„Evropejac i demokrata“ Đukanović: Moramo da oslobodimo teritoriju bar do Neretve i kažemo Hrvatima da sa njima nikad više nećemo živjeti

Jedna od temeljnih karakteristika istaknutih eksponenata i pristalica bivše vlasti svakako je njihova nedosljednost.

Tokom njihovog „razvoja“ i izrastanja u „mirotvorce“, graditelje „ekonomskog tigra na Balkanu“ i „građanske“ Crne Gore, prolazili su kroz mnogo faza kada je riječ o raznim suštinskim pitanjima. I, po pravilu, plodove njihovih brojnih „preloma u mozgu“ ubirao je samo – njihov džep.

Tokom 1991, u „predvečerje“ krvavog građanskog rata u Hrvatskoj, aktuelni predsjednik Crne Gore Milo Đukanović „sa Lovćena“ je klicao: “Ne može se mahati s grančicama mira dok se srpski narod po Hrvatskoj kolje, masakrira, siluje, dok im se pale kuće i uništavaju imanja samo zato sto su Srbi. Rat se ne dobija dezerterstvom, već mobilizacijom”.

Sve je začinio i omiljenim komentarom svih „zlopamtila“: „Šah sam omrznuo od njih i njihovog podaništva šahovnici i mladoj demokratiji tipa kalašnjikov“. A, kada je riječ o ishodu rata protiv njemu omrznutih „šahovničara“, mlađani Đukanović nije imao dilemu:

„Nametnuti rat ćemo dobiti, baš kao što smo sve takve protivnike pobjeđivali tokom cijele naše istorije. Ovog puta ćemo završiti zajednički život s njima i raskinuti sve kontakte, nadam se za sva vremena. Nadam se da će se u toj diobi formirati nove državne zajednice u kojima ćemo živjeti, granice sa Hrvatskom povući pravednije i logičnije, nego što su to uradili priučeni boljševički kartografi, čiji je izgleda jedini cilj bio da nad Crnom Gorom, u dijelu Boke bude hrvatsko starateljstvo.

Dnevni list „Dan“ je tada podsjetio na Đukanovićevu izjavu, kada je poručio komšijama, da sa njima nikad više nećemo živjeti, a da je potrebno osloboditi teritoriju do Neretve.

U međuvremenu, postao je pristalica svih „Bljeskova“ i „Oluja“, koje su „oduvale“ srpski narod sa vjekovnih ognjišta u Hrvatskoj.