Feljton: Kad su vakat kaljali insani – nekad i sad (II dio)
1 min read
Metodologija po Šerbu
Dobitnik Trinaestojulske nagrade, akademik, šef katedre za istoriju na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, autor raznih Leksikona i Skrivanih istorija Crne Gore, ovjenčan pregrštima državnih priznanja, izgleda da doživljava sebe kao apostola u istoriografiji Crne Gore. On ovom neznavenom narodu, neznavenim kolegama istoričarima, onima koji su na državnim funkcijama, raznim ustanovama i institucijama koje baštine tradiciju i kulturno nasleđe ove države otkriva „toplu vodu“ i „otvara oči“. Šta bi danas znala o sebi multikonfesionalna, multietnička, multikulturna i multi, ko još zna kakva Crna Gora, da nije ovog genija.
A genije gura svoj odavno zamišljeni projekat.
Sreća te su nadležni, oni koji Crnu Goru vode u svijetlu budućnost, poslednju knjigu pročitali, i to do pola, kao lektiru u osnovnoj školi, „Družba Pere Kvržice“.
U takvoj situaciji Jevanđelje po Šerbu može da počne. I ne samo da počne već da se i primi, da se zapati. Da uđe i u zvanične udžbenike za istoriju škola u Crnoj Gori.
Prije nego što se vratimo sagledavanju teksta koji slijedi ispod naslova „Činjenice govore“, u kom Šerbo Rastoder opisuje, analizira i izvodi zaključke o događaju u Vraneškoj dolini 1924. godine, interesantno bi bilo „baciti pogled“ na strukturu i priloge u ovoj studiji jer je to osnov i argumentacija Rastoderove metodologije.
Studiju „Kad su vakat kaljali insani – Šahovići 1924“ čini predgovor koji nosi naslov „Činjenice govore“, a zatim pet poglavlja: I – „Kad su vakat kaljali insani“, prilozi sa prve javne tribine posvećene događaju u Vranešu organizovane u Bijelom Polju 14. novembra 2009. godine, povodom 85. godišnjice od događaja u Vraneškoj dolini. U ovaj dio dodati su i prilozi koji nisu bili dio tribine, II – „Zločin u literaturi i štampi“, III – „Dokumenta govore“, IV – Izbjeglice i V – „Važnije ličnosti koje se povezuju sa Šahovićima 1924“.
Razmatranju Rastoderovih stavova i zaključaka iznijetih u dijelu „Činjenice govore“, vratićemo se, naravno, kasnije kao i razmatranju referata javne tribine, dijelu „Kad su vakat kaljali insani“. Sada ćemo obratiti pažnju na dio II koji nosi naslov „Zločin u literaturi i štampi“ iz razloga što je to jedan od najboljih pokazatelja Rastoderove metodologije koju koristi u svom istraživanju.
Kada se, dakle, izvrši uvid u strukturu ove studije i naučni pristup Šerba Rastodera ono što se može zaključiti je da kada sagledavamo jedan istorijski događaj, po Šerbovoj metodologiji, potrebno je:
1 kilogram istorijskog događaja
Furuna na kojoj nisu kuvali kolege značajni istoričari
800 grama Memoara djeteta od 13 godina u trenutku kada se dešava istorijski događaj
400 grama književnosti o tom događaju, i to od pisca u čijoj se literaturi vladika Sava vozi parobrodom prije nego je izumljena parna mašina
100 grama istorijskog zapisa o tom događaju poslanika u crnogorskoj Skupštini koji uvjerljivo zapisuje kako je došao do ideje za tekst o Vranešu: „Ovih dana sam kao član parlamentarne delegacije Crne Gore učinio zijaret Tirani. Svojta jednog našeg ahbaba iz delegacije zamolio nas je da budemo njegovi musafiri. Zijafetili smo u njegovom hanu koji nosi ime Sarajet 1837…“
94,5 grama sjećanja određenog Bulatovića, rođenog 22 godine poslije istorijskog događaja, snimljenih od direktora bjelopoljske Crnogorske komercijalne banke, kada je, vjerovatno, došao da traži kredit za sjeme za krompir
80 grama istoričara Mustafe Memića čiji je istorijski izvor i materijalni dokument o događaju slučajni saputnik, neki Radenović.
Iz daljeg teksta, čitaoci će vidjeti da ovaj recept nije samo šala na račun naučnikove metodologije, već prilično tačno tumačenje onog što Rastoder čini kada istražuje događaj, birajući „provjerljive i pouzdane“ izvore za zaključke koji u njegovoj naučnoj glavi, evidentno postoje i prije ikakvog naučnog postupka.
