DOSTOJAN mitropolit Joanikije: Duhovni otac pravoslavnog naroda Crne Gore, 41. arhijerej na Cetinjskoj katedri i 56. Mitropolit crnogorsko – primorski i egzarh Pećkog trona
1 min read
Mitropolit Joanikije, foto: Sara Krgović
Publicista sa Cetinja Jovan Markuš, nekadašnji predsjednik opštine Cetinje, kazao je za Radio Svetigoru da se pravoslavni vjernici Crne Gore ne odriču svojih 56 vladika u dosadašnjoj istorije Zete i Crne Gore drevne Mitropolije Crnogorsko-primorske osnovane 1219. godine apostolskom misijom Svetog Save prvog arhiepiskopa srpskog.
Markuš je govorio i o pokušajima falsifikovanja spisa kao i o ličnosti Vladike Ilariona Šišovića, rodom iz Građana, koga je, po predanju, Sveti Sava ustoličio kao prvog Episkopa zetske Episkopije, kao svog učenika.
Njegovo visokopreosveštenstvo izabrani Mitropolit Crnogorsko-primorski G. Joanikije (Mićović) koga će 5. septembra na Cetinju u Tron Mitropolita Crnogorsko-primorskih ustoličiti Njegova Svetost Patrijarh Srpski G. Porfirije, je 41. arhijerej na Cetinjskoj katedri (od osnivanja Cetinjskog manastira 1484. godine, kao sjedišta Zetske mitropolije, do danas) i 56 Mitropolit crnogorsko – primorski i egzarh Pećkog trona.
,,Naš Mitropolit Joanikije će se ustoličiti na Cetinju gdje mu je i mjesto. Možda bi neki željeli da se ustoliči u policijskoj stanici? Ljudi koji su vladali trideset godina navikli su da izazivaju smutnju među braćom nastalu na raznim podjelama“-kazao je Markuš za Radio Svetigoru.
A kad je prilika ako ne 5. septembra da se pomirimo i da kao braća, što i jesmo, upravo u crnogorskoj prestonici na Cetinju, kao što je to vijekovima bilo, u ljubavi i radosti, iz svakog grla a iz jedne duše uzviknemo: Dostojan! Aksios! Naš Mitropolit Joanikije duhovni otac pravoslavnog naroda Crne Gore.
EPISKOPI I MITROPOLITI ZETSKI, CRNOGORSKI I PRIMORSKI, od 1219. do 2021. godine:
1. ILARION (Šišović) (1220) – Episkop zetski
2. GERMAN I (oko 1249)- Episkop zetski
3. NEOFIT (1262-1270) – Episkop zetski
4. Sveti JEVSTATIJE I (1270-1278)- Episkop zetski, potonji Arhiepiskop srpski
5. JOVAN (poslije 1279) – Episkop zetski
6. GERMAN II ( 1286 – 1292) Episkop zetski
7. MIHAILO I (1293 – 1305) – Episkop zetski
8. ANDRIJA (poslije 1305) – Episkop zetski
9. MIHAILO II (1319) – Episkop zetski
10. DAVID I (1391. poslije 1396) – Mitropolit zetski
11. ARSENIJE (1396. prije 1417)- Mitropolit zetski
12. DAVID II (oko 1417. do 1435) – Mitropolit zetski
13. JEFTIMIJE (poslije 1435, prije 1440 )- Mitropolit zetski
14. TEODOSIJE(prije 1446) – Mitropolit zetski
15. JOSIF (1453) – Mitropolit zetski
16. VISARION I (1454 – 1491) – Mitropolit zetski
17. PAHOMIJE I (1491) – Mitropolit zetski
18. VAVILA (1493 – 1495) – Mitropolit zetski
19. GERMAN II (1496) – Mitropolit zetski
20. ROMAN (poslije1504, prije 1520) – Mitropolit crnogorski i primorski
21. PAVLE (oko 1530) – Mitropolit crnogorski
22. ROMIL I (1530 -1551) – Arhiepiskop zetski, crnogorski i primorski
23. VASILIJE I (1532) – Arhiepiskop crnogorski
24. NIKODIM (1540) – Mitropolit crnogorski
25. MAKARIJE (1550 -1558) – Mitropolit cetinjski
26. DIONISIJE (1558) – Mitropolit cetinjski
27. ROMIL II (1559) – Mitropolit crnogorski
28. RUVIM I (1561) – Mitropolit crnogorski
29. PAHOMIJE II (1568 – 1573) – Mitropolit cetinjski
30. GERASIM (1573) – Mitropolit zetski
