Dr Vuk Kadić: Srbi i Crnogorci su jedan narod

Ova tišina i molitva je snažnija i jača od bilo koje riječi, parole ili uzvika.“ Ovo je tišina koja zbori“, a zbori da nema povlačenja, jer se ovih dana brani sve ono što je Crna Gora oduvjek bila, kazao je dr Vuk Kadić, u intervjuu za Sprske novine.

Nedavno usvojeni Zakon o slobodi vjeroispovijesti izazvao proteste više desetina hiljada ljudi . Kako komentarišete ovaj sporni akt i dešavanja koja su potom uslijedila?

Kao vrhunac montenegriniskog i dukljanskog „terora“ nad Crnom Gorom vidim usvajanja tzv. Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Iskreno vjerujem da je to bitka i teren na kome bez obzira na svu silu i okupirane državne resurse kojima raspolažu neće moći da odnesu pobjedu. Desetine hiljada ljudi u crkvama, hramovima i manastarima, širom Crne Gore su najbolja potvrda šta vjerujući narod misli o tome. Narod se sabrao i veličanstvene Litije u miru i tišini, u kojoj učestvuje i pripadnici drugih konfesija, pokazuju koliko je ovo težak i mučan trenutak za cijelu Crnu Goru. Ova tišina i molitva je snažnija i jača od bilo koje riječi, parole ili uzvika.“ Ovo je tišina koja zbori“, a zbori da nema povlačenja, jer se ovih dana brani sve ono što je Crna Gora oduvjek bila.

Očigledno da oni koji su nelegalno stečenom imovinom stvorili svoju privatnu državu Montenegro, misle da mogu po istom modelu da stvore svoju privatnu crkvu. Ali na njihovu žalost, crkva i vjera se ne stvaraju, Mitropolija cronogorsko-primorska je izgradila Crnu Goru i na ovim prostorima postojali i opstajali i prije ovog režima, i u težim uslovima, pa ne sumnjam da će i ovo preživjeti. Citiraću našeg Mitropolita Amfilohija „ Svaka ovozemljska vlast je privremena, samo je Božija vlast svevremena“.

– Smatrate li da mladi, profesionalno i lično, dokazani ljudi treba da dobiju prioritet u kreiranju političkih kretanja u Crnoj Gori?

Lokalni izbori iz maja 2018 god, održani u većini crnogorskih gradova, jasno su pokazali da postojeće opozicione političke partije, sa kadrovima koje su ponudili nisu u stanju da artikulišu narodno nezadovoljstvo izazvano politikom DPS-a. Navešću vam samo primjer Podgorice, DPS je na parlamentarnim izborima, održanim u oktobru 2016. imao minus od oko 10.000 glasova u odnosu na opozicione političke partije, tako da bi samo ponovljen rezultat kompletne opozicije, na lokalnim izborima 2018. godine garantovao sigurnu pobjedu koja bi bila nedostižna za DPS i sve njegove koalicione partnere.

Na lokalnim izborima u maju 2018 god. DPS dobija čak 500 glasova manje, nego u oktobru 2016 god. i umjesto kao što bi prirodno bilo da izgubi kontrolu nad glavnim gradom, on volšebno pobjeđuje ubjedljivije nego ikad, jer je gotovo trećina opozicionih glasača, više od 15.000, bojkotovala izbore, za samo nešto više od 18 mjeseci. Slično se dogodilo i u drugim gradovima.

Zato smatram da se mora ponuditi adekvatna alternativa sve izraženijoj armiji apstinenata. Neophodno je da se promijeni u narodu stvorena percepcija o političarima, da se pokaže da profesionaralnost i stručnost moraju da budu ispred politike, nudeći konkretna rešenja za probleme iz pravosuđa, privreda, školstva, zdravstva i drugih životnih tema. Naše društvo je upravo tu gdje je sad zato što su državne institucije zarobili kadrovi, kod kojih se prvo traži politička podobnost, pa tek onda stručnost i profesionalan odnos prema radnim obavezama.

U politički i društeni život Crne Gore se moraju uključiti novi ljudi, ne samo mladi, već prije svega profesionalno i društveno ostvareni koji će doneti nove ideje, nove vizije i nov odnos prema politici.

– Pokrenuli ste inicijativu za obnovu političkog djelovanja Narodne stranke, koja baštini ideje i tradiciju Narodne stranke iz doba Kraljevine Crne Gore?