Dio II „Zločin u literaturi i štampi“ zauzima značajno mjesto u ovoj studiji. Značajnije, npr. od dijela „Dokumenta govore“. Zanimljivo je da je autor studije u „isti koš“ stavio i beletristiku i prikaze u štampi jednog istorijskog događaja. Valja napomenuti da su prikazi u štampi iz vremena kada se dešava istorijski događaj.
Rastoder prednost i u ovom dijelu daje naravno beletristici.
Pristup sagledavanju istorijskog događaja kroz književnost je metodologija koja do danas nije korištena u istoriografiji. Ima u sebi i neku vrstu egzotike. Bilo bi izvanredno da na primjer proučavamo italijansku okupaciju Bijelog Polja 1941. kroz avanture Bulatovićevog heroja na magarcu Don Grubana Malića od Bijelog Polja, jer i u tom romanu, kako tvrdi Rastoder za literaturu na koju se poziva u svojoj studiji, „ima provjerljivih podataka“.
Želim ostati pribran.Pratiću bez ostrašćenosti, Rastoderu ne vjerujem od onoga dana kad je objavio u Vijestima fotografiju žrtava bijelog terora na kojoj se vide zelenaši kako vise, a zapravo bili su hercegovački Srbi žrtve muslimanskih saradnika austrogarske vojske. Takođe, ako mi se dozvoli, pohvalio bih autora što nije negirao činjenicu da su u Vraneškoj dolini stradali nevini.Sugerišem da se isprati feljton i da vidimo objektivnost ili „objektivnost“ autora feljtona.
ja sam vrlo jasno napisao sta sam razumio iz teksta od juce i danas – zlocin se ne negira, vec je, izgleda, samo pitanje koliko je rastoder napravio dobar pristup da se zlocin rasvijetli. nisam napisao nista ni za ni protiv rastodera. citacu ovaj tekst, a potrudicu se da dodjem i do rastoderove knjige. sada me je ovo zainteresovalo.
Autoru ovog čudovišnog IN4S komentara.
Ako možeš odgovori mi na neka osnovna pitanja pa se poslije sprdaj i sa istoričarem Rastoderom i sa tim istinitim događajem koji Rastoder nije izmislio.
1. Jeli se taj genocidni zločin u Šahovićima dogodio?
2. Ko ga je izvršio i zašto?
3. Ako Šerbo o tome ne piše kako bi ti želio, ko je o tome od tebi simpatičnih istoričara nešto rekao? (Niđe to nijesi naveo)
4. Treba li da se zaboravi i ne pominje „sitnica“ od nekoliko stotina (čuo sam blizu 1000) ubijenih potpuno nevinih i nenaoružanih ljudi, žena i ĐECE i to u vrijeme kad nije bilo rata?
Ništa od ovoga nijesi, gospodine autoru,rekao i ovo nije nikakav komentar već sramni pamflet koji je dao šlagvort dobrom broju srpskih šovinista da bljuju svoj jed po ovom portalu!
Ovim anonimnim komentatorima mogu i da toliko ne zamjerim na ostrašćenosti, ali vama, gospodine autoru, nema oprosta. Ovo je bruka i samo bruka. Uredništvo IN4S treba da vam strogo zabrani pisanje ovakvih potpuno nedokumentovanih i komentara bez argumenata i dokaza.
trn, koliko sam ja razumio iz teksta koji je objavljen juce i danas o ovoj temi to sto se desilo se ne negira, ni nevino pobijene zrtve, ni zlocin koji se dogodio. u pitanju je koliko mi se cini, a vidjecemo sta ce se objavljivati sledecih dana, samo rastoderov pristup temi. koliko je naucan i koliko se bavi valjanim istorijskim dokumentima.
@petre. Kažeš da je u pitanju samo Rastoderov pristup temi, koliko je naučan i koliko se bavi valjanim istorijskim dokumentima. Gospodine petre (Sam si svoje ime napisao malim slovom),kakav je to pristup? Kako znaš kad nijesi to čitao da on piše proizvoljno i nedokumentovano? Koja je to on dokumenta koristio koja nijesu valjana? Meni se čini da i ti pišeš proizvoljno i bez ikakvih dokaza i argumenata sem što te vodi kao i ove druge komentatore gola šovinistička mržnja. A to, priznaj, nije naučni i ljudski prilaz problemu!
Kraj ovoga teksta malo prostudirah,vrlo opsana stvar,Sada zamislite kad bi se neko naso da pise o zdravoj hrani,pa naveo onaj dio iz Zelene coje Montenegra ,od Moma Kapora,ako se dobro sijecam opisuje onog junaka koji u svojoj resaci nosi odkinutu glavu,u kojoj je po piscu mogla biti i komad slanine sa hlebom i lukom ,pa sve to naravno okrvavljeno,i kada sjedne to mora pojesti.
