodnog državnog udara. Jedan broj njih je u dogovoru sa tužilaštvom, pod pritiskom i ucjenom sklopio sporazume o priznanju krivice. Jedan od orkivljenih Aleksandar Čirović priznao je da je svjedočio lažno. U zatvoru su ostali Branka Milić, Dušan Maksić, Srboljub Đorđević, Milan Dušić i Bratislav Dikić, a da se brane sa slobode Kristina Hristić, Andrija Mandić, Milan Knežević i Mihailo Čađenović.

Nakon više iznesenih verzija, od one da je trebalo biti pucano na poslanike Demokratskog fronta, došlo se do konačne: planiranog ubistva tadašnjeg premijera Mila Đukanovića. Grupa penzionera i fizičkih radnika trebala je da izvrši napad na Skupštinu, probije kordon sajovaca, i zatim ga ubije Đukanović. Ako ga ne nađu tamo, tražili bi ga ulicama Podgorice. Nije bilo čak nelogično da se Đukanović rijetko pojavljivao u Skupštini čak i kada je imao obavezu da to učini, npr. za vrijeme premijerskog sata.

„Optuženi su , u vrijeme proglašenja rezultata na izborima, planirali da uz oružje, napadnu okupljene građane ispred Skupštine Crne Gore, zauzmu zgradu i proglase izbornu pobjedu određenih političkih partija i likvidiraju tadašnjeg premijera Mila Đukanovića“, tvrdili su iz Uprave policije.

Crnogorsko Specijalno tužilaštvo zatražilo je najstrože moguće kazne i za Ruse optužene u tom procesu – Eduarda Širokova i Vladimira Popova, označivši ih kao „ruske nacionaliste“ i organizatore državnog udara.

Širokov je ove navode demantovao pred Tužilaštvom u Moskvi. Tužilaštvo je omanulo i sa njegovim identitetom, ranije ga navodeći kao Eduarda Šišmakova.

Prava pozadina afere „Državni udar“ pokazala se u aprilu sledeće godine kada je krnja Skupština Crne Gore ratifikovala Protokol u članstvu u NATO, a zvanično Crna Gora je dva mjeseca kasnije postala 29. članica tog vojnog pakta.

„Državni udar“ za koji niko nije znao

Zahvaljujući atmosferi „državnog udara“, DPS je osvojio 35 mandata i dobio priliku da sa SD-om i strankama manjinskih naroda formira vlast.

Međutim, ono što je odmah upalo u oči je da o „pokušaju terorizma“ i „atentatu“ niko nije znao, pa ni navodna meta: Milo Đukanović.

Sumnjivi svjedoci, nepostojeće oružje

Montirani „državni udar“ toliko je slabo osmišljen da je već s početka cio scenario počeo da „puca po šavovima“. Farsični proces ogledao se i polupismenim tužiocima Milivoju Katniću i Saši Čađenoviću, kao i pristrasnom sudskom vijeću kojeg su predstavljale Suzana Mugoša, Vesna Pean i Dragica Vuković. Ništa bolji nisu bili ni dokazi: GST Katnić je javnosti kao oružje predstavio uniforme iz Armi šopova i praćke.

Prema zvaničnoj verziji tužilaštva ruske specijalne službe postavile su na čelo zavjereničke grupe pijačnog prodavca iz Bubanj potoka Sašu Sinđelića. Farsičan je bio i drugi svjedok saradnik, odgovoran za logistiku i navodnu nabavku oružja – vlasnik bordela iz Zubinog potoka Mirko Paja Velimirović. Oružje nikada nije pronađeno, jer ga je Velimirović, po sopstvenom priznanju, navodno uništio na dnu jezera Gazivode.

Slučaj utemljen na svjedočenju hladnokrvnog ubice

Suđenje je počelo 19. jula 2017. godine, a cio slučaj utemeljen je na svjedočenju osobe koja je pravosnažno osuđena u Hrvatskoj za ubistvo nevinog čovjeka Mirka Fotesa, samim tim sebe diskvalifikovši kao svjedoka. Saša Sinđelić je ubio Fotesa kako bi ukrao njegov traktor, upucavši ga hladnokrvno sa četiri metka u leđa, i nalazi se na crvenoj Interpolovoj potjernici.

Ovo Tužilaštvu nije smetalo za montiranje procesa, naprotiv, kako bi zakamufliralo činjenicu da Sinđelića potražuje Hrvatska, on je predstavljen pod lažnim imenom, kao Aleksandar.

Odbrana je više puta ukazivala na nekoliko činjenica: Sinđelić nikada nije bio u Moskvi, psihički je bolestan (dokumentavano sa tri vještačenja), osuđivan je za ubistvo i nalazi se zbog toga na crvenoj Interpolovoj poternici.

Najvažniji dokaz predat je tokom suđenja, 4. oktobra 2018. godine. Iz Ministarstva spoljnih poslova Ruske Federacije stigao je dokument u kojem se nedvosmisleno i službeno potvrđuje da je Sinđelić slagao da je 27.septembra 2016 . godine ušao u Moskvu – te da je iz zone tranzita vraćen u Beograd.

Sudski proces nije prekinut čak ni kada je Sinđelić pred sam kraj pretresa priznao da je lažno svjedočio. Video prilozi sa priznanjem Sinđelića koje su dostavili advokati odbrane nisu uzeti u dokazni materijal. U znak protesta većina advokata odbrane odbila je da iznese završne riječi.

„Niko od mene nije tražio da uhapsim ili izvršim atentat na Đukanovića i da spriječim ulazak Crne Gore u NATO. Da je neko htio da sprovede državni udar i atentat na Mila to bi se i desilo, kazao je Sinđelić u emisiji „Ćirilica“ na Televiziji „Hepi“.

Viši sud nakon svega, saopštio je da Sinđelićeva promjena iskaza neće uticati na odluku u predmetu.

Porazno smiješan tužilac

Porazno za pravosudni sistem Crne Gore otkrio se u liku glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, koji je otkrio ne samo svu farsu sudskog procesa, već je njegovo nevjerovatno ponašanje, koje je izazivalo smijeh javnosti, dodatno ponizilo nevino osuđene građane.

Proglasivši se za tajnovidca, Katnić je tvrdio da mu je Gospod Bog i talik crnogorski dao dokaze. Više puta tokom suđenja sebe je uporedio sa Isusom Hristom. Optuživao je GRU da je sa Zlatibora planirao upad u Crnu Goru, a zatim sve to demantovao izjavljujući ljubav „bratskoj Rusiji u Srbiji„.

Tokom suđenja, on je tvrdio i da „jezero Gazivodeteče uzvodno, da se košarka igra nogama,  a prijetio je i samoubistvom tako što će se „opasati Nobelom“.

Svojih „bisera“ je imao i SDT SAša Čađenović. Tako je on tražio da se povodom „državnog udara“ saslušaju predsjednik SAD Donald Tramp i predsjednik Sjeverne Koreje Kim Džong Un.

Poslije GRU umiješani CIA, FBI…

Nakon izvjesnog vremena Specijalnom tužilaštvu nije bilo dovoljno da je za „državni udar“ osumnjičen samo ruski GRU. Optužnica je proširena pa su se među osam novih imena našli i agenti američkog FBI i CIA.

Bivši operativac CIA-e i jedan od vlasnika bezbjednosne kompanije Patriotic Defence Group iz Orlanda Brajan Skot „razbio“ je ove navode tužilaštva sjajnim i preciznim svjedočenjem pred Višim sudom.

Nezadovoljan njegovim izjavama Katnić je nekoliko puta prekidao Skotovo svjedočenje, da bi na kraju zaključio da su „i njega odradile baćuške“.

Sudsko vijeće je odbilo predlog odbrane da se kao svjedoci pozovu premijer Duško Marković i mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije.

„Tražimo da se ovaj proces odmah prekine i da ljudi puste iz zatvora, da Branka Milić izađe iz Ambasade Srbije, te da se ova farsa završi tako što će svako dobiti ono što zaslužuje“, izjavio je pred sam kraj pretresa lider NSD i član Predsjedništva DF-a Andrija Mandić.

Istog mišljenja je bio i Milan Knežević.

„Tzv. državni udar imao je za cilj da smanji izlaznost, ubrza učlanjenje Crne Gore u NATO, tako što će prevariti zapadne partnere Crne Gore da postoji latentna opasnost od Rusije, te da se kroz fingirani proces dovede do toga da naš savez bude zabranjen“, kazao je on.

Tužilaštvo nije ništa uspjelo da dokaže ni tokom maratonskog pretresa telefona optuženih. Jedino što je bilo očigledno jeste da je Širokov kontaktirao samo sa Sinđelićem. Njegov broj, razgovor niti čak jedna-jedina poruka nisu ga mogli povezati sa nijednim od optuženih

Presuda je simbolično zakazana za 9. maj, Dan borbe protiv fašizma. Iz DF-a su najavili da se neće bez otpora dati povesti u zatvor u presudi koju će donijeti braća Đukanović.