Feljton: Njegoš i Lovćen (XVII dio)
1 min read
Nasilno uvođenje latinice i hapšenje Njegoševih Srba od strane Austro-Ugarske
Sve ove okolnosti i zajednica bratska između Srbije i Crne Gore za vreme rata, učinile su da je Austro-Ugarska posle zauzeća Crne Gore htela sve to da razbije i uguši silom svaki otpor i ideju o jedinstvu Crne Gore i Srbije. Okupator je silom u školama zaveo latinicu i sve udžbenike, koji su bili upotrebljavani u školama, izdavao je na toj azbuci. Srbi su ovo smatrali kao naročito izazivanje da bi se razbilo njihovo osećanje i ljubav prema Srbiji. Takav stav Austro-Ugarske izazvao je veliki patriotski otpor kod celoga naroda u Crnoj Gori. Ljudi zagrejani idejama Petra Petrovića Njegoša, a naročito oni koji su u svome radu bili nosioci jedinstva sa Srbijom, bili su stavljani u zatvore kao opasni predstavnici politike koja je bila u suprotnosti sa ciljevima imperijalističkog osvajanja od strane AustroUgarske. Mnogi rodoljubi bili su lišeni života. Izdisali su na vešalima po svima varošicama Crne Gore.
Okupatori austro-ugarski hteli su ne samo da ubiju nosioce rodoljublja, nego u isto vreme da zastraše narodne mase, kako ne bi preduzimale nikakve manifestacije protivu vojne sile Austro-Ugarske u Crnoj Gori. Takvo stanje i mučeništvo oličeno sa lomačom i gubitkom života, prikupilo je prave borce da organizuju svoj veliki otpor u stvaranju komitskih odreda.
Planine i šume Crne Gore oživele su od ovih ljudi koji su vodili borbu na smrt i život i dočekivali na putovima okupatorsku vojsku, nanoseći joj teške gubitke. Bilo je više puta i primera da je vojska austro-ugarska bila rezoružana i da je bila savladana posle zaista junačke borbe. Među ljudima koji su u to vreme pružali otpor, istakao se vidno general Radomir Vešović. Okupatorske vlasti vršile su nečuvena zverstva protivu naroda, koji je sve to hrabro podnosio. Nastala je ekonomska kriza, hrane nije bilo. Zatim suša je uništavala svaku letinu. Narod je gladovao, ali u svojoj borbi nije malaksao.
Međutim, situacija 1918 godine bila je nepovoljna na bojnom polju po Austro-Ugarsku i njene saveznike. Oni su gubili bitku za bitkom, i brzo se ocrtavala njihova skora propast. Pod takvim okolnostima, gde je moral bio nisko pao i gde se u pobedu više nije verovalo, Austro-Ugarska je pokušala da ublaži svoj zločin prenošenja kostiju Njegoševih sa Lovćena na Cetinje. Sada je želela da tu svoju grešku popravi pod pritiskom nove situacije, koja je bila porazna za Austro-Ugarsku.
Ceo slobodni svet stvorio je jako odbrambeni front protivu zavojevačkog rata Centralnih sila. Uoči svoje vojne katastrofe, u avgustu mesecu 1918 godine, austro-ugarska vlada iz Beča daje nalog svojim predstavnicima u Crnoj Gori da odmah obaveste mitropolita Mitrofana Bana da je već izdato neređenje kojim je trebalo da se izvrši opravka Kepele na Jezerskom vrhu, odnosno Lovćenu.
I kad to bude sve gotovo da se ponovo vrate kosti Petra Petrovića Njegoša na Lovćen, gde su i ranije bile. Međutim, časovi okupacije Austro-Ugarske u Crnoj Gori bili su izbrojani, radi gubitaka na bojištu glavnine austro-ugarske vojske i njenih saveznika. Naskoro posle ovoga nastupilo je rasulo i povlačenje. Vojnici su ubrzo bacali svoje oružje.
