IN4S

IN4S portal

DPS Kuči oprostili zločine: Obelisk vojvodi Mirku biće na Trgu republike!

Na jučerašnjoj sjednici Skupštine glavnog grada usvojena je odluka, sa 31 glasom za, jednim uzdržanim i 23 protiv, da se vojvodi Mirku iz dinastije Petrovića podigne spomenik u centru Podgorice.

obelisk

Odbornici opozicije su za svoje argumente i na jučerašnjoj sjednici burno reagovali naglašavajući istorijske činjenice praćene ožiljcima zapamćene pohare Kuča.

“Mirko je komandovao vojskom koja je učinila svirepe zločine na teritoriji Kuča. Zločini u pokrajini Kuča i dalje traju i rane su freške, te nemojmo da ovaj spomenikbude obelisk podjeljenja i mržnje, nemojte, gradonačelniče, da budete zapamćeni kao čovjek koji je podijelio Podgoricu“ kazao je Čađenović.

Prema njegovim riječima, adekvatnije je postaviti spomenike koji neće izdvajati jednog junaka, naročito onog koji je kasnije počinio strašne zločine.

Nezavisni odbornik Luka Rakčević imao je ironično izlaganje, kazavši da je spomenik „genijalan“.

“Postavljanjem ovog spomenika vi ćete zapravo pružiti pomoć za ovih 45 porodica što ste ih iselili, jer će obilisk biti toliko visok da će ispod njega uvijek biti hladovine’, istakao je Rakčević.

Zločini oprošteni od strane Kuča

Iz Demokratske partije socijalista ukazuju da uprkos pomenutim zločinima, vojvoda Mirko Petrović zaslužuje da mu se podigne spomenik, jer je on bio prekretnik očuvanja ove države. “Rušiteljima ovog spomenika koji smo davno imali nije smetao on već ono što je on simbolizovao, a to je oslobođujuća bitka naše države’, izjavio je odbornik Božidar Markuš.

Momcilo Vujosevic

Odbornik Momčilo Vujošević je istakao da spomenik nije toliko strašna ideja koliko se priča o njoj, jer su zločini oprošteni od strane Kuča.

Prema riječima odbornika SNP Mitra Vukovića, spomenik će dići veliku buru u Kučima, a oni planiraju da uzvrate istom mjerom, te da Podgorica nije pravo mjesto za ovaj obilisk.

“Ako podignete spomenik, Kuči su se zakleli da će podići spomenik žrtvama stradalim u pohari Kuča“, istakao je Vuković.

Podjelite tekst putem:

24 thoughts on “DPS Kuči oprostili zločine: Obelisk vojvodi Mirku biće na Trgu republike!

  1. Vrlo često, radoznale, napojim sa objema nogama, čvrsto na zemlji :))))))) Ako sam raspoložen mogu i da izaberu, koju da podignem dok ih ======== :))))))

  2. Ma kakav NATO Brajane to je tvorevina 3 Rajha sa krvavin rukama i nikako ne ide sa Srbima koji su slobodarskog duha…

  3. Volio bih, za rad sticanja kompletnije slike o kako rekoste „genocidu nad Kučima“, da neko objasni istorijski trenutak i razloge ovakvog nedjela. Koliko znam taj „genocid“, kako ga nazvaše neki, je samo posljedica nečeg što je imalo svoju genezu. O tome „nečemu“ treba pisati. Što se desilo prije tog događaja i ko je u tome nečemu učestvoavao i na čijoj je bio strani. Mislim da bi u kontektu zbivanja trebalo objasniti čitaocima kome je pleme Kuči carstvu naginjalo i čije je savjete slušalo. Odnosi među ljudima i plemenima u tom vremenu su bili mnogo složeniji nego što bi smo mi sa današnje tačke gledišta mogli procijeniti. Nije sve tako jednostavno kako bi neki željeli da predstave.

    1. Sve je vrlo jednostavno.

      Maniti Petrovici su htjeli Kucima da nametnu porez i da odredjuju na koji ce pazar da idu.

