Ekskluzivno iz Moskve: Godišnjica agresije i mjesec dana rata

Piše: Igor Damjanović

Na 23 godišnjicu NATO agresije na SR Jugoslaviju otišla je sa ovog svijeta Medlin Olbrajt, inače prva žena na čelu Stejt Depatmenta. Po onome što su otkrile kasnije arhive, Olbrajtova je 1999. odigrala ključnu ulogu u ubjeđivanju neodlučnog Bila Klintona da bombarduje Srbiju i Crnu Goru.

Ipak, njenu ulogu u NATO agresiji ne treba posebno precijeniti, jer strateške odluke u SAD suštinski ne donose pojedinci, ni institucije, uključujući i predsjednika. Institucije SAD su puki i tumači interesa i sprovodioci volje tzv. duboke države. Niko od pokojnog Saše Markovića u knjizi „Manifest protiv imperije“ nije bolje objasnio funkcionisanje američkog poltičkog sistema tokom poslednjih 70-ak godina.

Godišnjica 23. NATO agresije na SRJ pada na dana kada se navršava prvi mjesec rusko-ukrajinskog rata. Napad na Ukrajinu od strane Ruske Federacije po mnogo čemu podsjeća na NATO agresiju na SRJ. Ruska armija udarila je na suverenu zemlju. Svakodnevno ginu civili, ruši se ono što su generacije stvarale, milioni izbjeglica hrle u Evropu, a imamo i hiljade poginulih vojnika na obije strane. Rat se po svoj prilici neće okončati dogovorom i kompromisom, već pobjedom jedne od dvije zaraćene strane. Ko zna koliko će do tada još poginuti hiljada vojnika i civila, koliko će ljudi ostati bez svojih domova. Ipak, daj Bože da griješim, kao što nisam bio u pravu kada sam vjerovao da do rata Rusije i Ukrajine neće doći.

Koliko je sličan, ruski rat protiv Ukrajine toliko je i različit od NATO agresije na SRJ. Naša zemlja 1999. godine nije predstavljala prijetnju bezbjednosti bilo koje članice NATO pakta, dok je Ukrajina na svojoj teritoriji već 8 godina gradi NATO baze i povećava aktivnost u biološkim laboratorijama, u koje je američki Pentagon po ugovoru iz 2005. uložio pola milijarde dolara.

Da sa Pentagonovim laboratorijama u Ukrajini nisu čista posla najbolje pokazuje to što je i NR Kina od SAD tražila zvanične informacija na ovu temu. Kada je SSSR pokušao prije ravno 60 godina pokušao da na Kubi radi slično što SAD i NATO rade već 8 godina na teritoriji Ukrajine, američki predsjednik Džon Kenedi zaprijetio je Trećim svjetskim ratom.

Bez pretenzije da poredim brutalnost današnjih tragičnih događaja u Ukrajini sa NATO agresijom 1999, ne mogu da ne primijetim vojska u Ukrajini ne koristi ni visokotsična oružja poput bombi punjenih osiromašenim uranijumom, koje su teritoriju Srbije i Crne Gore trajno kontaminirale i izazvale čudovišnu epidemiju leukemija, malignih i degeneratvnih bolesti. Zauzimanjem najveće nuklearne elektrane u Evropi, u Energodaru – Zaporožska oblast, ruska armija mogla je na samom početku rata bez električne energije ostavi polovinu Ukrajine. Rusi nisu to uradili, nuklearku u Energodaru i onu zatvorenu u Černobilu su zauzeli da bi spriječili režim u Kijevu da nuklearnim otpadom napune balističke rakete Točka U, a sjetimo da je NATO 1999. naš elektroenergetski sistem zasipao nemilice zasipao grafitnim bombama i civile u gradovima ostavljao bez struje.

Na kraju, NATO pakt je neporaženu Vojsku Jugoslavije primorao na povlačenje sa KiM pod čudovišnom prijetnjom da će specijalne bombe projektovane za uništenje podzemnih bunkera usmjeriti na skloništa u Beogradu i za nekoliko dana ubiti 40.000 civila. Ozbiljnost prijetnji tada je ilustrovao pregovarač Marti Ahtisari razbijajući vazu u rezidenciji predsjednika Miloševića izgovorivši čuvenu rečenicu: “Ovako će izgledati Boegrad ne povučete li vojsku sa KiM“. Zamislite kako bi danas reagovao svijet da Vladimir Putin postavi danas ultimatum ukrajinskoj armiji da ukoliko ne položi oružje baciće na Kijev nuklearnu bombu.

Da bi predsjednku Slobodanu Miloševiću praktično pokazali da misle ozbiljno, NATO je u poslednje dvije nedelje rata bacio 90% osiromašenog uranijuma. Poluostrvo Luštica u Crnoj Gori, u kome nije bilo nikakvih vojnih formacija i objekata zasuli su uranijumskim bombama 30. maja. Po podacima Instituta za javno zdravlje u 2013. godini najveći broj oboljelih od karcinoma zabilježen je u gradovima Budvi i Tivtu, gradova između kojih se nalazi Luštica. Budva i Tivat zajedno imaju 5 puta manje stanovnika od Podgorice, a 2013. imali su 3 puta novooboljelih od karcinoma više.

