IN4S

IN4S portal

Dukljanski istoričari briljiraju: Biblija se dijeli na Toru i – Bibliju (?!)

1 min read
Zbog svega navedenog, ali i zbog još neotkrivenih falsifikata, redakcija IN4S apeluje na odgovorne u vaspitno-obrazovnom procesu, u prvom redu na roditelje, da dobro motre na ono što iz novocrnogorskih udžbenika dopire do misli naših đaka.

Arogantno ispoljavanje neznanja dukljanskih “istoričara” tragikomedija je crnogorskog školstva kojoj se, nažalost, nije umjesno smijati, a imalo bi se, s pravom, razloga.

Pored otvorene fašizacije prosvete, uperene protiv srpskog naroda u Crnoj Gori, dukljanski knjigoklepci “briljiraju” i u poznavanju religije.

Naime, u istorijskom udžbeniku za osnovnu školu stoji podatak da se Biblija dijeli na Toru i – Bibliju.

“Sloboda vjeroispovijedanja bila je dozvoljena svim narodima u Carstvu, a naročito onima koji su imali Božju knjigu – Toru i Bibliju”, napisano je u udžbeniku istorije, u dijelu koji se bavi Otomanskim carstvom.

Separatizam kojim su zatrovani novocrnogorski povjesničari prenio se, kako vidimo, i na Sveto pismo, pa su odlučili da odvoje i jedinstvo Starog i Novog zavjeta.

Podsjetimo i na neke ranije objelodanjene udžbeničke “bisere” iz pera pomenutih stručnjaka: da su Simeon Nemanja i Sv. Sava ognjem i mačem Crnogorce preveli iz katoličanstva u pravoslavlje; da je „po nagovoru Nikole Pašića francuska vlada zabranila povratak kralju Nikoli u Crnu Goru“, te da je srpska vojska 1918, okupirala Crnu Goru; ispod reprodukcije Lubardine slike Bitka na Vučjem dolu upisano je: „Veličanje crnogorske borbe za slobodu“, a ispod slike Kosovski boj: „Slikarev obračun sa kosovskim mitom“ itd…

Zbog svega navedenog, ali i zbog još neotkrivenih falsifikata, redakcija IN4S apeluje na odgovorne u vaspitno-obrazovnom procesu, u prvom redu na roditelje, da dobro motre na ono što iz novocrnogorskih udžbenika dopire do misli naših đaka.

Podjelite tekst putem:

5 thoughts on “Dukljanski istoričari briljiraju: Biblija se dijeli na Toru i – Bibliju (?!)

  1. Dukljani velicaju otomansko carstvo i “siroke slobode” i “kulturu” tursku. Sa druge strane, pricaju da su srbi(janci) “okupirali” crnu goru i sproveli necuveni “genocid” nad nepostojecoj “crnogorskoj naciji”. Sve je kod dukljana izopaceno i kontra istini.

  2. Ako se tekst odnosi na pasus prikazan fotografijom, moram reći da isti nisam razumio tako da su dukljanski istoričari podijelili Bibliju na Toru i na Bibliju – toliko ipak nisu neznaveni. Međutim, suština je pogođena – naime,”cijenjeni” pisci udžbenika imaju problem sa pismenošću.
    Muslimani su u svojoj državi tolerisali tzv. “narode knjige”, Jevreje i hrišćane. Mnogobošci su, kao idolopoklonici, bili uništavani. Neću navoditi razloge u razloge ovakvog postupanja, da se ne širi priča. U tekstu je, dakle, trebalo da stoji: “božje knjige” , u množini, što bi bilo značenjski ispravno, iako stilski sumnjivo. Ovako, ispada da postoji jedna Božja knjiga koja se zove Tora i Biblija.
    Ipak, opasnije je ono što se u ovome tekstu ne pominje, a to je da je sloboda vjeroispovjesti za pripadnike ovih religija u Osmanskom carstvu bila regulisana nečim što se zove Kanun – i – raja, “zakon za raju”, o čemu je pisao Ivo Andrić u svojoj doktorskoj disertaciji.
    Ko pročita odredbe tog kanona, biće mu jasno kakva je bila i kako se sprovodila osmanska vjerska tolerancija.