31. VENIJAMIN (1582 – 1591) – Mitropolit Crne Gore i Primorja
32. STEFAN (1591 -1593) – Mitropolit cetinjski
33. RUVIM II (Njeguš) (1593 – 1639) – Mitropolit crnogorski i primorski
34. MARDARIJE I (Makedonac) (1637 -1647) – Mitropolit crnogorski i primorski
35. VISARION II (Kolinović) (1647 – 1654) – Mitropolit cetinjski
36. MARDARIJE II, (Kornećanin) (1654 – 1661) – Mitropolit cetinjski
37. RUVIM III (Boljević) (1662 – 1685) – Mitropolit crnogorski i primorski
38. VASILIJE II (Veljekrajski) (1685) – Mitropolit crnogorski
39. VISARION (Borilović, Bajica) (1685 – 1692) – Mitropolit cetinjski
40. SAVA (Očinić, Kaluđeričić) (1694 – 1697) – Mitropolit cetinjski
41. DANILO I (Petrović Njegoš) (1697 – 1735) – Mitropolit crnogorski
42. SAVA (Petrović Njegoš) (1735 – 1781) Mitropolit crnogorski i skenderijski
43. VASILIJE (Petrović Njegoš) (1750 – 1766) – Mitropolit crnogorski, skenderijski i primorski i egzarh trona Pećkog
44. ARSENIJE (Plamenac) (1781 – 1784) – Mitropolit crnogorski
45. SVETI PETAR I CETINJSKI (Petrović Njegoš) (1784 – 1830) – Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorski, skenderijski i primorski
46. SVETI PETAR II LOVĆENSKI (Petrović Njegoš) (1830 -1851) – Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorski, skenderijski i primorski
47. NIKANOR (Ivanović Njeguš) (1858 -1860) – Mitropolit crnogorski
48. ILARION (Roganović) (1860 – 1882) – Mitropolit crnogorsko-brdski
49. VISARION (Ljubiša) (1882 – 1884) – Mitropolit crnogorski
50. MITROFAN (BAN) (1885 – 1920) – Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit Crne Gore, Brda i Primorja
51. GAVRILO (Dožić) (1920 – 1938) – Mitropolit crnogorsko-primorski , potonji Patrijarh srpski
52. SVETI SVEŠTENOMUČENIK JOANIKIJE (Lipovac) (1940 -1945), mitropolit crnogorsko – primorski
53. ARSENIJE (Bradvarović) (1947 – 1960), – Mitropolit crnogorsko – primorski
54. DANILO (Dajković) (1961 – 1990) – Mitropolit crnogorsko – primorski
55. AMFILOHIJE (Radović) (1990 -2020 ) – Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko – primorski i egzarh Pećkog trona
56. JOANIKIJE (Mićović) 2021 – Mitropolit crnogorsko – primorski i egzarh Pećkog trona

Duhovni otac dijela pravoslavaca u Crnoj Gori, jer samim ukidanjem termina pravoslavna crkva u Crnoj Gori i uvođenjem Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori izgubili ste veliki dio vjernika naravno i ukidanjem svega što je Mitropolit Amfilohije gradio i protjerivanjem njegovih kadrova itd ko da mu se svetite nešto…
Ni vladike nisu sa nebesa,
Nego ljudi od krvi i mesa.
SPC je jedna i jedinstvena Crkva. Ko je njen vjernik, Bog mu pomogao! Ko nije, neka pomogne i njemu. Ali neka ne pravi svoju crkvu komadajući Srpsku i otkidajući od nje!
Ako nisu verovali u sv. Savu i Nemanju, bolje što su otišli. To i nisu bili vernici, već oni koji su se nadali i nadaju u neku samostalnu CPC, ali ne pod voljom Miraša. Normalno je da se kadrovi menjaju. Zašto vas to uznemirava? Očito iz razloga što se prekinula nit ka zaokruživanju crkvenog identiteta i udaljavanja od sv. Save. Ako je to trebalo da se desi, onda bolje da nas (Srba) nema. Onaj ko je iskren i čestit Srbin, valjda je normalno da mu je SPC crkva?Međutim,. očito da je među vama koji ste otišli nije bilo Srba. Onda je to samo dobitak.