Stotine političara, NVO zvezdi Soroševih grantova i drugih masno plaćenih agenata uticaja Zapada, koji su prethodnih mjesec dana krokodilske suze lili za Ukrajinom, osuđivali i zgražavali se nad ruskom agresijom, današnju 23. godišnjicu agresije NATO pakta će prećutati, pokušati da je poput Aleske Bečića relativizuju suludom formulacijom “ne zaboravljamo žrtve proljeća’‘, a biće i fukare koje će NATO zločine pravdati i proslavljati.

Jedna takav trust nesoja okupljen u “GI 21. Maj“ danas je preko svoj lidera Aleksandra Zekovića izrazila saučešće porodici Medlin Olbrajt uz konstataciju da “njen rad služi kao temelj na kome ćemo izgraditi bolji svijet“.

Iz trusta nesoja “21. maj“ prije neki dan su poručili da “Crna Gora mora do kraja da bude uz Ukrajinu“. Tu misle na onu Ukrajinu čiji je režim prethodnih 8 godina sprovodio teror nad neistomišljenicima kakav u Evropi nije viđen od sloma nacističke Njemačke.

“Dana 28. juna 2014. godine u naš dom upali su pripadnici Službe bezbjednosti Ukrajine i odveli odveli me sa sobom. Brutalno su me tukli, izbili su mi sve zube u gornjoj vilici, polovinu u donjoj, polomili su mi obje jagodične kosti, desni lakat, naprsla mi je butna kost i td. Sve te povrede su konstatovane u zatvorskoj bolnici u Harkovu, gdje sam poslije 7 dana prebačen. Prvih 7 dana nisu imali nikakvih informacija o meni“, ispričao mi je profesor Aleksej Samuilov, tog 28. Junav 2014. prorektor univerzieta u Harkovu.

Neonacističko ludilo režima Vladimira Zelenskog eskaliralo je sa početkom ratnih dešavanja. U nedelju je Zelenski zabranio opozciju, a teško je pretpostaviti koliko je ljudi utamničeno i nestalo bez traga pod optužbom da su ruski špijuni. Ukrajinska tajna služba nakon prvih pregovora sa ruskom delegacijom u Gomelju, uhapsila je člana delegacije Denisa Kireeva, danima ga živog čerečila i na kraju njegovo mrtvo tijelo bacila na pločnik ulice u centru Kijeva. Ovaj monstruozni zločin ukrajinske države nije primijetio niko u svijetu, čak ni u Ruskoj Federaciji. Bivši ukrajinski premijer Nikolaj Azarov rekao mi je da je pokojnog Kireeva lično poznavao i istakao da sa “sigurnošću može isključiti da je imao bilo kakve tajne veze sa Rusijom“ i dodao “po svoj prilici izabran je slučajno da bi se preko njegovog masakriranog leša zastrašili svi koji su nezadovoljni režimom Zelenskog“.

Ludilo režima u Kijevu prelila se na tamošnje medije, čija histerija prevazilaze čak i ono viđeno u nacističkoj Njemačkoj. To što su nacisti radili tajno Jevrejima radili tajno ukrajinski mediji Rusima prijete javno. Na programu gledane ukrajinske televizije „Kanala 24“, novinar Fahrudin Šarahmal u direktnom prenosu citirao je nacističkog zločinca Adolfa Ajhmana i dodao da „nije dovoljno pobiti ruske vojnike, već i njihovu djecu da se ne bi svetila“. A na najgledanijoj ukrajinskoj TV “Ukraina 24“ direktor ukrajinskih mobilnih bolnica Genadij Druzenko rekao je “Ja sam uvijek bio veliki humanista. Kada god bi čovjek bio ranjen, on za mene nije više bio neprijatelj, već pacijent. Sada sam dao naredbu svim svojim doktorima – da se svi zarobljeni Rusi kastriraju. To su „bubašvabe“, a ne ljudi.“

Monstrum Druzenko je čovjek bez ikakvog medicinskog obrazovanja, ali sa zavidnim stažom u američkoj državnoj agenciji USAID. Bio je prije dolaska na čelo moblinih bolnica regionalni koordinator USAID-a za ravoj turizma. Da u trustu nesoja iz GI „21. maj“ imaju aspiracije da postanu loklani druzenki iz Montenegra, naslućujemo u istom obraćanju da treba „jasno identifikovati domaće putinovske pristalice i plaćenike“.

Niko dobrnamjeran u Crnoj Gori ne može podržati bratoubilački rat Rusije i Ukrajine, dok neonacističku strahovladu sumanutih varvara u Kijevu može podržati neko koje nije mentalno zdrav, ili neko ko je poput trusta nesoja iz GI „21. maj“ i sličnih organizacija lišen svakog morala, neko ko je za Sorošev i USAID-ov grant spreman bukvalno na sve.