Feljton: Njegoš i Lovćen (XXVI dio)
1 min read
Nikola Krasnov, graditelj Njegoševe zadužbine na Lovćenu, obnovljene 1925. godine
„Plemenita ideja obnavljanja porušene
svetinje nezamisliva je bez istraživanja
Krasnovljevog nasleđa, na sreću sačuvanih
originalnih fotografija, crteža i akvarela
koja je arhitekta izradio tokom boravka na
Lovćenu 1923 godine, i kasnije prilikom rada
na projektu spomenika”.
Konstantin Nićiforov Sergije N. Smirnov, blizak saradnik Nikole P. Krasnova, u svojim neobjavljenim beleškama, zapisao je da je kralj Aleksandar Karađorđević bio vrlo pobožan, pa je obnavljao i podizao crkve i mnogo zvona poklonio kako pravoslavnim tako i rimokatoličkim crkvama. Pomogao je obnavljanju crkve u Nikšiću, Karađorđeve crkve u Topoli, hrama Slave na vojničkom groblju u Skadru, spomen Crkve u Radovenju, crkve u Psači i Njegoševe zadužbine na Lovćenu, o kojoj donosi uglavnom poznate podatke: da je deo njenog zida provaljen austrijskom topovskom granatom 1915, da je mitropolit Gavrilo, po oslobođenju, pokrenuo akciju njenog obnavljanja, da je urađeno nekoliko projekata, da je kralj Aleksandar, saznavši za to, odlučio da se ona obnovi u prvobitnom stanju, ništa ne menjajući, već je samo ukrasivši lepom mermernom grobnicom, bronzanim vratima, polijelejom, slikom vladike Rada u mozaiku, kao i likovima u oltaru četiri svetitelja crnogorskog podneblja: Sv. Petra Cetinjskog, Sv. Jovana Vladimira, Sv. Vasilija Ostroškog i Sv. Stefana Piperskog, kao i da je uspostavljen gromobran koji je okupator bio iščupao.
„Kada je 1925 godine, Kapela bila potpuno gotova, nj. v. kralj je lično sa nj. v. kraljicom otišao na Cetinje i prisustvovao ponovnom prenosu kostiju Vladike na Lovćen iz Cetinjskog manastira, gde su ih sklonili Crnogorci posle besmislenog napada austrijske ariljerije”.
Akademik Nikola P. Krasnov, arhitekta, koji je izradio plan za obnovu Njegoševe zadužbine i izvodio radove na tome poslu, rodio se 23. novembra 1864. u seljačkoj porodici u selu Konjatino, Kolomenskog sreza Moskovske gubernije. Školovanje započeo je u crkveno-parohijskoj školi, a zatim je, kao sposoban, pozvan u Moskovsku školu za slikarstvo, vajarstvo i arhitekturu, na kojoj za svoje radove više puta je nagrađivan medaljama, a već 1887 bio je proizveden u zvanje profesionalnog umetnika trećeg stepena, posle čega je otišao na Jaltu. Tu se u lokalnoj skupštini zaposlio kao gradski arhitekt, a posle je radio kao samostalni privatni arhitekt, projektujući veći broj vila i dvoraca u tome kraju, čak 1910-1911 i dvor za letnju rezidenciju cara Nikole II. Nakon toga je postao dvorski arhitekta i izabran za člana Petrogradske akademije umetnosti te postavljen za dvorskog savetnika, a u Moskovskoj školi za slikarstvo, vajarstvo i arhitekturu, bila je ustanovljena stipendija pod njegovim imenom. I sam je bio nagrađivan brojnim odlikovanjima, između ostalog grčkim i crnogorskim.