E sada zamislite da se to navede kao istoriski dokaz nase higijene i ishrane,opasne su to stvari,opasne!!!!!!!!!!!!!!!
ono sto mi nije jasno je kako jedna drzava, a drzava bi trebalo da bude ozbiljna tvorevina, sebi dopusta, sebi daje za pravo, daje prostor i jos odlikuje likove koji sa naukom imaju veze koliko bog i sesirdzija – a knjige takvih ljudi dali smo u ruke nasoj djeci. nasoj djeci. NASOJ DJECI. eeejjjj ljudi, urazumite se. NASA DJECA uce iz knjiga koje pisu nazovi naucnici.
Je li moguće da se Rastoder poziva na književno djelo kao izvor? Molim vas da u nekom nastavaka precizno navedete koje je to djelo i da izdvojite na šta se poziva.
Vi ste Srbi šovinisti i fašisti. Prvo se Srebrenica nije dogodila, pa se sada ni ovo nije dogodilo. Ali mi pamtimo da nam se istorija ne bi ponovila!!!
ti, prezverative, prvo citaj pa onda komentarisi
ako pocnemo brojati zrtve i zlocine kroz nasu zajednicku istoriju broj istih nece ti se svidjeti,uvidjeces da ste duzni toliko da za jos hiljadu godina ne mozete vratiti dug.zato je bolje ostaviti istoriju istoricarima a ne huskacima koji na izazivanju mrznje zele steci ime.
A pamtiš li svoju lozu kad sve pamtiš?
Uvijek sam smatrao da stare rane ne treba otvarati…jer što je bilo bilo je.Ne treba na mlade generacije natovariti breme prošlosti i grijehe predaka.Upravo zbog toga nama naivnim Srbima se istorija ponavlja.Imali smo 500 god najmračnije turske okupacije.Oprostili smo.Pa smo imali logore kao što su Jasenovac i Gradiška stara,logor za djecu kod Siska pa jame u Hercegovini… i to smo oprostili.Srpski narod je platio ceh od milion žrtava za učešće u 2.sv. ratu na strani „saveznika“.Samo je u Jasenovcu poklano preko 300.000 ljudi.
Sandžak-efendija da li znaš u kojoj vojsci je bila mobilisana ogromna većina bošnjaka sa prostora Srbrenice i cijele BiH tada ?Da nije možda u NDH? Da nisu možda bili ustaše?Da li si čuo za Handžar diviziju?Najgora zvjerstva su počinili upravo oni.Sami Hrvati kažu da su muslimani bili bez premca u svojoj bestijalnosti prema srpskim civilima.Naravno da za to nisu bili krivi Srebreničani 50 god.kasnije….Treba li i dalje da brojimo žrtve ko je kad više stradao?
Zločin u Šehovićima se dogodio nema sumnje.Ali zašto o tome pričati na taj način kao g.Rastoder :“…to je bio poželjan zločin…“
Ko bi normalan to želio ?Pa Srbi naravno,ko će drugi……Na taj način se bude aveti prošlosti izaziva se nacionalna mržnja i ratno huškanje.
Šerbo igra na bošnjačku kartu, koja je ujedno antisrpska pa zato i odgovara sadašnjim vlastima. Ko malo bolje straži po internetu vidjece sa koliko mržnje bošnjaci pričaju o događajima iz vraneške doline, upravo se pozivajuci na Šerbove „provjerene“ informacije.
Time se podstiče i hrani budući bošnjački ekstremizam, koji se ogleda u zahtjevima za formiranjem autonomne pokrajine Sandžak.
@Mitke, „…sa koliko mržnje bošnjaci pričaju o događajim a iz vraneške doline…“
Interesuje me, Mitke, kako bi ti želio da o tome govore Bošnjaci? Ti bi očigledno da oni kao telad ne pamte zla koja su im se u najskorijoj prošlosti dogodila, da mirno čekaju da se opet svetosavska rulja obruši na njih nespremne kao u Šahovićima i to u miru, bez rata. Nije to „ekstremizam“.Ekstremizam je ovo što ti i mnogi tzv komentatori koji su obični šovinisti i ne rukovode se razumom već svojom divljom mržnjom pri pisanju komentara. Zar ne misliš da je to sramota i da se time kao narod brukate!
Bravo što se napokon neko usudio da prokomentariše Šerbove ,,povjerljive istorijske izvore“….
Pogledajte samo te zube – na razdeljak, liči na Sunđer Boba!
,,Apostol istorijskih nauka“ – bruka!