Dr Nikola Škerović, društveno angažovana ličnost

Piše: Miljan Stanišić

Kao što smo već naveli, dr Nikola Škerović je kao istinski rodoljub učestvovao i u balkanskim i u Prvom svjetskom ratu, zamijenivši olovku i pero sa puškom u ruci. Borio se na brojnim ratnim poprištima za slobodu svoje otadžbine. Kapitulaciju crnogorske vojske 1916. godine je teško podnio i nije se mirio sa tom poraznom istinom.

Interniran je u zloglasne austrougarske logore, što mu je lakše padalo od navedene činjenice da je njegova domovina (odnosno kralj Nikola) priznala i potpisala kapitulaciju. Nakon povratka iz zarobljeništva u Crnu Goru dr Škerović je predano i uspješno radio na obnovi rada podgoričke Gimnazije. Od 1922. do 1924. godine bio je postavljen za prosvjetnog inspektora na Cetinju. Kako je za vrijeme Prvog svjetskog rata dokumentacija Državnog arhiva morala da bude zakopana da je austrougarski okupator nebi uništio, to je dr Nikola Škerović bio angažovan u cilju njenog sređivanja, u čemu je pokazao izuzetnu umješnost i stručnost, pa je ova veoma važna državna kulturna institucija, zahvaljujući u velikoj mjeri njemu, ponovo osposobljena i predata namjeni.

Dr Škerović je kao homo politikus težio svestranom napretku društva, pa je i na političkom planu pokazivao svoja demokratska stremljenja. Kao izuzetno cijenjena moralna i intelektualna ličnost bio je 1926. godine izabran za poslanika Oblasne skupštine, a već 1927. godine i za narodnog poslanika.

Obrazovanje i vaspitanje mladih generacija bila je osnovna stručna preokupacija dr Nikole Škerovića, pa se on ponovo vratio prosvjeti radeći kao profesor, a od 1931. godine i na položaju direktora Gimnazije u Podgorici.

Njegov zapaženi, stručni, profesionalni, profesorski i rukovodeći angažman nije mogao biti nezapažen ni kod prosvjetnih vlasti, koji su u njemu prepoznali jednog od najboljih stručnjaka u toj sferi, pa je više puta za svoj rad dobijao priznanja i odlikovanja, od kojih ćemo izdvojiti: Orden Belog Orla 5. stepena od 15. aprila 1929. godine; Orden Sv. Save 3. stepena od 17. decembra 1933. godine; Orden jugoslovenske krune 4. stepena od 27. januara 1940. godine (ovo odlikovanje je dobio u svojstvu bivšeg diraktora Gimnazije u Podgorici, čime su još jednom potvđene njegove velike zasluge u prosvjeti) i dr.

Kao slobodoumna ličnost njegov ideal je bio stvaranje demokratskog i pravno uređenog društva, pa je o tome pisao brojne tekstove, kritikujući društvene anomalije i pogreške vlasti kako bi ona bila što bolja, a društvo što progresivnije. To je naišlo na podozrenje režima, posebno zbog njegovog velikog uticaja, s obzirom na položaj koji je pokrivao, pa su ga prosvjetne vlasti penzionisale 1935. godine u 50. godini života, u naponu svojih stvaralačkih, kreativnih i životnih moći. Međutim, ne samo da time nijesu ugusili njegov stvaralački, kritički potencijal, već je on sa još većim žarom nastavio započete aktivnosti.

Pored navedenih aktivnosti dr Nikola Škerović se još kao mlad počeo baviti novinarstvom. Pisao je i sarađivao u brojnim novinama i časopisima kako u zemlji, tako i inostranstvu: „Narodna misao“ Nikšić, „Slobodna misao“ (Nikšić), „Zapisi“ (Cetinje), „Zeta“ (Podgorica), „Politika“ (Beograd), „Prilozi“ (Beograd), „Pravda (Beograd), „Srpska riječ“ (Sarajevo), „Nova Evropa“ (Zagreb), „Den“ (Prag), „Česka revue“ (Prag) i dr. Osnovao je i uređivao, zajedno sa Dušanom Đukićem (književnikom) list „Dan“ (Cetinje) 1911-1912. godine, kao i „Godišnjak“ (podgoričke Gimnazije) 1931-1934. godine. List za nauku i književnost „Dan“ je počeo da izlazi 28. marta 1911. godine na Cetinju i te godine izašlo je šest brojeva i to 1, 2, 3, 4 kao dvobroj, a 5 i 6 kao posebni brojevi. U 1912. godini izašlo je takođe šest brojeva i to 1, 2 kao dvobroj i 3, 4, 5, 6 kao četvorobroj.

Nastavak plodonosnog rada ovog lista prekinuo je početak balkanskog rata oktobra 1912. godine. Saradnici ovog lista su bili, pored ostalih, i kralj Nikola. Mitrofan Ban, Milan Rakić, Dušan Vuksan, Veljko Petrović, Pero Šoć, dr Jovan Kujačić, Mićun Pavićević, Živko i Marko Dragović i mnogi drugi. Saradnici lista bile su poznate ličnosti različitih profila (naučnici, istoričari, pjesnici, sveštenici i dr.) Relevantni i kompetentni stručnjaci ovaj list su okarakterisali najvećim vrednosnim ocjenama, ali nažalost balkanski ratovi i Prvi svjetski rat su uticali da je prestalo njegovo izlaženje.

Novinarstvo je bilo jedna od osnovnih preokupacija dr Nikole Škerovića, poslije bavljenja profesorskim zanimanjem, kao i naučno-istaživačkim radom, tako da je pisao za brojne listove i časopise. Njegovi tekstovi ne samo što su bili stručni, zanimljivi, poučni i saznajni, već i aktuelni i angažovani. Ovdje ćemo istaknuti dio iz njegovog teksta u časopisu „Nova Evropa“, za koji je pisao, a koji je počeo da izlazi od 1920. godine do pred Drugi svjetski rat. Dio iz teksta glasi: „Ide se ponekad tako daleko da se otvorena izdaja narodnih ideala pokazuje kao zasluga koja traži nagradu…Opasnost je tu, ne na pragu – već u samoj kući“. Taj tekst, čiji smo citat iz njega naveli, izašao je u pomenutom časopisu 1940. godine i njegov autor, dr Nikola Škerović, je njime htio da upozori na opasnost od naci-fašizma, koji ne samo da je zakucao na vrata već se uvukao u naše kuće i prije nego je i formalno otpočeo napad, tako što mu je prohodnost napravilo „zlo domaće“, koje je još za to tražilo i nagradu. Dr Škerović je uvidio veliku opasnost ne samo od naci-fašizma i onih koji su bili spremni da mu služe, već je kao istinski demokrata uvidio veliku opasnost od djelovanja KPJ.

On je dobro proučio program komunističke partije koji se ogledao u odsustvu demokratskih principa i parlamentarne demokratije, a da putem revolucije, građanskog i bratoubilačkog rata dođu do vlasti. Dakle, i djelovanje i aktivnosti KPJ u potpunosti su se uklapale u moto Škerovićeve izjave da ima onih koji nastoje da za veleizdaju traže sebi nagrade.

(nastaviće se)

Pročitajte JOŠ:

DR Nikola Škerović, istoričar – naučnik, skoro zaboravljen