Posle ujedinjenja našeg naroda i ujedinjenja Srpske crkve, ja sam lično u novembru mesecu 1920 godine podneo izveštaj Svetom Arhijerejskom seboru i prikazao u mome izveštaju celu istoriju prenosa kostiju sa Lovćena na Cetinje od strane Austro-Ugarske i njenih okupatorskih vlasti u Crnoj Gori. Podvukao sam tačno stanje stvari, naročito Kapele koja je bila dovedena dotle da je bilo nemoguće sa ma kakvom njenom opravkom, dokle se ne bi izvršila opšta rekonstrukcija, na jednoj solidnoj osnovi, od materijala novoga, koji bi bio garancija da će buduća Kapela biti u mogućnosti da odgovori svojoj svrsi. Tako isto zamolio sam Sveti arhijerejski sabor da ovo uzme kao jednu ozbiljnu i hitnu stvar i da se angažuje Srpska crkva kod državnih vlasti, da se nađu sredstva i mogućnosti kako bi se Kapela osposobila za svoju namenjenu ulogu. Napomenuo sam, koliki je značaj kod naroda u pogledu svega ovoga. Svi su Srbi želeli da se ovo izvrši na najbolji način, kako bi se dostojno odužili velikome geniju srpskoga naroda. Iz svega moga izveštaja u celosti je izlazilo: da dosadašnja Kapela nije bila upotrebljiva. Njen temelj bio je gotovo uništen. Trebalo je sve iznova početi, ali de se sačuva u svemu želja velikoga pesnika. Trebalo je izvesti sve to da bi bilo saglasno sa njegovom poslednjom odlukom u testamentu. Naročito da bude u duhu skromnosti koja treba da odlikuje jednoga prvosveštenika, kao što je bio Petar Petrović Njegoš.
Bio sam u načeli protivu svih novotarija i luksuza koji ne bi odgovarali životu i delima Petra Petroviće Njegoša. Mislio sam da treba ceo naš narod da uzme učešća u odavanju pošte, za vreme prenosa kostiju Petra Petrovića Njegoše sa Cetinja na Lovćen, kad zato uslovi budu sprovedeni, tj. kada Kapela bude osposobljena u svemu. Moje izlaganje bilo je blagonaklono primljeno od Svetoga Arhijerejskoga sabora. Patrijarh Dimitrije pokazao je svoj naročiti interes za izvođenje cele ove stvari i završio sa ovim rečima: ’Ja se u svemu potpuno slažem sa predlogom i planom koji smo svi mi sa pažnjom saslušali. Ja sam saglasan u svemu da obnova Kapele bude izvršena u duhu koji odgovara načelima Srpske crkve u svojoj skromnosti prema najvećem sinu srpskoga narode Vladici Radu. Treba voditi računa da Kepela bude u saglasnosti sa njegovom poslednjom željom i planom kada je ona bila za vreme njegovog života i sagrađena. Slažem se u svemu da bi sve drugo bilo u protivnosti sa onim što je veliki genije želeo. Za ovo treba pripremiti na prvom mestu našu zajedničku državu, da bi nam omogućila kredite za izvođenje opravke Kapele i svega drugoga što uslovljava da se ovo izvede. Tako isto treba pripremiti ceo naš narod da uzme učešća u zasluženom odavanju pošte Lovćenskom geniju’. Ovakav stav patrijarha Dimitrija i jednodušna odluka Svetog Arhijerejokog sabora, bila je od prvorazrednog značaja za dalji tok i izvođenje po ovome pitanju. Istoga dana Sveti Arhijerejski sabor sproveo je moj predlog Svetom sinodu na dalji postupak, kod državnih vlasti, a na prvom mestu kod Ministarstva vera kao glavnog nadležnog činioca.
Za ovo izvođenje trebalo je novčanih sredstava. Srpska crkva nije imala nikakvih mogućnosti da to sama izvrši.
Njeno finansijsko stanje posle rata nije bilo na zavidnoj visini. To je samo mogla da podnese i izvrši državna kasa. Za izvođenje svega ovoga, bilo je potrebno da se zainteresuje javno mnjenje i sve nacionalne ustanove i patriotska društva, kako bi pomogli izvođenje gornjega plana. Prva osoba koja je posle ovoga poklonila pažnju ovome problemu i zainteresovala intelektualne i javne krugove u Beogradu bila je Jelena Lazarević, profesor u Beogradu. Došla je lično u Crnu Goru, želeći da na licu mjesta upozna celu situaciju, a naročito stanje Kapele, pa onda i sve drugo što je trebalo da se sprovede. Čim je došla na Cetinje, odmah je otišla na Lovćen da vidi u kakvom se stanju nalazi sama Kapela.
Kakvo ociscenje od Dukljana navedeni Njegosevi stihovi!
Hvala dragi Avrame, ovim se razgovor o Njegošu i Lovćenu postavlja na pravu njima odgovarajuću visinu sa koje se dukljanske spodobe očajnički upinju da ga svuku u njihovu žabokrečinu. Šta i koga oni mogu da suprostave ovome, kukavice sinje?!
Evo sad Vuka Mićunovića, dragi Isače, kojeg ,,Srpkinja jošt rađala nije“… –
Vuk Mićunović
Bez muke se pjesna ne ispoja,
bez muke se sablja ne sakova!
