Eho naših dana

Piše: Dragan Koprivica

EHO NAŠIH DANA

I previše ljeta bilo sve je tako,
vladali su vješto, vladali su lako,
svi ti naši dragi, vrli licemjeri,
a lica im bjehu: i peri i deri…

Vladali su noću, vladali su danju,
u istome hiperrodoljubnom stanju,
spremni, za državu, dati sve, bez vike,
s lakoćom, sem svoje teške novčanike.

Sjenka slave za njima sumnjivo se vukla
a onda je i među njima tikva najzad pukla
kad ostaše grupno bez slike i tona
zbog gubitka podrške čak i Vašingtona…

Al’ adrese danas veće nigdje nema
od one kontrolne, od starog Ujka Sema,
koji reče: „Momci, dosta ste vladali,
sad glumite da ste gordo za državu pali…

I recite: ‘Ne bilo nama veće štete,
demokratske mi imamo sve kapacitete,
no smo, eto, svi, mi, vazda zdravo bili,
od vlasti se čak i malo, kao, zamorili!’

Odglumite dosadu svi u tvrdoj vjeri,
vi, iskusni, stari, vješti profiteri,
pravite se da vam čak se, zeru, gadi
i pomis’o svaka na vlast, i da ste u Vladi…

Prihvatite poraz uzdignuta čela,
nek vam lica budu vedra i vesela,
mis’o nek vam bude zrela k’o u starca:
‘Pali s vlasti, pa šta – pojeo vuk magarca!’

Vi svi, redom, sigurno odavno ste svjesni
koliko ste za svoj narod bili puno stresni,
pa mi opet sad moramo i u novom danu
promiješati karte nove na starom Balkanu…

Pritom ćemo vješto, jer nam nema druge,
i od nove vlasti opet pravit’ stare sluge,
i niko smjet’ neće, od njih, da vas dira,
no će, prvo, nova vlast da sve vas abolira…

I vi znate Ujka Sema – neću imat’ mira
dok mi i ti, novi, ne budu lutke od papira…
Ograničit’ Ja ću i njih, isto, nekim rokom:
pa da bude – kud Ja okom, tuda oni skokom…

A vi posle slobodno, k’o ugledne stranke,
provjerite svoje, svi, inostrane banke,
gdje će svako da se vama iskreno zakune
da nemate zašto brinut’ za svoje račune…

Našu pomoć svi imate, i tu nema druge,
jer dovoljno dugo bjeste naše vjerne sluge,
vi ste kod nas ovjereni, a i provjereni,
k’o puleni, suvereni, na visokoj cijeni.

A mi u javnost bacićemo demokratske teme,
iako su u pitanju naše stare šeme,
pa ispašće da ni sada tu dileme nema:
promjene su nastupile – al’ promjena nema…

A vi bjeste veliki, pa sada ste mali,
ali, šta vam fali, vi, naši vazali,
nama je i dalje do vas puno stalo:
bićete nam na stend-baju, za zlu ne trebalo…

I ne kun’te sebe što vas Bog ne uze,
jer, posle nekakve prigodne pauze,
mi ćemo vas uključiti, čak sa puno strasti,
kao zdravo krilo, da ste dio vlasti…

I shvatite dobro – za vas zime nema
dok imate podršku vašeg Ujka Sema,
i dok barjačite protiv mrske vam Rusije,
krijući se iza američke busije!“