  3. 1. BEREŠIT (Prva knjiga Mojsijeva)
    2. ŠEMOT (Druga knjiga Mojsijeva)
    3. VAJIKRA (Treća knjiga Mojsijeva)
    4. BAMIDBAR (Četvrta knjiga Mojsijeva)
    5. DEVARIM (Peta knjiga Mojsijeva)
    6. JEHOŠUA (Isus Navin)
    7. ŠOFTIM (Sudije)
    8. ŠEMUEL (Samuilo)
    9. MELAHIM (Carevi)
    10. JEŠAAJAHU (Isaija)
    11. JIRMEJAHU (Jeremija)
    12. JEHEZKEL (Jezikelj)
    13. HOŠEA (Osija)
    14. JOEL (Joil)
    15. AMOS 10
    16. OVADJA (Avdija)
    17. JONA
    18. MIHA (Mihej)
    19. NAHUM (Naum)
    20. HAVAKUK (Avakum)
    21. CEFANJA (Sofonija)
    22. HAGAJ (Agej)
    23. ZEHARJA (Zaharija)
    24. MALAHI (Malahija)
    25. TEHILIM (Psalmi)
    26. JOV
    27. MIŠLE ŠELOMO (Priče Solomonove)
    28. RUT (Ruta)
    29. ŠIR HAŠIRIM (Pesma nad pesmama)
    30. KOHELET (Knjiga propovednikova)
    31. EIHA (Plač Jeremijin)
    32. ESTER (Jestira)
    33. DANIEL (Danilo)
    34. JEZDRA UNEHEMJA (Jezdra i Nemija)
    35. DIVRE HAJAMIM (Dnevnici)

  4. Biblija je knjiga zbog koje je nastalo hiljadu sekti,jr kad god je neko mislio drugacije dok je tumacio Bibliju, pravio je svoju sektu,zasto bi kod nasih nepismenih istoricara bilo drugacije,jer nijesu oni ni izucavali Bibliju iako su je pokusali tumaciti,zasto se tome cuditi.Biblija ima 63 knjige kad bi se sve to napisalo odvojeno ,a poceloo se pisati odavno sa Mojsijevim Petoknjizjem ili Tora kako to Jevreji nazivaju prije 3500 godina,kada je napisao o stvarnju svijeta,jevrejsku istoriju i pravila koje je Bog dao ljudima da se po njima vladaju.Nakon toga,nesto ksnije nastaju sest vecih i trinaest manjih porockih knjiga,negdje 2700 godina nastaju jos jedanaest drugih manjih i vecih knjiga Biblije.Sve ove knige danas zovu se Stari Zavet,ili Zavjet,i sve su pisane na hebrejskom jeziku,sve te knjige bave se BOGOM,religijom istorijom tradicijom,i nasi novi istoricari sebe nazivaju istoricarima a nemaju ni elemntarnih znanja o ovim stvarima,niti citaju niti izucavaju,sem ljudi CRKVE i poneki zaljubljenik o ove stvari.
    U Jevrejskoj religiji pocinju da se javljau prije 2100 godina razliciti pravci u tumacenju Biblije.Jedan od najpoznatijijih istoriskih pravca vezan je za Isusa Hristosa Sina Bozjeg,koji je promijenio tumacenja nekih djelova Starog zavet,koji je u to vrijeme prihavtio najveci dio ljudi u tdasnjem Izraelu.
    Nakon Njega neki Njegovi sledbenici kasnije APOSTOLI iSVETI ljudi su napisali 4 jevendjelja,Matej Marko Luka i Jovan,pored ove cetir knjige o Isusu i religiskom pristupu napisano je jos 18 manih knjiga,i sve te knjige od Isusa na ovamo zovemo Novi zavjet.Danas vecina Jevreja ne prihvata ovo ucenje koje je napisano posle Isusa,zato za Sveto Pismo smatraju Stari zavet. Isusov pristup religiji kasnije se naziva Hriscanstvo,a Sveto Pismo smtra se i Star i Novi zavjet.
    Godine 424 prije Isusa Jevreji su odlicili koje ce knjige uci u Bibliju a Hriscani 393 posle Hrista prave dogovor i prihvataju jevrejske stavove o ovme.
    Naravno da se Biblija izucava i danas ,ali se uvjek trazi nesto sto svremena nauko voli da opovrgne,ta istrazivanja bi trebala da su neurtalan ali nijesu je kreacionizam se ne izucava nego na Teoloskim fakultetima dok je u zvanicnim drzavnim skolama vazeca teorija majmuna,iako je naucno oborena ona se i dalje izucava.Tako su u Svajcarsku javili predprosle godine senzacionalno da su uhavatili BOZJU CESTICU,ali ispade samo sto nijesu.A mi se cudimo sto nasi skrabaju u Montengro drzva jedne osobe za jednokartnu upotrebu!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *