Emil Vlajki: Da li će Republika Srpska preživeti?

Dakako, ne radi se o tome hoće li u skoroj budućnosti Republika Srpska (RS) formalno, nominalno opstati kao jedna od administrativnih, bošnjačkih, jedinca. Stvar je u tome da ona opstane sa današnjom, jasnom samostalnošću i sa visokim stupnjem državotvornosti. A u drugoj fazi „obojene revolucije“, ide se svim udruženim snagama (inozemnim, opozicionim i bošnjačkim) na to, da se ove suštinske karakteristike RS-e ukinu.

Stranci su, u ovom slučaju, vrlo suptilno postupili. Nisu išli na brutalno rušenje Dodikovog režima. Ostavili su udruženoj opoziciji da ona to pokuša. Ali se još jednom pokazalo da takva opozicija, bez stvarnog lidera, iako je puno vikala i prijetila hapšenjima i zatvorom „zločinačkom režimu“prije izbora, nije imala nikakve šanse na uspjeh protiv Dodikove karizme. Dodik ju je, grubo rečeno, sredio na svim poljima. Ponovo je postao predsjednik Republike, a i dobio je parlamentarnu većinu, brojčano, kako sada stvari stoje, više nego solidnu. Prosvjedi opozicije kako je on to uradio „kupovanjem papaka“, djeluje neuvjerljivo. Čak i da je tako, i to spada u legitimnu, zakulisnu parlamentarnu borbu koja je, sa stanovišta apstraktne etike, apsolutno nemoralna. Zar se ta opozicija nije, u više navrata, javno hvalila kako je uspjela pridobiti za sebe, na različitim nivoima, neke članove vladajuće većine? Zar se i tu nije radilo o kupovini „papaka“? Sve u svemu, hipokrizija ide u korak sa prljavom politikom: „Može netko biti ‘papak’, ali se za to ne smije saznati niti javno o tome govoriti; ‘papci’ su samo oni za koje se obznani da to jesu, dok su svi drugi ‘anđeli’“ Što bilo da bilo, Dodikova karizma i krajnje efikasna politička taktika ostat će zadugo predmet politoloških istraživanja.

Strance, ovaj srpski folklor nije zanimao. U potpunosti ostvaren cilj njihove prve etape „obojene revolucije“ bio je usmjeren ka formiranju novog predsjedništva BiH. Oni su tamo doveli srpskog člana, anti-dodikovca, pripadnika opozicionog „Saveza za promjene“ koji će, zajedno sa ostala dva člana, u suštinskim stvarima, voditi antisrpsku politiku onih izvana.

A igranka oko obezvrjeđivanja RS je već počela. Prije izvjesnog vremena, ministri vanjskih poslova Engleske i Njemačke, a pridružili su im se istog časa Amerika i Francuska, pokrenuli su inicijativu o oživotvorenju osnovnih principa evropskog puta BiH kojeg bi trebalo da potpišu svi glavni politički lideri te zemlje. U tom dokumentu, nije ni jednom riječju spomenuta Republika Srpska, pa čak ni riječ ‘entitet’, već se samo govori o BiH! Nedugo nakon toga je „proevropsko“ novoizabrano predsjedništvo BiH ponudilo „razrađenu“ kopiju tog dokumenta, gdje također nema ni entiteta ni RS, svim političkim liderima na potpis.

Ova papanska, sluganska inicijativa je krajnje prozirna. Ako bi to, na primjer, Dodik potpisao, on bi tim činom zaobišao, „bajpasirao“ Narodnu skupštinu RS koja je njen osnovni konstitutivni element po Dejtonu i koja je nezaobilazna kada se radi o ovoj vrsti dokumenata. Jednom urađeno, ne bi bilo više ikakve prepreke da se o najvažnijim stvarima za RS njena skupština ponovo zaobiđe. Tako bi tim državnim udarom samostalnost RS nestala, a vlast bi na čitavom teritoriju BiH preuzelo njeno tročlano predsjedništvo. Lijepo zamišljeno, zar ne? Još samo kada bi RS obitavali idioti i poslušnici!

Vladajuća većina u RS je, za sada, tu inicijativu predsjedništva BiH jasno odbacila. Ali spiritus movens te većine je Milorad Dodik. On se trenutno dobro drži. Za nadati se, da će tako i ostati pošto je ekonomska i socijalna situacija u RS vrlo teška, ruska pomoć pristiže na kašikicu, a papaka oko Dodika ima mnogo više od one dvojice o kojima se toliko priča.