      Kuci i porodica Cejovic, koji su tada bili glavni u Kucima, su sa gnusanjem odbacili ono sti su maniti Petrovic predlagali, pa su radi prezivljavanja trgovali sa Turcima, kao sto vi dukljani, radi svoje guzice, danas trgujete sa NATO.

      To je ovim degenericima sa Cetinja smetalo, te su trazili glave najvidjenijih ljudi u Kucima.

      Usgred, Cejovici su predlozili manitim Petrovicima, da dovedu kneginju da je Drekalovici oplode, i time oplemene degenerisanu familiju Petrovica, ciji knez je bio ne samo lud (MANIT), nego i impotentan i nije mogao napraviti naslednika.

      Nego, super je sto podizete spomenik ovom manijaku.

      Bice to jedna lusuzna pisaonica, najluksuznija u citavom NATO paktu.

    1. Pozivati se na visokoetičnost tkz tradicionalne Crne Gore je pomračenje uma. Sveti Petar Cetinjski ovako je o visokoetičnoj tradicionalnoj pisao: „Vi ste od Boga odstupili i straha božija izgubili, vi ste grehotu i sramotu zaboravili, vi za dušu i poštenje ne mislite, vi se ne možete krvi bratske nasititi, vaša slava, vaše poštenje, vaša pohvala i dika i vaše junaštvo stoji u vašu domaću rat i neslogu, u koju svoju najvišu sreću i radost nahodite“, „istini i pošten čovjek ne ima među ovim narodom mjesta“.
      A Njegoš još direktnije : „Ta svešteni edem da je ovakva sudbina postigla, bi se već zla prepunio i zlom otrovao. Crnu Goru je svakojako zlo pratilo, u njoj malo poprijed nije smio ni Evropejac svobodno ući, nego su se krijući uvukovali, kao što se kradom uvukuju po konopima u brodove trgovačke evropejski pacovi te se preseljavaju iz Evrope u Ameriku… Crna Gora je samo zlo kako je zli narok goni, i ja koji sam njen sin ne mogu joj ime proizreći što se neću zgroziti“.
      Dakle čemu vozdizanje mitova i laži? Srbi od toga nemaju ništa. Opet nameće se pitanje ako je bila toliko sojska i čojska što smo je ugasili 1918te? Ako je bila srpska što su je talijanski i crnogorski fašisti vaskrsavali a njihovi potomci danas u zlato kuju njenu državnost?

  4. I danas kao i u sl. vrijeme totalitarne knjaževine živi su preostali potomci stradalnika u pohari – naravno zaklana djeca u utrobama majki (troje), djeca u kolijevci (desetoro) nemaju potomaka, zaklane djevojke (pet) nemaju potomaka – ali šta to znači pred ljudima koji nemaju duše – „kako tader, tako i danaske“; strah zadnjici kalja obraz nužno!
    Slobodna, realno većinska Podgorica stala je čvrsto, jednodušno i jednoglasno na braniku pravde i dostojanstva, čovječnosti i časti istorijske Crne Gore, ponosne zvijezde čojstva i junaštva. Za vijeke zahvalni kučki mrtvi i živi pravednici, zahvalna istorijska matica etičnosti – CRNA GORA!

    1. Srpskim okupatorima 1918 je ovaj spomenik ocito bio toliko vazan da je jedna od od prvih kriminalnih akcija prema CG bila upravo rusenje spomenika velikom vojvodi Mirku. Taj zlocin pema CG i Crnogoskom narodu se mora ispraviti danas. Da ne pomnjemo onih osam hiljada Crnogoraca, zena i djece pobijenih, cesto na zvjerski nacin, u toku Boznjeg ustanka.

