Fašizam u Ukrajini: Nisu problem tetovaže, već ono što je „urezano“ u glavama većine Ukrajinaca

Zapad često, pokušavajući da opovrgne opravdanost ruske intervencije u Ukrajini, ističe kako je procenat nacista u toj zemlji zanemarljiv, te da njima bliske političke partije imaju minimalnu podršku. Uz to, rado naglase i da je predsjednik Jevrej.

Glavna naša greška jeste što fašiste, u najvećem broju slučajeva, identifikujemo po spoljašnjim znacima, prije svega – simbolici. Tetovaže, slogani, pruge, portreti lidera. Ovakvi bijednici, svakako, čine mali procenat.

Ali fašizam nije samo to, on je – ideologija. To je ono što je urezano u umu. Ukrajinci sebe smatraju boljim, pametnijim, vrijednijim i hrabrijim od Rusa. Ruse smatraju glupom, pijanom, prljavom, zavidnom stokom, koja Ukrajincima ne može oprostiti „činjenicu“ da su u svemu bolji od njih.

E, ovo je fašizam. Slijepa vjera u nadmoć nad „ glupim Moskaljima“. E, to je bolest koja ja zahvatila „nezalježnu“, a ne nekakva tetovaža. Ta pošast vlada onima koji su birali vladare koji su ubijali ljude u Donbasu. To su oni koji su se radovali kada su spaljeni ljudi u Odesi. Oni, koji podržavaju iskorjenjivanje svega ruskog – jezika, škole, vjere, oni koji plaćaju porez za ubistvo djece u Donbasu. A, veliki dio stanovništva Ukrajine je baš takvo. Skoro cijelo njihovo društvo je zahvaćeno virusom fašizma.

Od samog nastanka moderne Ukrajine, ova ideologija je ciljano promovisana, uz mit o Golodomoru. Glavni motiv za ovakve „bajke“ i „oživljavanje“ Bandere svakako je novac Soroša. Od Rusije su, iz godine u godinu, strpljivo „vajali“ lik neprijatelja. Sve što je rusko ili je smišljeno iskorijenjeno, ili se iskorjenjuje. I, mora se priznati da je sjeme ove mračne ideologije palo na plodno tlo. Odrasla je generacija koja, iako čisto Ruska po porijeklu, mrzi sve rusko, uključujući i jezik i kulturu.

Još 2014. godine upoznao sam porodicu izbjeglica iz Donjecka. Nisu imali namjeru da se vrate. Ipak, tokom razgovora sa njima, zapanjila me jedna činjenica: sa nostalgijom su govorili o Ukrajini. Od njih sam više puta čuo: mnogo volimo Ukrajinu. Tada mi je to izgledalo čudno. Ukrajina ih je bombardovala, primorala ih da zauvijek odu (naselili su se u Rostovskoj), ali u njihovim glavama ona živi u obliku nečeg svijetlog, bliskog i milog. Teta-Ukrajina kao brižna, ljubazna majka. Kasnije sam čuo ovu tezu više puta. A, pored ove svijetle slike, paralelno se formirala još jedna mračna slika – strašna, zla Rusija. Ovako je „formatiran“ svaki savremeni Majdanovac.

I, da sumiram – većina stanovništva moderne Ukrajine su fašisti.

Ukrajina je fašistička država sa fašističkom ideologijom. Proces denacifikacije je obavezan. I trebalo bi da se tiče ne samo spoljašnjih manifestacija ili njihovih glavnih eksponenata.

Denacifikacija mora imati duboko, suštinsko značenje. Moramo iskorijeniti ovu opaku ideologiju.

Izvor: Telegram

Pročitajte još:

Ruski podoficir Grigorij Ščerbina: Podsetnik srpskog identiteta na Kosovu i Metohiji