EKSKLUZIVNO: Sadržaj Rakovićeve knjige „Crnogorski separatizam“

Aleksandar Raković
Nova knjiga Aleksandra Rakovića, „Crnogorski separatizam“ objavljena je i štampana u izdanju Izdavačke kuće Katena mundi u Beogradu.
„Crnogorski separatisti su uzore za svoje ideje najpre nalazili u izdancima ideologije hrvatskog pravaštva: Od radikalno desne do radikalno leve. Od Anta Starčevića, preko Sekule Drljevića do Mila Đukanovića pun je kontinuitet.

Crnogorski separatisti danas idejno šetaju od rimokatoličkog klerikalizma, zapadne civilizacije i hrvatskog pravaštva do komunističke ideologije i tako ukrug.
Taj krug podseća na šetnju u samovoljno odabranom mentalnom zatvoru kao begu od sopstvenog srpstva i pravoslavlja“, zapisao je autor.

Ekskluzivno iz predgovora knjige Aleksandra Rakovića „Crnogorski separatizam“:
„Crnogorska nacija nije nastala u složenom istorijskom procesu, jer je u drugoj polovini 19. veka i prvoj polovini 20. veka idejno oblikovana u kabinetima Rima, Beča, Zagreba i Moskve, a ne u Crnoj Gori. Reč je o identitetskom inženjeringu kojim su inostrani planeri, svako iz svojih pobuda, Crnogorce hteli da istrgnu iz srpstva.
Te trase katkad su se prožimale, a katkad razdvajale. Između njih postoji kontinuitet, s tim što je komunističku Moskvu vremenom smenio Vašington. Totalitarne ideologije su bile najplodnije tle za sejanje hipoteza o identitetu Crnogoraca koji nije srpski.

Crnogorska nacija se temelji na oktroisanim odlukama o njenom uspostavljanju od strane fašista (12. jul 1941) i komunista (1. maj 1945). Isto to se može kazati za oglašavanje postojanja „crnogorskog jezika“ od strane fašista (12. jul 1941) i antidržave (22. oktobar 2007).

Ne postoji bilo koja druga nacija na svetu za koju se mogu utvrditi dan, sat, minut i sekund stvaranja osnova nacionalnog identiteta. Što se mene tiče, ne dovodim u pitanje da svako svoj identitet treba da iskazuje u skladu sa sopstvenim osećanjima. Međutim, to ne može da ospori pravo drugima da daju iskaz o takvom identitetu. Dakle, ne priznajem autentičnost crnogorske nacije, jer sam siguran da ona nema nikakav sadržaj. Smatram je anomalijom. Ne postoji kolektivitet, osim neopipljiv i maglovit, koji je vezan sponama projektovanog identiteta.