Bravo, Vragolanka! To je suština – PRAVLJENJE drugih crkava po imenima država?! Tako su pravili i svoj cg-jezik – po imenu države?! To IME DRŽAVE je posebno isticala dr Glušica, dok je bila u naci(stičkoj) ljubavi sa V. Nikčevićem, A. Čirgićem i Milom Đukanovićem. Kao da se vjera, crkva i jezik mogu ograditi njihovim usranim granicama i zakatančiti tvrdim graničnim prelazima?!… Svaki put kad se nađem na Jabuci i kad mi uzmu ličnu kartu da provjere koliki sam kriminalac, požalim što nije živ Vlado Šipčić. On bi im propisno „čestitao“ utvrđene „carinske punktove“.
Do 1920. su Mitropoliti Crnogorske pravoslavne crkve a od 1922. kad Srpska pravoslavna Crkva dobija (kupuje za milion ipo francuskih franaka) autokefaliju su Mitropoliti srpske pravoslavne crkve.
Uvijek Srbija bila i biće, još od 1219. godine, sigurno nije Hrvatska.
Pravi covek na pravom mestu !
AKSIOS,
AKSIOS,
AKSIOS.
…dostojan paroha 57 oarohije crkve srbije….
kreten
Ti si svakako nedostojan i Crne Gore, pa i šire. Kako vam se više ne dosadi da spominjete Srbiju i SPC? Vi je toliko mrzite, a sve je spominjete. To je očito neki mazohizam ili prikrivena ljubav, ali ne znate kako da je iskažete drugačije zbog svoje plitkosti. Šta vam znači crkva Srbije? Je li se stidite da izgovorite Srpska pravoslavna crkva? Izgleda vas đavo uči pogrešno čim ne možete da izgovorite Srpska pravoslavna crkva.
U ovom izgovoru se krije i nešto još opasnije što vi želite. Vi želite da potpomognete i stvaranje drugih crkava po imenima država. Zato ste dali ovaj naziv, a pre svega želite da pomognete svoje istomišljenike na Kosovu. To je vama krajni cilj, odnosno to je cilj onih kojima služite, a to je Zapad. Okrenite se vi Mirašu, pustite većinski pravoslavni narod.
Pročitaj, Bogom sestro, pažljivije razgovor sa protom Darkom Đogom – https://www.in4s.net/zasto-je-carigrad-vise-kancelarija-stejt-departmenta-a-manje-pravoslavna-katedra/ – pa ćeš vidjeti i dublje razloge zbog kojih se, otkako je Krivokapić došao tu gdje su ga NATO-ambasade uz pomoć danas ve smijenjenog rektora Cetinjske bogoslovije postavile, lažkomite sve češće pominju, umjesto Srpske Pravoslavne Crkve – „(Pravoslavnu) Crkvu Srbije kao što će se ubrzo navići da, umjesto „Crnogorske pravoslavne laž-crkve“ pominju „Pravoslavnu Crkvu Crne Gore“, koju će ova suštinski antisrpska država nastojati da izdejstvuje, najprije tako što će preko onih svojih „dužnosnika“ i „pravoslavnih simpatizera“, „koji imaju izgled pobožnosti ali su se sile njezine odrekli“, tih vukova u jagnjećim kožama koji zavode lakomislene neofite crnogorske, i kanonsku Crkvu u Crnoj Gori pokušati da uvuče u veliku prljavu igru i mreže koje se oko naše Svete Majke Srpske Crkve posvuda pletu.
Ta i takva promjena naziva naše pomjesne Crkve na koju je prvi, jasno i javno, i bestidno, usred litija, zloupotrebljavajući našu ljubav prema Crkvi, pozvao smijenjeni rektor Cetinjske bogoslovije, proističe iz eklisiologije istočnog papizma danas već sasvim antihristovskim globalizmom i njegovom agendom porobljene i instrumentalizovane Carigradske patrijaršije, bolje rečeno istočnopapskog Fanara.