Kao što sam u prethodnim intervjuima naglasio, Ja lično nisam direktni inicijator obnove rada Narodne stranke. Ova ideja se izrodila u neformalnim razgovorima sa grupom prijatelja i istomišljenika, od kojih se jedan dio kao i ja školovao i profesionalno usavršavao van Crne Gore. Raspravljajući o trenutnoj situaciji u državi, došli smo na ideju da bi bilo lijepo pokušati oživjeti Narodnu stranku, najstariju političku partiju u Crnoj Gori, osnovanu daleke 1906. godine. Nedugo zatim mi je od strane sadašnjeg formalnog rukovodstva Narodne stranke ponuđeno da povedem proces obnove političkog djelovanja prve političke partije u Knjaževini Crnoj Gori.

Prihvatio sam taj poziv uz nekoliko uslova koje sam smtarao da su ključni za bilo kakvo političko djelovanje mene, mojih saradnika i prijatelja. Prvi uslov je bio da to bude treći početak Narodne stranke, poslije Knjaževine Crne Gore 1906. god. i Savezne Republike Jugoslavije devedesesetih godina. To podrazumijeva potpun formalni, organizacioni i kadrovski diskontinuitet sa još uvijek postojećim političkim subjektom. Terminom „treći početak“ ili „nova“ Narodna stranka smo htjeli da istaknemo da je vrijeme da ovu ideju koja je duboko ukorenjena u tradiciji i istoriji njegoševske Crne Gore povedu novi, profesionalno ostvareni i do sada politički neeksponirani ljudi. Drugi uslov je bio pokušaj ujedinjenja svih političkih stranaka i subjekata koje su u međuvremenu stvoreni iz Narodne Stranke, kao i pojedinaca i intelektualaca koje baštine ove vrijednosti.

Prvi korak ka realizacii te ideje je bila formalno upućena inicijativa Demokratskoj Srpskoj Stranci, o početku razgovora o ujedinjenju ove dvije stranke. Mislili smo da je to dobra osnova i da bi mogla biti ozbiljan zamajac i drugim političkim subjektima da se vrate na svoj „izvor“. Na moju žalost glavni odbor DSS-a je odbio ovu inicijativu, a tome su vjerovatno i doprinijele i informacije koje su se nekoliko dana uoči sjednice GO DSS-a pojavile u pojedinim medijima, za koje mogu odgovorno da tvrdim da su bile sve, samo ne istinite i dobronamjerne.

Kada ste sa svojim kolegama izašli u javnost sa ovakvom idejom, gdje ste, s obzirom na veliki broj partija najrazličitijih provinijencija, vidjeli prostor za djelovanje Narodne stranke, koja prema Vašem mišljenju treba da bude postavljena na novim osnovama?

Ponoviću makar rizikovao da budem i dosadan, Narodna stranka nije nova politička partija ili ideja u Crnoj Gori, već je ona prva stranka koja je osnovana u Crnoj Gori još 1906 god., a samim tim orginalna ideja izvorne i tradicionalne Crne Gore. Ona je starija od bilo kog pojedinca jer je utemeljena u našem biću i nijedan pojedinac ili grupa ljudi ne može da kompromituje i obesmisli njenu ideju koliko god da se u tome trudi i pokušava. Nažalost, očigledno se za sada nisu stvorili uslovi za obnovu rada Narodne stranke.

Vjerujete li da postoji dovoljan broj mladih i perspektivnih ljudi koji bi podržali ovakve ideje koje baštine tradicionalne vrijednosti Crne Gore?

Sakako da postoji. Čak i prije aktuelnih protesnih šetnji i litija, trebalo je pogledati pravoslavne crkve i hramove u vrijeme nedeljne Liturgije, da ne pominjem za vrijeme slava ili velikih hrišćanskih praznika. Naši hramovi su prepuni djece i mladih ljudi, i to je najbolji pokazatelj koliko je tradicija i vjera ukorenjena u našem biću, bez obzira što aktuelna cronogorska vlast to želi da satre.

Napomenuću da mi se u trenutku, kada se u javnosti pojavila informacija da sam uključen u proces obnove rada Narodne stranke, javilo mnogo mladih ljudi i izrazilo podršku i spremnost da pomognu i aktivno se uključe upravo o promovisanju ideja istinske Crne Gore. Riječ je o ozbiljnim intelektualcima i poslovnim ljudima, koji do sada uglavnom nisu bili angažovani u političkom životu, ali su javno itekako poznati i prepoznati.

– Nije li današnja Crna Gora država koja je napravila radikalan otklon od izvorne Crne Gore – priznala je samoproglašenu tzv. državu Kosovo, uvela sancije Rusiji, bez provjere narodne volje ušla u NATO savez…?

Današnja država nije napravila otklon od izvorne Crne Gore, već Crnu Goru utemeljenu na tradicijama Petrovića i Marka Miljanova, negira bukvalno na svakom koraku. Osim primjera koje ste vi naveli tu su još i sporni državni simboli, čije se nametanje nameće instrumentima državne prinude, glasanjem za prijem Kosova u Interpol i UNESKO, protjerivanjem ruskih diplomata…

Aktuelna vlast svojom politikom čini sve, kako bi dovela do „ukidanja“ Crne Gore i oktroisanja, anticrnogorske, dukljanske države Montenegro. Države koja nema nikakve veze sa Crnom Gorom naših predaka.

Ne prihvatam vještačku podjelu na Srbe i Crnogorce

– Sličan je problem i sa srpskim jezikom, istorijskim falsifikatima i krivim interpretacijama istorijskih činjenica, obrazovanjem… Da li, zaista, nove političke prilike vode ka asimilaciji srpskog naroda u nacionalne Crnogorce, a sve kako bi se postigla većina crnogorske nacionalne zajednice?

Ja ne mogu da prihvatim vještački napravljenu podjelu da su Srbi i Crnogorci različiti narodi. Protivno je zdravom razumu da dva rođena brata, od istih roditelja mogu biti pripadnici različitih nacija.

Prihvatanjem ovakve podjele nasijeda se na opasnu podvalu vladajućeg režima. Njihov cilj je da stvari postave tako da je srpstvo u Crnoj Gori nametnuto spolja. Mišljenja sam da mi moramo istrajavati na autentičnoj crnogorskoj tradiciji, čiji je srpstvo neizostavni dio. Crnogorstvo u srpstvu je isto što i spartanstvo u helenizmu. Mi smo jedan narod, narod koji je gradio Crnu Goru. Ovo ja naša država i ne prihvatamo da budemo nacionalna manjina.

Takođe neophodno i da stalno ističemo da aktuelna država ideologija koja se agresivno nameće nema nikakve veze sa istorijskom Crnom Gorom. Ubijeđen sam da tekovine građene vjekovima na krvlju naših predaka nikako ne mogu pobijediti prolazne vrijednosti, izmišljene nedavno, koje se nameću autoritetom na švercu i kriminalu izgrađenoj državi. Ako ima onih koji žele da budu anticrnogorci, dukljani, montenegrini neka budu, a nas neka puste da budemo ono što smo uvjek bili Srbi-Crnogorci, duboko ukorijenjeni u istoriji, tradiciji i vjeri naših predaka, oni koji govore srpskim jezikom, pišu ćiriličnim pismom i ispovijedaju vjeru pravoslavnu u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj i ostalim eparhijama Srpske pravoslavne crkve sa kanonskom jurisdikcijom na prostoru Crne Gore.

– Bliži se i popis stanovništva 2021. godine. Šta Srbi u Crnoj Gori treba da urade kako bi zaštitili svoju samobitnost i kao autentični i relativno većinski narod sačuvaju ne samo svoju prepoznatljivost, nego i istorijsku prepoznatljivost ukupne Crne Gore?

Popis stanovništva 2021 godine je jedna od ključnih tačaka svega o čemu smo gore govorili. Ali prije toga su redovni parlamentarnih izbori 2020 god. Po najnovijim, naručenim i fingiranim anketama DPS ima oko 37% podrške što znači da je neophodno sa da se opozicija urazumi, prekine svoj unutrašnji rat i izađe pred birače sa razumnom programskom i kadrovskom ponudom, koja će garantovati odlazak sa vlasti trodecenijskog režima.

Bojim se da ako aktuelna vlast bude u prilici da organizuje popis stanovništa 2021 god., po njihovim uslovima i sa mjerama represije i prinude koje standardno primjenjuju, rezultati tog popisa biti neka nama do sada nepoznata Crna Gora, sa potpuno novom etničkom strukturom stanovništva, koji većinski govore jezikom kojim do sada nikad nisu govorili i vjernici su neke Crkve koja nikad nije ni postojala u Crnoj Gori.

Iskreno se nadam i vjerujem da će razum na kraju ipak preovladati i da ćemo svi zajedno imati dovoljno snage i mudrosti da Crnu Goru vratimo izvornoj sebi i zajedno konačno krenemo putem napretka.

– Može li Crna Gora da postoji na politici i društvenim akcijama koje nastoje da potru sva prava srpskom narodu u njoj?

Kako sam vam napomenuo u prethodnom pitanju nažalost Crna Gora „de fakto“ ne postoji. Ovakvo stanje potrajaće sve dok se na vlasti bude nalazio aktuelni režim i dok „terorom“ bude nametao svoje vrijednosti i ideologiju, od kojih su neke, kao što je recimo tzv. crnogorski jezik, izmišljene u XXl vijeku.