DPS-ministar Miraš Radović želi fotelju Vesne Medenice: Vrhovni sudija “vrhunski privilegovan”

Nakon što je sudija podgoričkog Suda za prekršaje Rajko Radulović ispao iz trke za predsjednika Vrhovnog suda, borbu za fotelju “trostruke” predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice nastaviće sudija Vrhovnog suda Miraš Radović i sutkinja Apelacionog suda Milenka Žižić.

Miraš Radović je preko 30 godina u sudstvu, i bio je sudija Osnovnog suda u Kolašinu, Danilovgradu, jedno vrijeme je bio sudija Višeg suda u Podgorici, Ustavnog suda i trenutno – Vrhovnog suda…

Obavljao je i funkciju ministra pravde u vladi Željka Šturanovića, u kojoj su svoje mjesto pronašli “doajeni” crnogorske političke scene poput Milana Roćena, Milutina Simovića, Branimira Gvozdenovića…

Ipak, “ministrovanje” u DPS-vladi nije jedina “pikanterija” u biografiji sudije Radovića. Naime, on je 2009. godine kao ministar pravde od Vlade Crne Gore dobio stambeni kredit od 40.000 evra iako je imao stan od 86 kvadrata, a samo nekoliko godina nakon te pozajmice prijavio je da ima ušteđevinu od 58.500 evra. U MANS-u su uradili analizu Radovićeve imovine i utvrdili da je on nakon pozajmice od Vlade kupio dva automobila i opet uspio da ima ušteđenih skoro 60.000 evra.

“Sudija Vrhovnog suda Miraš Radović će do 2029. godine morati brižno da odvaja oko 40 evra mjesečno kako bi vratio više nego povoljan državni stambeni kredit od 40.000 koji mu je dat prije deset godina. Za to vrijeme bivši ministar pravde je stekao značajnu imovinu, što dovodi u pitanje opravdanost vladine odluke o dodjeli kredita.”, istakli su iz MANS-a.

Sudija Radović je, kako navode, 2009. godine kao tadašnji ministar pravde od Vlade Crne Gore dobio stambeni kredit vrijedan 40.000 evra uz obavezu da državi vrati tek četvrtinu tog iznosa, dok mu je više od 30 hiljada evra poklonjeno. Stambeno pitanje Radovića tada je „rješavano” iako je tadašnji ministar u Podgorici imao stan od 83 metara kvadratnih.

“Iako je u imovinskom kartonu državni kredit prijavljen 2009. godine, do proširenja stambenih kapaciteta je došlo tek tri godine kasnije, kada je Radović prijavio stan od 109 kvadrata. Ipak, prije nego što je na ovaj način „riješio” stambeno pitanje, Radović je 2011. godine za svoju porodicu kupio vozilo „škoda fabija”, koje je registrovano na njegovu tada nezaposlenu kćerku. U tom periodu porodica Radović nije prijavila bilo kakvu štednju ili novi kredit, pa je ostalo nejasno odakle je finansirana kupovina vozila vrijednog najmanje deset hiljada evra.” istakli su.

Naredne dvije godine Radović je uštedio još 15.000 evra, od čega je 2014. godine kupljeno još jedno vozilo marke „škoda”.

“Već 2015. godine porodica Radović prijavljuje ukupnu štednju od 40.500 evra, što je više nego ukupan kredit koji je odobren za „zbrinjavanje” Radovića. Važno je napomenuti da su ukupni prihodi porodice Radović za prethodnu godinu iznosili nešto preko 36.000 evra, pa nije jasno iz kojih izvora potiču ne mala sredstva koja se vode kao štednja. Od tada je porodična štednja Radovića godišnje rasla u prosjeku za po 10.000 evra, a u zadnjem imovinskom kartonu za 2018. godinu se navodi da ona iznosi čak 58.500 evra. Sve navedeno, kada se uzmu u obzir i kupljena vozila, pokazuje da je Radović uspio da uštedi gotovo trostruki iznos koji mu je dodijeljen kao „pomoć”, naveli su u MANS-u, prenio je Dan.

Jedan Miraš, a pet Komisija

Osim što je sudija Vrhovnog suda, Miraš Radović obavlja i brojne druge funkcije. Tako se porodični budžet Radovića svojevremeno popunjavao i radom u Komisiji za polaganje pravosudnog ispita, Komisiji za polaganje notarskog ispita, Vijeću za ocjenjivanje sudija, Komisiji za normativnu djelatnost Tužilačkog savjeta i Komisiji za izradu građanskog zakonika. Osim rada u brojnim komisijama, Radović je pronašao vremena za predavanja u Centru za obuku sudija i u Državnom tužilaštvu.

U MANS-u ističu da javnost ima pravo da zna ko je sve dobio kredit ili stan od države, a naročito pod kojim uslovima je to odobreno. Posebno je važno da ta informacija bude javna za nosioce pravosudne funkcije zbog nesporne osjetljivosti njihovog posla. Sakrivanje ove informacije otvara ogroman prostor za sumnju u motive davanja i uzimanja takvih kredita, te u moguću trgovinu uticajem. Ovo naročito u slučajevima kada se javnim funkcionerima „rješava” stambeno pitanje po nekoliko puta, ili ukoliko već imaju stan.

Pročitajte još:

Damjanović: RTCG – fabrika neofašističke mržnje; SKANDALOZNA izjava advokata Martinovića povodom napada na Sadikovića