Zbog građanskog rata u Rusiji i boljševičkog terora, Krasnov je 1919. bio prinuđen da izbegne u našu zemlju gde je uskoro sa drugim izbeglim ruskim arhitektima osnovao „Udruženje ruskih arhitekata u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca”, koje je imalo četrdeset članova, čija su dela podignuta, ponajviše u Srbiji, među kojim V. Lukomskog zgrada Patrijaršije. Treba naglasiti da su, među njima, najznačajnija dela Krasnova, koji je stalno živeo i radio u Beogradu gde se posle tridestogodišnjeg iskusnog rada bio zaposlio u Arhitektonskom odeljenju Ministarstva građevina u kome je takođe radilo više njegovih zemljaka, sa načelnikom arhitektom Petrom J. Popovićem. On je tu rukovodio projektanskom grupom za monumentalne građevine, ponajviše u Beogradu, između ostalih za kraljevske dvorove i crkve na Dedinju i crkve na Oplencu.
Među najznačajnijim Krasnovljevim radovima, koje je projektovao i uradio, bilo je obnavljanje Njegoševe zadužbine na Lovćenu. 1920 godine je bilo pokrenuto pitanje proučavanja srpskih spomenika u Pomorskim zemljama srednjovekovne srpske države, jer se te godine došlo do dokumenta iz vatikanske tajne arhive, o crkvama Sv. Srđa i Vlakha na levoj obali Bojane blizu Skadra. Zato su 1923, Krasnov i Smirnov bili zaduženi, pre utvrđivanja stanja i obnavljanja Njegoševe zadužbine na Lovćenu, da izvidi stanje više spomenika u Cetinjskoj mitropoliji i okolini Skadra na levoj obali Bojane, što su oni i učinili.
Posle obavljenog toga zaduženja, u septembru iste godine, Krasnov bio je na Lovćenu, gde je na licu mesta upoznao stanje ruševina Njegoševe zadužbine, koji je fotografisao, a zatim uradio akvarele, crteže i planove za njenu obnovu, po ugledu na tradicionalnu arhitekturu primorskih kružnih crkvica, čija je osnova raznih prečnika, koji prodiru jedan u drugi, kakve je našao Kanic u starim građevinama kod Brzog Broda u Niškom srezu.
Krasnov je izradio projekat za obnovu Njegoševe zadužbine u razmeri 1:50, i to tako da ne bi bilo odstupanja od želje samog njegoša. On je projekt uradio znalački i u skladnim proporcijama, i to posle odbijanja projekta Ivana Meštrovića kao i drugih arhitekata iz Beograda, koji nisu primljeni zbog veličine i što nisu odgovarali duhu Njegoševe zadužbine.
Bilo šta da sam nijesam krvnički neprijatelj Crne Gore i Crnogoraca kao ti, Srbine! Nema te vjere koja te može oprat i opravdat da živiš s guzcom ovđe a s glavudžom u Beogradu!
Volim Beograd zato sto hitler nije bombardovao opuzen ili gospic vec buntovnicki slobodarski beli grad
MIJOMIRE TI SAMO LAŽUCKAŠ JER TI NIJESI NAVODNO SRBIN A JESI ,TI SI SAMO SRBIN U OSTAVCI ICRNOGORAC – MONTENEGRIN ILI MOŽDA „BOŠNJAK “ S PREDUMIŠLJAJEM JER TI JE SADA TAKO KORISNO A KADA MANJKA KORIST LAKO ĆEŠ TI PROMIJENITI DRES I FES . MANI SE ĆORAVA POSLA KRV SRPSKA NIJE VODA NEMOJ SEBE DA LAŽEŠ AKO MORAŠ OKOLINU ZBOG POLITIKE !
