Druga Njegoševa misija u Rusiji: Pomoć ruskog cara omogućila opstanak Crne Gore
1 min read
Petar Drugi Petrović Njegoš
Piše: Nemanja Popović
Događaji između dva boravka Petra II Petrovića Njegoša u Petrogradu, stvorili su krizu u zemlji, što je prije svega bilo uslovljeno nesređenim odnosima sa otomanskim vlastima.
Ruska vlada je savjetovala Crnogorce da se u ovom periodu uzdržavaju od napada na Turke, međutim vladika je to činio samo do 1835. Te godine Crnogorci udariše na Žabljak i zauzeše ga, svetivši se za kučke čobane koje podgorički Turci prethodno pobiše. Već za nekoliko dana Žabljak je morao biti vraćen, ali su Crnogorci zadržali zaplijenjeni top, koji postade čuven kao jedan od simpatičnijih svjedočanstava naše istorije. Crnogorci su na tom topu uklesali natpis, koji glasi kao da se sam top obraća: „Crnogorci kad ono viteški, Žabljak tvrdi turski poharaše, onda mene starca zarobiše, na Cetinje srpsko ponesoše“.
Nakon toga, uslijedio je poraz na Grahovu, 1836. godine. Osim pomenutog ovo su za, i onako siromašnu i u svemu oskudijevajuću Crnu Goru, bile sušne i nerodne godine, te se pomoć opet mogla očekivati jedino od tradicionalne pokroviteljice, Ruske imperije.
Njegoš se tako uputi u Rusiju 1837. godine. Na putu ka ruskoj prijestonici, vladika je stigao Beč, gdje će se sresti sa tamošnjim ruskim poslanikom Gorčakovim. Tom prilikom je Njegoš predlagao da Rusija urgira ne bi li se Crnoj Gori pripojila Zetska ravnica, što bi zbog plodnosti tog prostora siromašnoj Crnoj Gori puno značilo, a ona bi platila danak Turskoj za te teritorije. Zahtijevao je i da Rusi povećaju svoju redovnu novčanu pomoć Crnoj Gori.
Iako je već tada od Gorčakova dobio signalizaciju da je ukupnost tih zahtjeva teško ostvarljiva, vladika je odlučio da ove zahtjeve pošalje caru Nikolaju I Romanovom u pismenoj formi, u vidu memoranduma. On je u tom memorandumu dokazivao istorijsko pravo na Zetu. Ponovio je istorijsko stanovište koje su isticali i njegovi prethonici, vladika Vasilije i vladika Petar I, da je Zeta nakon smrti poslednjeg kneza iz porodice Crnojević, ostala zetskim i crnogorskim mitropolitima, pri čemu je ta dužnost Petrovićima nasledna od 1696. godine.
Dalje ističe kako su Zetu Turci nasilno preuzeli, te da nju i dalje dominantno naseljava srpski živalj, što dodatno doprinosi pravu Crne Gore na ovaj prostor. Zahtijevao je i mogućnost preseljenja određenog broja crnogorskih porodica u Rusiju, zbog gladi i prenaseljenosti na malom prostoru.
Drugi dio zahtjeva o novčanim donacijama, takođe je izrečen, zato što Crna Gora nije mogla finansirati novostvorene institucije koje je vladika ustanovio (Senat, Gvardiju i Perjanike), a takođe je planirana i pomoć crkvama i izgradnja škola. Zanimljivost je da je u Beču Njegoš takođe bio gost austrijskog kancelara Klemensa Meterniha i njegove supruge Melani, prilikom čega im je vladika napisao odu zahvalnosti koju je Vuk Karadžić preveo na njemački jezik.
Petar II stiže u rusku prijestonicu maja 1837. godine. Kao i prošlog puta, tamo ga dočekuje kancelar Karl Neseljrode, koji ga je na osnovu pomenutog memoranduma poslao na prijem kod imperatora.
