Duhom zakona „obuzeti“ Šehović ali tek nakon „ministrovanja“: Neko bi pomislio da je bivše Ministarstvo prosvete radilo po zakonu

„Prosvjetljujuća“ izjava bivšeg ministra prosvjete, Damira Šehovića, da „Vlada i sva njena ministarstva moraju raditi po zakonu“, obasjava sva njegova (ne)djela dok je bio na čelu ministarstva.

Da se ovo licemjerno upozorenje ne okreće protiv njega samog, moglo bi se pomisliti da je njegovo rukovođenje bivšim Ministarstvom prosvjete bilo u potpunosti zakonito.
Već letimični uvidi u Šehovićevo ministrovanje otkrivaju da je ovaj revnosni, da ne kažemo suptilni legalista, zapravo nemilice kršio zakone njihovim višegodišnjim „slobodnim” tumačenjem.

Tvrdnju je lako dokazati već na primjeru Nacionalnog savjeta za obrazovanje. Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju Crne Gore predviđa formiranje ovog Savjeta, čija je uloga izuzetno velika, praktično sveobuhvatna. Nacionalni Savjet osniva Vlada, a Odlukom o osnivanju aktuelnog Savjeta (Službeni list Crne Gore, br. 61/2017 i 46/2019) formirano je ovo tijelo koje čini 21 član.
Jednu trećinu članova Savjeta, od ukupno 21, (trebalo bi da) predlažu „ustanove visokog obrazovanja za obrazovanje nastavnika iz reda nastavnika sa akademskim zvanjem i naučnih radnika” (član 31a).

Osim što je „znakovit“ dio sastava te „jedne trećine“ članova Savjeta (koji čine: prof. dr Đorđije Borozan, Univerzitet Donja Gorica, predsjednik; prof. dr Aleksandar Vujović, Univerzitet Crne Gore, član; prof. dr Ana Jovanović, Univerzitet Crne Gore, član; prof. dr Rade Ratković, Univerzitet Adriatik, član; prof. dr Adnan Čirgić, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, član; prof. dr Jadranka Kaluđerović, Univerzitet Donja Gorica, članica; doc. dr Anđela Jakšić-Stojanović, Univerzitet Mediteran, članica; prof. dr Marko Camaj, Univerzitet Crne Gore, član), nije jasno kojom računicom je 8 izvedeno kao trećina od 21. Još je manje jasno s kojim pravom se sa nekih privatnih univerziteta kandiduju članovi ovog Savjeta, budući da se na njima ne obrazuju nastavnci, kao što ih ne obrazuju ni tehnički fakulteti Univerziteta Crne Gore.
Od osam članova Savjeta, samo dvojica – gospoda Čirgić i Camaj – dolaze sa ustanova koje zadovoljavaju zakonski kriterijum dat u članu 31a, jer ustanove sa kojih oni dolaze obrazuju (i) nastavnike.

Prateći dalje konvulzivne nastupe „duhom zakona“ opsjednutog Šehovića, pridržavaćemo se člana 31b Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju. Taj član vrlo detaljno i precizno definiše nadležnosti Savjeta koji je centralno nacionalno stručno tijelo i čije odluke oblikuju vaspitno-obrazovni sistem u cijelosti. Iz nadležnosti Savjeta prirodno proističe i njegov sastav, tj. zakonski kriterijum dat u članu 31a.
Šta su posljedice ovakvog izbora članova Nacionalnog savjeta? O tim posljedicama dovoljno govori opšte nezadovoljstvo vaspitanjem i obrazovanjem koje bukne nakon loših rezultata učenika na PISA testovima. Treba li da napominjemo da su udžbenici permanentno na meti kritike stručne i laičke javnosti, što važi i za nastavne programe, kvalitet nastave i učenja, itd. Veliki dio odgovornosti za takvo stanje je i u tome što većina članova Savjeta iz reda univerzitetskih nastavnika dolazi iz ustanova koje nemaju dodirnih tačaka sa obrazovanjem nastavnika. Jasno je onda u koju svrhu se obrazuje „multidisciplinarni“ Savjet. Naime, lakše je sprovoditi odluke kada „savjetnici” ne znaju o čemu se radi.
Toliko, za sada, o odnosu prema zakonu „minucioznog legaliste“ i poslanika Šehovića iz vremena kad je bio na čelu bivšeg Ministarstva prosvjete, a iza koga su ostale gomile „krhotina“ prekršenih zakona. Poslanik Šehović je kao ministar volio i ovaj vid „lumperaja“ koji, nažalost, svi mi plaćamo, a najviše naša djeca. Vrijeme je da se ispostave računi i stvari dovedu u red.