DOUŠNIK TRN – SVAKA BODLJA MU JE ANTENA , HTJEO BI DOUŠNIK DA GOSPODINA KOMNENA SASLUŠA KOJI SU MU CILJEVI ŠTO PIŠE O NJEGOŠU I LOVĆENU . CILJ SVAKOG PISCA JE ONO ŠTO JE NAPISAO KO UMIJE DA ČITA I RAZUMIJE . 200 – GDIŠNJICA OD ROĐENJA ČOVJEKA , BEZ KOGA NAM SE STRVA NE BI ZNALO I O NJEGOVOM ZAVJETU JE CILJ SVIH ONH KOJI GA U SRCU , DUŠI KRVI I BIĆU SVOM NOSE I PONOSE SE NJIME I SADA BI OVAJ DOUŠNIK – PLAĆENIK DA IMA DOKAZE O SKRIVENIM NAMJERAMA PISCA FELJTONA I KOMENTATORA-POŠTVOVALACA SVETOG ČOVJEKA VLADIKE RADA , JER TREBA DA POTPOMOGNE AKCIJE ONOG MALOG SULJA DA SE NJEGOŠ IZBACI IZ ČKOLSKIH UDŽBENIKA I DA SE NE GOVORI O NJEGOŠEVOM ZAVJETU I OBNOVI KAPELE NA LOVĆENU . . NEMOŽE SE NJEGOŠ NIKAKO IZBACITI IZ ŠKOLSKIH UDŽBENIKA ,MAKAR MU SVE KNJIGE SPALILI ON JE SDOJIM DJELIMA I DUHOM U SVAKOM SRBINU USADIO ONU GENETSKI ČESTICU KOJA ČUVA OD ZABORAVA NJEGA I NJEGOVO DJELO . ZALUDU TI JE DOUŠNIČE NE MOŽE SE NJEGOŠ ZABRANITI , ZABORAVITI , IZBACITI ,UĆUTKATI PO VOLJI VAS POLITIKANATA KOJI RADITE PO ZADATKU NJEGOŠ JE SRPSKO NACIONALNO TKIVO NEUNIŠTIVO .
„Njegoš je srpsko nacionalno tkivo.“
To je tvoja laž koju ti ni jedan Crnogorac neće prihvatit!
…prosto vjeru sto zagrlise drugu,no im prosto nebilo pred Bogom…te se zvati Srbinom ne hoce…Njegos
Iz kakvog se mraka iskotilo ovo skovinče?! E je bezobraznik, e je omraznik, e je maloumnik, a sad evo pod batinama koje izaziva, i psuje! Počinje ozbiljno da zagađuje portal čije uredništvo svakako zna šta mu je činiti.
Ti Trnu, kriješ se u devet mišijih rupa i iz njih kidišeš na jednoga intelektualnog diva Komnena Bećirovića i pripisuješ mu najružnije zadnje namjere! Ti nisi vrijedan ni da mu cipele očistiš, a ne da njegov ovovjekovni trud oko Njegoša omalovažiš, čak i skraćenicu ubacuješ VS – znači – Velika Srbija! Ti nisi ni toliko knjiga u tvom podzemnom svijetu ni vidio koliko ih je Komnen napisao u odbranu Njegoševog Lovćena! Nikome od nas Srba ta misao danas na pamet ne pada, niti nam pada na pamet kada govorimo o toj velikoj sramoti koju je moja i naša crnogorska generacija doživjela. Pa svi bi od srca željeli da se taj samar sa Lovćena skine i obnovi Njegoševa zadužbina! Čitav naš crnogorski narod je pod proklestvom! Kad danas pogledam prema Lovćenu obuzme me očajanje i suze mi na oči naviru kad pomislim šta smo mi, njegovi potomci, od njega učinili! Tebe adžiću i sve adžiće neka snađe i Lazareva i Njegoševa kletva! A naš Njegoš je vječna luča vječne pomrčine nad mišijim glavama bogohulnika i svih onih koji prodadoše vjeru za večeru! Što se ne promoliš iz mišje jazbine u kojoj rađaš i odgajaš potomke srbomrzaca ? Star sam pa doživjeti neću, ali hoće Komnenovi i moji potomci sa ponosom iznijeti na Lovćen i srpski i crnogorski barjak . Pomisao na Lovćen je bila misao vodilja generacija koje su uspravno ginule i Lovćen smatrale svojim Olimpom, na kom su se vile sakupljale da Njegošu dostojan vijenac sapletu.
Je li adžiću, ne reče nigdje do sada koliko te za ovo plaćaju?
Jel stvarno misliš da treba neko da me plaća da bih volio svoju državu Crnu Goru? To vi koji na CG gledate kao na plijen ne možete razumjet! Vi ste izgleda više uspjeli sebe ubijedit u laži da je ovo Srbija nego nas na koje je usmjerena sva vaša srpska propaganda! Nema razloga da budemo neprijatelji ako poštujemo i ne negiramo jedni druge. Ja tvog idola Komnena Bećirovića nijesam ni jednom riječju uvrijedio niti ikad imam namjeru da nekog vrijeđam i prostački psujem kao npr ovaj „Vladimir“. Nije valjda uvreda kad kažem da njegovu aktivnost odlično shvatam i razumijem onako kako sam naveo u mom komentaru. Ne moramo se slagat ali ni vrijeđat.
Veliki su male oduvjek nervirali a osrednje dovodili do histerije.
Tako je Stevane! Jer ovo što priča o Komnenu ova abezina od Trna nema nikakve veze sa stvarnošću, kao što tamo ono nema nikakve veze s pameću.
Abezina ili ne, dobićeš šipak umjesto Crne Gore! Vi ste trojanski konji u Crnoj Gori: samo čekate priliku da nas izdate Beogradu! Pošto znamo s kim imamo posla sav posao vam je uzaludan. J… te abezina!
Svaka cast Komnenu! On je zaista pravi vitez od Lovcena.
Gospodin „U prolazu“ moli gospodina Komnena Bećirovića da „počne govoriti o stvarnim razlozima“ njegovog ovolikog angažmana oko Lovćena. Pa mu postavlja pitanje s kojim se i ja potpuno slažem: „Otkrijte svoje karte i kažite svoje prave ciljeve“! Međutim, Bećirović te ciljeve krije „kao zmija noge“. Na sve načine on i društvo prodaju nam maglu da ne vidimo njihove prave namjere. No, treba bit potpuni idiot pa ne viđet o čemu se radi. To je žal za crnogorskom teritorijom koju bi rado pripojili davno planiranoj VS ali im smetaju Crnogorci kao narod koji tu živi. Da bi prebrodili tu „prepreku“ treba na sve načine dokazat da oni nijesu nikakvi Crnogorci i da nijesu nikad to ni bili već da su Srbi. A kad su Srbi, šta će nam dvije države, dovoljna nam je jedna! Najbolji metod ubjeđivanja Crnogoraca da nijesu to što jesu je odabrat najistaknutije ličnosti iz kulturne i istorijske prošlosti i dokazivat da su oni bili ostrašćeni Srbi. E kad je npr jedan Njegoš mogao biti Srbin, šta hoće jedan običan anonimni, sitni Crnogorac? U tom cilju posebno je angažovana svetosavska SPC. To ide čak do praistorije od kad ovđe navodno žive Srbi. Namjerno „zaobilaze“ činjenicu da je do skoro riječ srbin značila pravoslavni vjernik, pa koriste to da nam poturaju razna dokumenta đe se tvrdi da su se ovi ili oni izjašnjavali da su Srbi. Istina , bilo je u našoj prošlosti i onih posebno značajnijih ljudi kao npr kralj Nikola, koji su iz potpuno sebičnih razloga prihvatili srpstvo. takvi su uglavnom i svi današnji terazijski Crnogorci ili kako se uobičajilo to ime-crbi.
Dakle,Komnen bi da uređuje tuđe dvorište kao da smo svi u Crnoj Gori invalidi pa nam treba on!? U tom cilju ni slučajno neće da kaže šta stvarno želi, čak ni na srpskom kojeg odlično razumijemo, pa nam potura francuski da ga nebi razumjeli, da „da se vlasi ne dosjete“. Ali dok je Crne Gore i osviješćenih Crnogoraca kojih je stalno sve više ove njegove namjere neće proći. Odgopvor mi ne treba jer ga odlično znam!
Zaboravih da dodam da je moj oproštaj s Lovćenom, nakon učinjenog zločina nad njime, naveliko objavljen u Mondu od 6 decembra 1972, bio upravo naslovljen ADIEU A UN SANCTUAIRE, Zbogom jednom svetilištu. Čime sam zapao u još dublju nemilost Brozovg režima te mi nije bilo puta u Jugoslaviju za pola decenije. Evo linka za one koji čitaju francuski:
http://www.tvorac-grada.com/ucesnici/komnen/sanctuaire.html
Gospodine U Prolazu, da bi se valjano diskutovalo, treba imati čiste pojmove. Naime treba da znate da je zdanje koje je Njegoš sagradio na Lovćenu bilo crkva, hram, a samim tim svetilište sa svim potrebnim atributima, kao što Ivan Radović lijepo navodi u svom komentaru, dodajući tome Sveti presto u oltaru i krst na vrhu Kapele. A osim toga, bila je posvećena Svetom Petru Cetinjskom.
Jedan od prvih, mnogo prije od mene, koji je govorio o Lovćenu kao svetoj planini, bio je baron fon Burijan, ministar Spoljnih poslova austro-ugarske carevine kad, u svojoj naredbi od 16 juna 1916 Vrhovnoj komandi da se makne Njegošev prah sa Lovćena, kaže da će time Lovćen izgubiti oreol svetilišta… Nimbus einer Wallfahrtsstätte verlieren würde… Ima puno više o tome u mojoj knjizi BORBA ZA LOVĆEN NJEGOŠEV u velikom poglavlju Antisrpstvo kao prokletstvo, što je, na žalost, vaš i vašeg društva takođe slučaj.
Hvala na savjetu, ali ja nemam ni najmanju namjeru da dovodim u pitanje izraz SVETILIŠTE koji sam lansirao prije više od četrdeset godina u svjetskoj javnosti u svom intervjuu najvećem američkom listu van Amerike, International Herald Tribune od 19 marta 1970, naslovljenom MONTENEGRINS FIGHT to SAVE SANCTUARY, što znači Crnogorci se bore za spas svetilišta, sa slikom Njegoša i njegovog hrama. Što su zatim drugi autori sasvim prirodno preuzeli u člancima u odbranu Lovćena koji su izašli skoro na svim kontinentima.
Srusio njih Bog i sve one koji podrzavaju ovo zlodjelo skrnavljenje Njegosevog groba i Lovcen planine!
Ja znam za Lovcen, Njegosa, Lazara i Milosa jos iz kolijevke. Moj djed se pisao srbinom kad niko nije smio… a djeca su mu se pisali crnogorcima do skoro. Kakve su to mrcene majke koje su djecu odgajale uz price o josipu brozu?!
Hvala gospodinu Aleksandru što je dao sliku skrnavljenja i rušenja crkve Svetog Petra Cetinjskog 1972 godine. Mi se pitamo: kakva je to manija veličine koja se usudila da besramno pogazi zavet jednog od najvećih ljudi u istoriji roda ljudskog? Kakvi su to izdajnici, imaju li i trunke obraza, časti, morala i poštenja, koji su pristali da razore Lovćen i ponize Njegoša da bi proslavili i uzvisili Broza? Kakvom je to bolesnom umu i kakvoj je to ogrehovljenoj duši smetala crkva Svetog Petra Cetinjskog sa Hristom Svedržiteljem u oltaru, ikonama Svetog Jovana Vladimira, Svetog Vasilija Ostroškog, Svetog Petra Cetinjskog, Svetog Stevana Piperskog i Njegoševim grobom?
Utoliko je bilo strašnije dići ruku na Kapelu. Ima stravičan prizor kako helikopter Brozove vojske razbija njene zidove čeličnim šiljkom privezanim za čelično uže. Trebalo bi da se ukaže na ovom linku:
http://avijacija.com/wp-content/uploads/2011/01/Helikopter-brozove-SFRJ.jpg
Krasnov je Kapelu zaista bio ukrasio da je bila pod nebom lepota.
Praznični odpozdrav Srbinu-Brđaninu Hristos se rodi! Vaistinu se rodi! S Roždestvom Hristovim!.Rado bih nastavio na ruskom, ali nijesm vičan da ukucam ruska slova.
Nastavljamo borbu za našu svetu stvar do pobjede tim više što smo,. kao brđani, gorštaci bliže nebu.
Na današnji najradosniji hrišćanski praznik lepo je setiti se genijalnih Njegoševih stihova (verovatno najlepši stihovi na srpskom jeziku ikada ispevani u slavu Božiju):
„O preblagi, tihi učitelju,
slatka li je sveta bistra voda
s istočnika tvoga besmrtnoga!
Od tvoga su sv’jetloga pogleda
uplašene mrake iščeznule,
od tvoga su hoda sveštenoga
bogohulni srušeni oltari;
voskresenjem smrt si porazio,
nebo tvojom hvalom odjekuje,
zemlja slavi svoga spasitelja!“
POZDRAVLЬЯEM KOMNENA BEČIROVIČA S ROŽDESTVOM HRISTOVIM !!!
Hvala Nikola, brate u Gospodu, nastavimo da istrajavamo u pravdi i istini, kao i do sada. Što se mene tiče, iako su prohujale silne godine odkad počeh borbu za spas jednog od najviših oltara Srpstva i svijeta, Njegoševog hrama na Lovćenu, osjećam se ornim da je nastavim kao da da sam je počeo juče. Uostalom samo što mi nije izašla knjiga Combat pour un sanctuaire, Borba za jedno svetilište, koja će sadržavati sve što je svjetska štampa pisala početkom 70-ih kad vodih kampanju za spas svete nam planine sa jednim velikm osvrtom na sve što se dešavalo od tada do sada. Ostanimo u našem duhovnom saobraćanju.
Gospodine Komnene, svetilište može biti samo mjesto đe je sahranjen ili đe je obitavao neki sveti bogougodni čovjek. Njegoš je samo čovjek briljantnog uma, pjesnik i filozof. Stoga o Lovćenu kao svetom mjestu iliti svetilištu ne treba govoriti.
Bilo bi korektno da, već jednom, počnete govoriti o stvarnim razlozima vašeg angažmana. Otkrijte svoje karte i kažite svoje prave ciljeve. Istomišljenicima, koji još žive u nedoumici, će te se na taj način više sviđeti a protivnici će vas, zbog vaše iskrenosti, početi uvažavati. Ovako stane stvari najmanje odgovara vama. Status ni voda titi vino ne odgovara nikome. Pogotovo vama koji ste javna ličnost i koji pretenduje da mu se ovo što sada radi, jednog dana, isplati.
Mirna ti ruka u Hristu brate Komnene ,i još dugo ovako da pišeš.Nazdravlje, i na mnogaja ljeta.Živio
Samo vi nepopravljivi VS dajete sebi za pravo da prisvajate i uređujete tuđu kuću! Mislim da neće moći dok je imena Crna Gora!
Ovaj udbaš i danas radi.
Crna Gora se uvijek čuva i čuvaće se posebno od vas! Ništa nas ne smije iznenadit!
Osim kise
Što više ograšuje istina o Njegoševoj kapeli, kao već nedjeljma na portalu INS-a, to se više dobija predstava o razmjerama zločina protiv prirode, kulture i civilizacije počinjenog od strane komunista na Lovćenu.Pa, umjesto da se čudovišni proizvod tog zločina održava na silu prirodi, Bogu i ljudima, treba ga što prije jednom za svagda ukloniti, a vrh Lovćena i njegov Gospodnji hram obnoviti u njihovom prvašnjem smislu, ljepoti i veličanstvu.
Nazdravlje današnji svijetli praznik Hristovog rođenja!