Junaštvo je car zla svakojega,
a i piće najslađe duševno,
kojijem se pjane pokoljenja.
Blago tome ko dovijek živi,
imao se rašta i roditi!
Vječna zublja vječne pomrčine
nit’ dogori niti svjetlost gubi.
Bravo Avrame! Nastavi još sa nekoliko sthova iz Posvete u kojima Njegoš veliča Srpstvo pa neka Dukljane vata pomamilo. Ja bih nastavio, nego sam prezauzet.
Iz ,,Posvete prahu oca Srbije“ – Karađorđu, napisao Petar Drugi Petrović Njegoš! Oni koji ne znaju, neka pročitaju i nauče!
Nad svijetlim tvojim grobom zloba grdna bljuva tmuše,
al nebesnu silnu zraku što ć’ ugasit tvoje duše?
Plačne, grdne pomrčine – mogu l’ one svjetlost kriti?
Svjetlosti se one kriju, one će je raspaliti.
Plam će, vječno životvorni, blistat Srbu tvoje zublje,
sve će sjajni i čudesni u vjekove bivat dublje.
Javljaju mi iz glavnoga štaba
Da je Lovćen zauzela Švaba,
Najvećega srpskog Ararata.
Kad pomislim, groznica me hvata,
Da po grobu slavnoga Njegoša
Gazi noga svijetskog ološa.
Radovan Bećirović Trebješki, MOJKOVAČKA BITKA
Trne,
slušaj me dobro. Ja tebe ne brukam, Ne zanima me šta je bilo, već šta će biti. Zanima me Crna Gora danas, od referenduma pa na ovamo.
Ne mogu da gledam danima kako ti Komnen jade radi, ne samo on, nemaš istorijske rekvizite.
Mi smo na početku, i nemoj ,,bruku“ da mi spočitavaš, jer, biće druga, pa nek se Srbi slade!
U pamet se!
Najveći naš rekvizit je što smo svoji na svome. Oni bi da nam lape državu!? Zbog toga su spremni da danima pokazuju lažna dokumenta kako je ovđe svaki pisac ili vladar njihov, da su oni ovđe već 10 000 godina i da Crnogoraca nema!. Nema tog papira koji me u to može ubijedit!
Jeste srušivši veliki simbol na krovu srpske države, kako veli za Lovćen Sveti Vladika Nikolaj, Austrija je htjela da polatiniči odnosno pohrvati Crnu Goru. Moj pokojni ujak sudija Sinan Dragić pričao mi je da je latinica bila dospjela čak u besputnu i zabačenu Gornju Moraču gdje njima đacima u osnovnoj školi silom nametana. To što je onda činio strani okupator, sada čini domaći tako da bi danas Crna Gora bila opustjela od ćirilice da nije, Bogu hvala, INS-a, Dana i još nekolika medija koji
održavaju njen sveti plamen.
Njihova stanica je austrougarska bila samo po nazivu – u njoj su, uglavnom, bili Ličani, Krajišnici, Banijci i Kordunaši, većinom Srbi a sve „zlice i krvavci“, ukoljice i dušmani. Oni bi noću, na osnovu dostava doušnika, upadali na ognjišta, gdje bi čeljad stavljali na nečuvene muke kako bi priznali gdje je sakriven i zadnji perper ili oka žita, pa je bivalo da domaćina tjeraju da bosonog gazi po raspaljenoj žeravici, a domaćici, pred mužem i djecom, vežu pod suknju razjarenu mačku, pa štapovima tuku obadvije. Iz „sjemena zla domaćeg“ proklijao je i pokoji špijun i lopuža, lažov i gulikoža, lakomac i nevjera, pa je taj ološ, videći u okupaciji i narodnoj nesreći svoju šansu, izmilio iz „gujinih rupa“ i bezdušno nasrtao na nejač. Od svih nasilnika sirotinju u Zavali su, kao i drugdje, štitile komite – tamo gdje se i one, u međuvremenu, nijesu prozlile i propsile… (odlomak)
Ivan Matović
Arso R. Jovanović (1907 – 1948) – Vojskovođa s oreolom mučenika
Glavni dukljanski teoteticar je lukavi serbo rastoder i otac njihovog jezika je adnan cirgic. Kako dukljanskim komunistickim kopiladima ne zasmeta sto im ustasa (tito) i muslimani kroje istoriju i politiku?! Posebno kad se uzme u obzir da su najveci koljaci u istoriji covjecanstva komunisti, nacisti i islamski fundementalisti!
Kad mi poturica postane autoritet za istoriju, pismo i vjeru, tog dana cu se objesiti.