      1. Suzica mi je krenulo od ovijeh tvoijeh osam hiljadah. Tačno ih je toliko i u Srebrenici…No dobro, dobićete spomenik, mi pišaonik, a kad dođemo na vlast sa vama i njim u bukove (mogu Momišički). E MORTE MONTENEGRO, E MORTE

  5. Odluka o podizanju SPOMENIKA GENOCIDU U PODGORICI je čisto politička i krajnje antičovječna i kao takva bespredmetna za polemiku u normalnoj zdravoj ljudskoj komunikaciji…
    O POHARI KUČA POD KOMANDOM V. MIRKA pisali su ( da spomenem samo one čija se riječ nikako ne može dovesti u pitanje ) narodna pjesma ( Bego Ivanov Mijović) MARKO MILJANOV POPOVIĆ – DETALJNO U DJELU „PLEME KUČI U NARODNOJ PRIČI I PJESMI“, JOVAN ERDELJANOVIĆ, KONSTANTIN JIRIČEK, PAVLE ROVINSKI, BRANISLAV ĐURĐEV, JAGOŠ JOVANOVIĆ, DUŠAN VUKSAN, BLAŽO POPOVIĆ, MIĆUN PAVIĆEVIĆ, MATO HANŽEKOVIĆ GABRIJEL, MARKO B. RAŠOVIĆ, MILOVAN IVANOVIĆ itd,itd.

    1. Najranija knjiga od ovih koje si pobroja Popovicu je Markova – ugledala svijetlo dana 45 godina poslije ovog dogadjaja.
      Basta li ti Perivoje objasniti ovu cinjenicu?

  6. Oprosti im, oprosti djeci njihovoj,Veliki Gospode, kad roditelji ne znaju što rade. Ili možda znaju!? Ili možda moraju? Kako to da znaju, otkud to da moraju!? Juda je izdao Božjega Sina za 30 novčića – ovdje je ulog, ipak nešto malo veći, ali premalo da se bratu svome, djetetu brata svoga prolije ponovo krv u kolijevci ili još prije rođenja. Kome bratsko dobro niije milo neka ide – nesrećno mu bilo!

  7. Kuči? Nijesu mogli biti bolji. Vazda su radili protiv svoje države, čast izuzecima kao što je ovaj Vujošević,

    1. KATUNSKA NAHIJA (NAHIJA TURCI VAM DALI NAZIV)

      Marko Miljanov kučkom komadiru Novu Spasojevu

      Novo,
      Vidio si u prvo pismo koje sam pisa Tomu s družinom za onoga austrinskoga poslanika; no budući je Tomo pozvat na Cetinje, ti se sporazumi s rečenom družinom. Može bit’ vama se učinjelo prećerano da ga bijete, kako sam vi prijed pisa. Ja i sam vidim da je prećerano, kad bi se gledalo s gledišta čovječanskoga, ali nesita sila čojstva ne zaslužuje.Tu smo zaslugu poznali od Kosova dosad. Svaka sila i kruna nesavjesno se prema Srba pokazala. Oni žale nas od truskoga tirjanstva da ne pod svoje metnu.

      Što ću govorit’ za ono što svako zna? Đavolja sila nagoni da čojek zaboravi na sebe. Ja ne bi’ toga Austrijanca bio ni poganio ka slugu svoje otadžbine, kad bi služio svoju, a čuva moju. Da ‘oće tako i mi bismo drukčije. No se dobro razmislite za ovo moje tirjansko s njim postupanje. Mi možemo našu ličnu uvredu praštat i zaboravljat’, ali uvredu srpskoga naroda neću zaboravljat niti ju i za čam zamjenjivat’ sa zadovoljstvom svojijem ni drugijem. Sebe ću svaku štetu činjet koliko bidnem moguć’, teke srpski dušman da od mene nema koristi.

      Moje brbljanje, koje mi na srce i jezik stoji, da prekinem sad. No, pošto vi se dopada da bi ljepše bilo drukčije, a vi ajde provate i ovo: ako dođe ka i što će doć’ po svoj prilici, recite vi njemu od moje strane da se ne želim velikijem nazvat’. Ako bi pita zašto, valja mu ukratko kazat’ da on kaže austrinskome ćesaru, da bi ja radi(ji) u bosanske i ercegovačke planine pod vedrijem iebom sve muke podnosit’ njemu šgetu činjet’ i koju ranu srpsku osvetit’, no uživat’ u knjaževski čin ili ma koji drugi u Arbaniju ili đe drugo.

