Film: „Zašto“ o NATO agresiji prikazan na ruskoj televiziji

Dokumentarac „Zašto?” Jelene Milinčić, voditeljke televizije „Raša tudej”, bogat je snimcima koji dosad nisu viđeni.

Kada je 24. marta 1999. počelo NATO bombardovanje, Jelena Milinčić bila je student na Beogradskom univerzitetu, imala je 18 godina.

Prvu bombu koja je potresla Beograd dočekala je zajedno sa majkom, sestrom i najboljom drugaricom. Danas, petnaest godina kasnije, zaposlena je kao voditelj na ruskom TV kanalu „Raša tudej”, na kojem je 15-godišnjicu bombardovanja, emitovan njen dokumentarac „Zašto?”, posvećen žrtvama i preživelima onoga što se tada ovdje dogodilo.

Pedesetominutni film, sniman dvije nedelje, prati Jelenu i njenu prijateljicu, Anisu Naui, inače Amerikanku (koautorku filma), i njihovo putovanje kroz djelove tadašnje Jugoslavije i mjesta na kojima su stradali neki od preko 2.500 civila poginulih u bombardovanju, od kojih je 90 bilo dece (do kraja nikada nije utvrđen tačan broj).

Film je rađen iz dva dijela. U prvom se podsjećamo RTS-a i mojih kolega koji su tamo izgubili živote, rušenja ambasade Kine i tragedije na mostu u Varvarinu, dok se u drugom dijelu bavim Murinom, malim mjestom u Crnoj Gori, u okolini Berana, u kojem je poginulo šestoro ljudi, među njima troje djece, Prištinom i mjestom na kojem je bila nekada kuća moje bake,  priča Jelena Milinčić za „Politiku”.

Njeni sagovornici svjedoci su tih tragičnih događaja, neki od njih izgubili su svoje najbliže tokom tih 78 dana. Film obiluje autentičnim prikazima onoga što se desilo 1999, dio materijala dobijen je od RTS-a, dok neki potresni privatni snimci (sa tijelima poginulih) nikada do sada nisu bili viđeni.

Ideja je bila, kako autorka objašnjava, da se žrtve ne zaborave, da se ispričaju autentične ljudske priče bez primesa politike i političara.“U početku nismo tako mislile, ali smo na kraju došle do zaključka da politiku ne bi trebalo ovdje miješati. Jedino što smo uradile jeste to da se kroz cio film pojavljuju rečenice koje su se vrtjele na stranim televizijama, a koje su se ticale bombardovanja.“

Reakcije u Rusiji su odlične, film je izuzetno dobro primljen, emitovan je na svim kanalima koje ima „Raša tudej” i na još jednom ruskom kanalu, u večernjem terminu. Gledanost je bila velika.

,,A dobila sam mnoštvo reakcija i na „Fejsbuku” i „Tviteru”, posebno od naših ljudi koji žive u inostranstvu.“ Na našu sagovornicu poseban utisak ostavile su dvije priče.

Prva, koja rekonstruiše pogibiju novinara RTS-a, posebno jer ona lično poznaje ljude koji su tu bili i radili i koji se i dan-danas sa nesmanjenom tugom svega toga sjećaju, i druga, koja pokriva Murino i razgovor sa roditeljima troje stradale djece.

,,Tim roditeljima nijedno objašnjenje koje se moglo čuti na Zapadu, a koje se ticalo razloga za početak bombardovanja ništa ne znači spram gubitka njihove djece. Upravo smo tu, u razgovoru sa njima, došli do naslova filma. Sjećam se prvog susreta sa majkom jednog djeteta.

Kada nas je vidjela i shvatila da je moja prijateljica Amerikanka, prvo što joj je rekla bilo je: „Za ova tri života platili ste 11. septembrom.” To je bilo u isto vrijeme i emotivno i neprijatno. Njih dvije su se, naravno, s vremenom sprijateljile. Film je rađen u produkciji kanala „Raša tudej”, a šanse postoje da ga pogleda i domaća publika, jer su u toku pregovori sa Radio-televizijom Srbije.