Država iz vica o aparthejdu i eskperti za prljav posao

Piše: Igor Damjanović

Već nekoliko dana pažnju svjetske javnosti privlače snimci divljačke likvidacije ratnih ruskih ratnih zarobljenika od strane pripadnika regularne ukrajinske armije, u mjestu Makejevka – LNR. Sa toponimima u istočnoj Ukrajini treba biti pažljiv, jer Nikolajevku, Liman, Spornoe, Belogorovku, Snežnoe, Makejevku i td… naći ćete nekoliko. Stoga, Makejevku, grad u okolini Donjecka u kome je do rata živjelo 340.000, ne treba miješati sa malim selom na sjeveru Luganske oblasti, gdje su prije nekoliko dana pobijeni ruski ratni zarobljenici.

Slično djelo egzekuciji u Makejevki, koje se na ljeto 1995. dogodilo u Srebrenici, od strane Haškog tribunala za bivšu Jugoslaviju i Ruandu okarakterisano je kao genocid. Kada se deceniju nakon zločina u Srebrenici pojavio snimak u kome pripadnici paravojne jedinice „Škorpioni“ strijeljaju 6 zarobljena vojnika Armije BiH, balkanski mediji finansirani od strane zapadnih fondova i centara moći mjesecima, pa i godinama su razvlačili ovaj slučaj i svakodnevno izbacivali patetičke parole. Kada je u pitanju strijeljanje ruskih ratnih zarobljenika te strukture i konglomerati postupaju potpuno drugačije. U momentu kada se pojavljuje snimak podgoričke Vijesti na svom portalu objavljuju fotografiju uz potpis: “Ruski vojnici koje je u Ukrajina oslobodila početkom novembra”. Ni jedna od zaraćenih strana do sada nije oslobađala zarobljenike, već ih razmjenjivala u različitim proporcijama.

Korak dalje od Vijesti, koji je očigledno pokušao da ovaj ukrajinski zločin relativizuje, otišao je N1, CNN-ov regionalni partner na Balkanu. Naslovom “Rusi su glumili da se predaju, branili smo se” N1 masakr negira. Za razliku od balkanskih ekspozitura, vodeći američki mediji su ovoj temi pristupili transparento i objektivno. Nju Jork Tajms u naslovu navodi da video pokazuje da “ruski vojnici ubijeni iz blizine” i citira eksperta za sudsku medicinu, profesora Univerziteta u Berkliju Roni Hara koji navodi da je “većina ruskih vojnika upucana u glavu” te da „lokve krvi ukazuju da su samo ostavljeni mrtvi i da nije bilo napora da ih pokupe, ili im pomognu”.

Dr Har dalje konstatuje da su ruski vojnici “kada su se predali, ležali, očigledno nenaoružani, sa raširenim rukama iza glava i da se kao takvi smatraju neborcima — zapravo ratnim zarobljenicima” i da je u konkretnom slučaju riječ o ratnom zločinu i neposrednom kršenju Rimskog statuta i Međunarodnog humanitarnog prava. Da iznese drugačije mišljenje od profesora Hara, Nju Jork Tajms nije našao niti jednog medicinskog eksperta, pa se obratio hrvatskoj istoričarki Ivi Vukušić, zaposlenoj kao asistentu na univerzitetu u holandskom Utrehtu.

Hrvatska istoričarka u izjavi za Nju Jork Tajms iznosi sledeću sramotnu morbidnu konstrukciju: „Bitno je da li je bio jedan, ili dva rafala. Ako su Rusi upucani u žaru trenutka onda to nije očigledno zločin.“ Šta konkretno znači „žar trenutka – heat moment” i kako on daje pravo vojniku da ubije onoga ko je prethodno položio oružje hrvatska istoričarka nije objasnila. Zaista je deprimirajuće da ljudi, koji su rođeni u SFRJ – istoj državi kao i moja malenkost, po nekom nepisanom pravilu su danas izvršioci najprljavije medijske rabote, kojom niko rođen na Zapadu izgleda ne želi da se bavi.

Država Srbija je zločince iz jedinice Škorpioni kaznila na dugogodišnje kazne, a njihovog komandanta Slobodana Medića-Bocu na 20 godina zatvora. Predstavnik državne Ukrajine, ombudsman Dmitro Lubinec masakr ruskih ratnih zarobljenika karakteriše sledećim riječima: „Snimak zapravo pokazuje da su ruski vojnici koristeći lažnu predaju počinili ratni zločin otvarajući vatru na Oružane snage Ukrajine.“ Ostalo je samo nejasno da li će Ukrajina posthumno suditi ubijene ruske zarobljenike za ratni zločin.

Stav ukrajinskog zvaničnika podsjetio me ne vic o Aparthejdu u Južnoafričkoj Republici koji glasi:

„Bijelac mrtav pijan udari dva crnca na pješačkom prelazu. Jedan proleti kroz šoferšajbnu, drugi odleti 10 metara. Sud proglasi krivim 2 crnca, prvog zato što je oštetio tuđu imovinu, a drugog zato što je pobjegao sa mjesta zločina.“