Stoga, crnogorska nacija nije tvorevina statičnog karaktera. Iz nje se lako vraća u srpsku naciju, ali i otuđuje ka drugim nacijama“.
Ja samo repliciram autoru. Autor tvrdi da Crnogorci nisu „statična“ (odakle mu samo taj termin) nacija. Srbi su mnogo „dinamičnija“ nacija od Crnogoraca u smislu da se istorijski izjašnjavaju i to trajno na drugi način. Kada otpadnu od „srpstva“ više se u njega ne vraćaju već mu postaju i neprijatelji.
Potpuno se slažem gospodinom Stanislavom kada pametno zbori o „antičkom“ srpstvu. Tu je ishodište srpstva i planete. Čak može se reći ranije. Antika je mladja od srpstva. Ja podržavam Milića od Mačve (mog pokojnog druga, imam kolekciju njegovih slika) kada je rekao da su Srbi pupak planete. Šta to znači? Srbi su ishodište planete-dakle kosmički,nadčovječanski,nebeski i vaseljenski narod . Ishodište svih početaka.
Mislim da Raković preteruje u nekim stvarima, ja sam ne mislim da su Crnogorci veštačka nacija. Poseban identitet se nije mogao razviti preko noći, nekom uredbom komunista, već se razvijao postepeno vekovima, kao i svaki drugi. Ja naaravno ne negiram srpski deo identiteta, ali ne možemo ignorisati da se u nezavisnoj Crnoj Gori vekovima izgrađivalo društvo sa svojim specifičnostima. Ime zemlje, regionalna odrednica je postala nacionalna, slično je i kod Holandije, Austrije, SAD, Ukrajine, Australije, Bosne, ima puno primera. Ono što je sporno, je da se taj identitet projektuje 1000 godina unazad kad ga nije bilo, da se poziva na Tuđemilsku bitku koja je bila 200 godina pre nego što je pomenuto igde ime Crne Gore, zatim da se taj identitet projektuje na rubne delove, Brda, Boku itd, gde do skoro nije postojao. Sporan je i jezik, mora se znati ko je stariji, on je postojao i pre nego što je postojala Crna Gora, i posebna crnogorska nacija (manje od 100 godina), to vam je kao kopi-rajt, autorsko pravo, ne možete prisvajati nešto što nije vaš proizvod. Treba spustiti loptu sa obe strane, mislim da Raković ne doprinosi boljim odnosima sa Crnogorcima, dok sa druge strane postoji još daleko nepošteniji i ekstremniji odnos prema svemu srpskom, pa i prema sopstvenoj istoriji.
Anonimni, potpuno ste u pravu, srbijansko antisrpstvo kroz karađorđevićevsko „jugoslovenstvo“, titoizam, „Drugu Srbiju“, Radomira Konstantinovića, Latinku Perović, Petra Stambolića i savremeni partijsko-medijski-NVO ološ koji finansiraju svi svjetski satanisti od Rotšilda i Rokfelera do Soroša je mnogo veća opasnost za Srbe od svih ustaša, mudžahedina, balista, izmišljenih brozovsko-šovinističkih „nacijica“ i slično.
Sjajno strukturiranje, koncept, razobličenje jezgra “problema”, odnosno putanje stvaranja MNE nacije.
Sve je ovo tacno Rakovicu, samo hvali i poguban ucinak Srbijansko Beeeogracke Kulturne Politike, koja je jednako pogubna za Srpstvo i pokusaj da Srpstvo podvede pod Srbijanstvo. E kada prepoznate it taj problem i obradite ga onda cete opisati 100% problem Rasrbljavanja Srpskog Nacionalnog Bica.
Oba ova oblika Rasrbljavanja Srba su jedan drugome pogonsko Gorivo i samo u Sinergiji daju pravi rezultat, da se neko rodi kao Srbin a za dvadeset godina postane Ustasa.
Upravo srpska nacija nije statičnog karaktera. Iz nj imate najviše otudjenja u druge nacije.
To je jer je antičko srbstvo servis tj vojna služba za privilegije.smrtni neprijatelj nacionalnog Srbstva.
Ti porediš današnje brojeve koji su rezultat ratova i genocida u 20. veku. Pravoslavnih Srba bi, na osnovu broja sa početka 20. veka, danas bilo oko 30 miliona da nije bilo tih nesereća. To znači da bi muslimani i hrvati bili statistička greška, a ne znak nekog mentaliteta – čak šta više, mislim da bi većina drugih naroda potpuno nestala pod sprskim prilikama u proteklih 600 godina. Žilavi su Srbi, zato nas i ubijaju.
Stefan Černetić crown prince of Montenegro – Istorija te demantuje, a preletačevića je vazda bilo u svakom narodu… Poslije tolikih silnih viševjekovnih ratova i stradanja Srbi su još uvijek tu gdje su bili kao statični podsjetnik konvertitima i novonastalim nacijama ko su i šta su… Zato su i navjeći projektovani neprijatelji istih, ne videći od te silne mržnje da su upali u ropstvo drugima…