Po toj eklisiologiji, ukratko rečeno, ono što je rimski papa za katolike, treba da postane za nas pravoslavne fanarski papa, u naše doba već sasvim besmisleno i neopravdano nazivan vaseljenskim patrijarhom, dakle, neprikosnoveni, bezgrješni i bespogovorni autoritet, pritom još i demonski vlastoljubiv i srebroljubiv,koji će sve autokefalne Crkve istorijskog Pravoslavlja lišiti stečenog patrijaršijskog dostojanstva i pretvoriti u mrežu svojih apsolutno pokornih arhiepiskopija i mitropolija. Tim svojim novim eparhijama on ima namjeru da sam proizvoljno upravlja, naravno rukovođen ponajviše NATOagendom, i da ih pritom, naravno, dobrano „reketira“ pohlepnim razrezima, sve u funkciji napredujuće antihristovštine – one koja će se u crkvenom smislu zloduhovski konstituisati i krunisati punom, laževharistijskom unijom takvoga Carigrada sa papskim Rimom i ujedinjenjem Rima sa svim ostalim svjetskim religijama, koje će se onda sve zajedno pokloniti… Antihristovoj hristomrziji na zemlji.
Fanar je kanonsku Crkvu u Ukrajini, Ukrajinsku Pravoslavnu Crkvu Moskovske Patrijaršije, kao u 20. vijeku i Finsku i Estonsku, npr., koje su takođe bile sastavnice Ruske Pravoslavne Crkve, proglasio nekanonskom i uz pomoć lokalnih antipravoslavnih i rusofobnih vlasti zamijenio svojim nekanonskim, laž-Crkvama, tzv. „Pravoslavnim Crkvama Ukrajine“, odnosno Finske i Estonije“.
Imajući u vidu to, može se reći da se forsiranjem ovog naziva u našem slučaju, u Crnoj Gori, dakle, kada je riječ o Srpskoj Crkvi, koja se i dosada u porukama Carigrada Mitropoliji i Srpskoj Crkvi imenovala kao „Pravoslavna Crkva Srbije (Eklisija tis Servias)“, samo što su prevodioci tih poruka to na srpskom zataškavali svojim prevodom (Srpska Pravoslavna Crkva), ide na nametanje takve eklisiologije i Srpskoj Crkvi, i u Srbiji i u Crnoj Gori. Današnji vratolomni Fanar u službi Lukavoga, lukavo i postupa, to jest globalističkom metodom „overtona“ nastoji da nas navikne na tu zloduhovsko-prevratničku promjenu u mnogovjekovnom nazivu Srpske Crkve, koja se, kako svjedoči i njena srednjovjekovna himnografija, Srpskom nazivala još od vremena Svetog Save. Naziv „(Pravoslavna) Crkva Srbije“, odnosno „(Pravoslavna) Crkva Crne Gore“ Fanar u saradnji sa evroatlantskim medijima i lokalnim „građanistima“ protura i propagira u javnom životu Srbije i Crne Gore posljednjih godina svim raspoloživim kanalima – i u intelektualističkim rukavicama, preko nekih ispolitizovanih učenih sveštenih lica i intelektualaca montenegrinske i srbijanističke orijentacije, i uličarsko-grubijanskim botovanjem po društvenim mrežama i portalima i javnim akcijama, preko neukih montenegrinskih neotesanaca. Pritom Fanar sa svojim svjetovnim i crkvenim adeptima nastoji da nam svima formira jednu novu crkvenu svijest – da su državne granice, povučene brozomornom vatikanskom rukom i prijeteći pritvrđene zakonima topuza NATO-pakta, neprikosnovene nove međe njegovih novih laž-crkava u pokušaju, NATOpravoslavnih Crkava Srbije i Crne Gore pod projektovanim svevlašćem „pravoslavnog“ vratolomca i bratolomca Vartolomeja Carigradskog. Ako to dozvolimo, ima da nas nema!
Hvala za ovu dopunu mog komentara. Sve je sa ovim rečeno. Ne zaboravimo i to da se Zdravko u maju ove godine sreo sa Jeronimom, arhiepiskompom Elade, a to u stvari znači da je dobio instrukcije od Fanara direktno.
DOSTOJAN !!!