PS. Trnu, ajde da svi damo dobrovoljni prilog da srusimo vama muslimanima najdrazu dzamiju koju imate, pa da na tom mjestu podignemo piramidu masonsku. Ajde da bar imamo neku ravnopranost! Srusiti svima najmiliju bogomolju i izgraditi paganske piramide! Zasto samo mrcene Srbe „cascavati“ na ovakav nacin?
Ti si baš ozbiljno uobrazio da si Srbin!? Dešava se to kad neko psihički oboli! Imaš ozbiljan problem sa muslimanima i Dukljanima!? Spašavaj se na vrijeme ili će te vezat u Dobroti!
Njegoš ‘počiva’ u masonskom hramu koji mu nije bio ni na kraj pameti…Polazna verzija mauzoleja čiji je autor Meštrović je bila još i više masonska , ali je na kraju redukovana , pa sad imamo pilone kao u hramu u Asuanu , središnji dio u crnom kamenu kao hram posvećen Kiru u Persiji , unutrašnjost je replika masonskog hrama posvećenog Washingtonu u Aleksandriji nadomak DC, bunar je svevideće oko kad se posmatra iz vazduha , masonski trougao se nalazi neposredno iznad ulaznih vrata, kripta je replika iz piramida u Gizi…
Njegoš nije bio iluminat , a izričito je tražio da bude sahranjen u kapeli posvećenoj Petru I Petroviću Njegošu.
Rušenje kapele je šok bomba , a rezultat je aktivnost sestara milosrdnica na Cetinju i prozelitizam , što se sinoć jasno vidjelo .Njegoš nije sljedbenik Lucifera već njegov iskreni i hristoljubivi potirač . Zbog toga je i pokraden od Iluminata. Sve više je jasno da je proces u Crnoj Gori identičan onom u Ukrajini . Ovdje je Moša Pijade, mason i jevrej bio zadužen za uništenje građanske klase hrišćana , a u Ukrajini taj isti proces finiširaju jevrejka Julija Timošenko i jevrejski zet Jušćenko.Svi masoni na niskom nivou misle da pripadaju humanitarnom društvu , ali u visokim slojevima 33stepena oni su luciferova armija i u službi zemaljskog gospodara iz Londona , Rotšilda.
Lektore, ja sam bio, kao i svakog jutra, budan od rane zore. Ali sam skoro svo jutro gledao i slušao veliku Putinovu konferenciju za štampu na kanalu Rosija 24, istovremeno radeći na jednom tekstu. A nije mi se sve do malo prije ni naslov ovog nastavka feljtona da valja otvarao. Pa ko je, samo iz radoznalosti,jer inače nemam ni strpljenja ni vremena da se bavim njim, ova napast od Trna što evo počinje da nervira i same Dukljane svojim koještarijama?
Znaš šta! Objavizte mi ovo!
Ja Sam Crnogorac mimo Crnogorce, i ponosim se time. Ali Trne, trabunjaš brate i laži ođe nitiš! Ne brukaj mi više naciju jer ovi Srbi s tobom postupaju kao s ping pong lopticom.
Ne bruči se, brate, da te zamolim, smiri!
Ne brukam ja nikoga, jedino ako je istina bruka! No nije mi jasno đe je ovđe još Crnogoraca. Ko da se plaše reakcije ovog hora valjesrba!
Ti bar nijesi trebao stati na stranu ovih koji lažu na tone i lažima žele da dobiju Crnu Goru! Ja i ne očekujem njihove pohvale. Ako to tražiš od njih onda moraš pisat ono što oni žele, a onda nijesi Duklja do kosti. Pogledaj kome se dopao tvoj komentar, najvećem veljesrpskom maheru na ovom portalu, lično Komnenu. Dukljo, ti si se obrukao a ne ja!
Koji krug Danteovog pakla je današwa Montenegra? Obrazloži, Trne, sa svog naučnog szanovišta, ošto je, tebi izlleda, u ovoj mini državici lijepo dok mi bljujemo krv!
Okupatorske vlasti vršile su nečuvena zverstva protivu naroda, koji je sve to hrabro podnosio. Nastala je ekonomska kriza, hrane nije bilo. Zatim suša je uništavala svaku letinu. Narod je gladovao, ali u svojoj borbi nije malaksao. – To smo mi, Srbi iz Crne Gore!
Komnene, o Komnene! Razotkrili smo Trna! Pobratime, u laži su kratke noge.
Trne,
Budi se i pročitaj feljton, latinični pritisak Austro-ugara na Srbe u Crnoj Gori, ko to danas radi:
Čekam te!
Na suđenju u Beogradu general Radomir Vešović: Srpskom okupacijom Crna Gora je postala gorim od Danteovog pakla!