Car Nikolaj I je znao da je realizacija zahtjeva o teritorijalnom proširenju u tom nemoguća i da to ne može podržati. Zahtjevi o preseljenju Crnogoraca, takođe su podvrgnuti sumnji, osobito zbog težine izvodljivosti takvog preseljenja u tom trenutku. Međutim, o zahtjevu za povećanja donacija Crnoj Gori, ruski car se izjasnio pozitivno, pri čemu je odobrena desetogodišnja novčana pomoć u iznosu od 80 000 rubalja. Ovim je Njegoš obezbijedio održanje Crne Gore i svoje nove državne organizacije, tako da se i ova misija u našoj istoriji kategoriše kao sudbinski važna.
Pročitajte još:
Ruski dobrovoljac sa Paštrika: Ako ne sačuvamo srpstvo, bićemo niko i ništa (VIDEO)
Crna Gora se prvi put pominje za vrijeme kralja Milutuna kao jedna geografska oblast. Negirati svoja inherentna svojstva spada psihičku patologiju.
I davati sam sebe pluseve za” odlichan” komentar koji je skuhan u srbskoj nacheratanijevskoj kuzhini, nije patologija?. Am neh!!! Tup si i nakaradno nasamaren, a josh inepokazujesh zafalnost shto shceh da de malo poduchim.
Bolje tebe idu I trk kod popa da the on “duhovno” pomilije pa da si dovoljan. Dako ti ijon dadne jedan plus. Koji brav?
S obzirom da ne mogu da ti pomognem sa pomoći koja je tebi zaista potrebna, necu da ti dajem ni duhovne savjete, jer te je vjerovatno Miraš već okadio. Tako da, ovo je moje poslednje javljanje tebi, jer dje prostota izadje na površinu, mudrost se povlači u sijeku. Misli slobodno da si posebna nacija, ili šta god te čini srećnim i da spavas noću mirno, nebitno je. Svako dobro, pozdravljen budi.
I nepotrebno ti je ojashnjavat. Nepotrebno te intelektualno toljagat, jer si mlad I zelen, a ko sesdhjecom igra poshorlan ostaje.
Ali u nadi da imash kapaciteta da rastegnes tu proto membranu u chupini, evo ti nekoliko detalja na razmishljane, moja Narandzasta Dolino.
-Srbski jezik se teck pominje kad ga je Vuk Chopavi deshifrira, kategorisa i esatablira nedhje 1826-1830. Ako ochesh tekst pisan na priajsnjem srbskome koji je bijo buckurish vkashkog, cincarskog, romanskog, slovenskog, i od 1750tijeh i Crnogorskog, ( poshto su we Crnogorci pocho I naseljavat na peak up zemlju u Turskoj vilajetu), ja chu ti ga odhje oshtampat, pa ga ti razumi moj Hong konzhe.
– kad se prvi put pominje Crna Gora ka ime u Venecijanskim papirima nedhje oko 1390tijeh, tada na ovijem prostorima NIJE BILO ni Srbskog ni Hrvackog ni Crnogorskog, nego Jezik kojega zoahu oni koji su pisali Crkveno Staroslovenski sa slovima JAT, i JO, itd. Znachi Srbi koji su nestali sa maple nedhje oko pada Carigrada, nijesu mogli , niti su bili tu da bi imenovali Crnu Goru, a NEH sigurno na Srbski jezik koji je vuk dovo odole i dariva gaSrbiji 1826 te. Pa se ti dobro zamisli.
Nasha prva Crnogorska drzhava se zvala Duklja kojoj su Rimljani dali ime. Mi nijesmo bili ni tada a ni danas Rimljani. Tada su Nashe kraljeve koju su vladali ovijem prostorima 200 godina prije Srbskijeh kraljeva Rimljani i Papa zvali Rex Sclavorum, a ne Rex Serborum…svachash partner?
Mi Crnogorci niti smo imali potrebe da imenujemo nasu zemlju niti da imenujemo Nash jezik, nego su ga razmisli osvajachi kako su dolazili u ove gore da rat unju sami nadhjedali. To potvrdhjuje Nasha neprekidna 1000 godishna istorija. Mi nijesmo nestajali i nastajali. Mi nijesmo imali potrebe da idemo kod susjeda da trazhili njihov jezik, jer smo svoj sachivali. Mi nijesmo imali potrebe za tudhjimemteritorijama jer smo imali svoju.Svojimna svome, tako je to, bate. Ti to nemozhe su znati, poshto su tvoji sastavljeni od 100 face I raca, i dan danas u Srbiji ima toliko sjharenila. A danas su vi najvechi Srbi Porijeklom Vasojevici. a vasojevichi chak nijesu ni Sloveni, ni Nordijci nego Arbanasi.
Pa mi ti sad malo popuj o Srbima!! Muchi tu i shuti kad obraza nema su, poshto vidhju da ti znanje sezhe samo do Kralja Alessandra I Drazhe. Trk u shkolu, a ne kod popa da mu ljubish charape.
Crna Gora je srpski toponim, dvije riječi iz srpskog rijecnika. Crna i Gora. Kao što Hong Kong ima svoje značenje na kineskom jeziku. Znači neko je morao biti Srbin i srpski zboriti da bi Crnoj Gori dao ime, pa su se ti Srbi nazvali u geografskom smislu Crnogorima, po mjestu u kome žive. Isto kao što je Crna Gora, mogla je da bude i Ljubicasta Ravnica ili Naradzasta Nizija. Prvo ime je naziv za boju, a drugo za oblik reljefa. Samo priglup ili iskompleksiran stvor ne bi shvatio ove logične stvari. Pa se ti prijatelju pronađi u ove dvije kategorije. Pozdravljen budi.
Da su to bili Crnogorci, ili crnogorski “zhivalj” koje chudo od rijechi. Chush zhivalj?
Od Duklje, preko zete pa do Crne Gore, to su Crnogorci naslijednici stare Duklje, a shto vi pokusshsvate da svakom prilikom dodate pridjev “srbski”, to vi mozhete machku o rep u vezi te istine. Eto toliko otome.
Chush “zhivalj” ko dasu bravi, pa da ih olovljavamo sa zhivo. Aka koliko bogoti imash zhivoga utome tour.?
Chush zhivalj….koji mozgovi ..?..
Crna Gora je srpski toponim, dvije riječi iz srpskog rijecnika. Crna i Gora. Kao što Hong Kong ima svoje značenje na kineskom jeziku. Znači neko je morao biti Srbin i srpski zboriti da bi Crnoj Gori dao ime, pa su se ti Srbi nazvali u geografskom smislu Crnogorima, po mjestu u kome žive. Isto kao što je Crna Gora, mogla je da bude i Ljubicasta Ravnica ili Naradzasta Nizija. Prvo ime je naziv za boju, a drugo za oblik reljefa. Samo priglup ili iskompleksiran stvor ne bi shvatio ove logične stvari. Pa se ti prijatelju pronađi u ove dvije kategorije. Pozdravljen budi.
Original od te prepiske no vitoperish.
Nidhje we nekazhe u tijem spisima ovo shto ti reche”Dalje ističe kako su Zetu Turci nasilno preuzeli, te da nju i dalje dominantno naseljava srpski živalj”.
Vladika rece pravoslavno stanovnistva, koje ti prevede u “srbski zhivalj”
Chudnali chuda….
Niko ih nije preveo u ništa drugo. Samo je istaknuta njihova etnička nomponemta. Ne mislis valjda da je u pitanju bio „romski zivalj“.
Bravo Nemanja!
Pi jadnih ljudi, fukare i olosi, a vrijeme je uvijek isto, zlo i naopako.
A danas maliciozni elementi i faktor nestabilnosti. Miliji crnogorcima danas šiptari i hrvati. Pi,jadnih vremena.