      Ja bi za arbanaški narod svako dobro želio i činio, kad bi moga, neka mi Bog zna, no se ne može vjerovat’ velikijema da će dobro učinjet’ narodu, a to se vidi na srpski narod kojega su izbavili od Turaka u Bosnu i ‘Ercegovinu. Recite austrinskome poslaniku, da kaže njegovom caru, kad bi ga Bog na dobro obrnuo, pa da sjedini Srpstvo: Bosnu i ‘Ercegovinu, Crnu Goru, Srbiju i Staru Srbiju, pa da je to srpska kraljevina, a Srbi će znat’ kako će bit’ blagorodni svojemu izbavitelju – bismo mu svakojako dobro željeli, više, ako se može, no što mu zla sada želimo. Ja, Boža ti vjera, radi(ji) bi’ mu bio bit’ ta’ ma’ konjušar, no ovako knjaz ili što više; s jednom riječi: ako vi obeća i poštenu riječ da: da će caru njegovu kao srpskoga naroda prijatelj govorit, sretite ga lijepo, a ako ne kćene ništa drugo do samo za moju prestonicu, opet vi kažem: udarite mu tojage. Caru i poslaniku to neka je odgovor.

      Ako bidne pisma od arbanaškoga naroda, njima valja odgovorit’ ka što sam vi prijed pisa, pa ako bi vi preša za čam još bila može te mi pisat’.

      1. “Ali, domovina (CG) je vječna i nju u srce moramo da nosimo ako smo ljudi i ako smo pravi njeni sinovi. Domovina može biti ili usred srca ili u potplaće obuće. Iz srca se ona ne izbačuje lako, a ko je nosi na potplaće, ona se liže sa svakijem korakom i iščili ka paučina. I kad se tako izgubi, ondar čoek postaje krdo. Čuvaj se toga, dijete, ka živoga ognja. Čoek bez domovine, ili, što je isto, sa osramoćenom domovinom, više i nije čoek.”

        Marko Miljanov – jednoj zabludjeloj “crnogorskoj ovcici” sa Terazija.

    2. Slusaj druze, nasa drzava je Srbija.

      Kuci su Srbi, koji su posle ove sramne pohare nasilno okupirani.

      Kuci nisu usli svojevoljno u Crnu Goru, nego su okupirani, kao i ostala brdjanska plemena.

      Nasa drzava je Srbija.

      Nas cilj je ujedinjenje sa Srbijom.

      A ovo ruglo od spomenika cemo koristiti kao javni WC.

      „PISAONICA KOD MIRKA“

      Nema Podgorica drugih potreba, nego da podize ovako skupu pisaonicu.

  8. @Sekula
    Pobednik će ekstrapolirati sadržaj ovog simbola do mere koja će mu odgovarati. Srbi da, ali državotvorni Crnogorci.
    Samo Srbi u debeloj defanzivi jer su prihvatili poraz i uneli ga kao ključni moment njihove svesti. Zašto bi se prećutkivalo, tako om je savetovano sa pozicija kojima su najviše verovali, iz Mitropolije. Umest mesta sabiranja i jačanja nacionalne svesti, hramovi su postali laboratorije sa razvodnjavanje i kalupljenje Srba u prelaznu anacionalnu masu, koja je bliža današnjim Crnogorcima nego Srbima u matici i dijaspori.
    Sve za šaku krvavih crnogorskih eura.

      1. A šta se sjekiraš za Srbe kad je vrlo dobro poznato da ti nijesi Srbin no četnik! Jesi li pitao Srbe žele li oni da ih ti predstavljaš? Ako ih nijesi pitao no si se sam nametnuo onda si ti samo ono što Srbin iza sebe ostavi u wc šolji!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *