Dostojan Mitropolit Joanikije

Piše: Ilija Bajović, prof. istorije

Lična karta Crne Gore kroz njenu cjelokupnu istoriju su njeni mitropoliti, od Nemanjića preko Petrovića do naših dana. Crna Gora je upravo po svojim mitropolitima bila prepoznatljiva posebno od 1697. godine od vladike Danila Petrovića kada cetinjski mitropoliti postaju kako duhovni tako i svjetovni vladari Crne Gore.

Pa se postavlja samo po sebi logično pitanje, gdje je mjesto crnogorskim mitropolitima ako ne u Cetinjskom manastiru jer su svi mitropoliti crnogorski do naših dana bili sve ono što je bio i blaženopočivši mitropolit Amfilohije i njegov naslednik mitropolit Joanikije.

Sa druge strane u naše vrijeme crnogorske „patriote“ čin ustoličenja mitropolita Joanikija nazivaju okupacijom Crne Gore, pa bi po njima ispalo da zapravo Crna Gora i nikad nije bila slobodna?! Jer ako pogledamo ko je sve hirotonisao crnogorske mitropolite do naših dana ispalo bi da su svi ti mitropoliti bili okupatori Crne Gore, što naravno nije tačno. Ali treba analizirati prije svega motive onih ljudi i političkih partija koje se protive ustoličenju mitropolita Joanikija, koji je zapravo njihov cilj. On prije svega nije religijski, nije ni patriotski on je usko stranački, dakle jedna partija koja više nije na vlasti ima za cilj da mobiliše svoje mase pod plaštom odbrane Crne Gore kako bi prije svega oni politički profitirali.

Nedeljama unazad se glaskaju razni analitičari koji komentarišu i prijete da Cetinje neće dozvoliti ustoličenje mitropolita Joanikija. Dakle javljaju se oni koji u najvećoj mjeri nisu ni vjernici ali jesu partijski vojnici koji se javljaju kada zatreba da pokušaju da svojim izjavama stvore tenzije. Građani Crne Gore a posebno oni koji nasjedaju na takve podmetačine i laži raznih političkih predstavnika, intelektualaca i raznih organizacija  treba da znaju da sam čin ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju  jeste kontinuitet naše crkve kroz vjekove, da se ustoličenjem crnogorskog mitropolita na Cetinju čuva tradicija naše crkve.

Stvarati od crnogorsko-primorske mitropolije strani element u Crnoj Gori mogu samo oni koji nemaju nikakvu povezanost sa našom vjerom, tradicijom, običajima dakle ona grupa ljudi koja pravoslavnu vjeru i našu svetu crkvu doživljava dijametralno suprotno nego što su je doživljavali naši preci. Nameće se samo po sebi pitanje ako vam je gospodo veliki problem što će srpski patrijarh Porfirije ustoličiti mitropolita Joanikija, kako bi reagovali da ste živjeli u vrijeme vladike Danila, Save, Vasilija koje su hirotonisali Pećki patrijarsi, kao i  Petra I kojeg je hirotonisao Karlovački patrijarh. Samo ova činjenica dovoljno govori koliko su zahtjevi onih ljudi koji se protive ustoličenju mitropolita Joanikija neodrživi i nemaju istorijsko utemeljenje.

Mitropolit Joanikije kao i sveštenstvo naše crkve u Crnoj Gori su najveći bedem odbrane naše kulture, našeg nasleđa i one Crne Gore koja je kroz vjekove sačuvala duh slobode, pravoslavlja i svetosavlja. Crne Gore nema bez naše svete Srpske Pravoslavne Crkve, Crne Gore nema bez našeg patrijarha i naših mitropolita. To je zapravo istorijski kontinuitet naše crkve od 1219. godine kada je Sveti Sava Nemanjić organizovao Srpsku Pravoslavnu Crkvu i na prostoru tadašnje Zete osnovao prve pravoslavne episkopije. A kada se pominje naša mitropolija crnogorska treba se sjetiti i cara Dušana jer je upravo u njegovo vrijeme 1346. godine osnovana Zetska mitropolija. Koliko su samo kontradiktorni oni ljudi koji su protiv naše crkve u Crnoj Gori govori i jedna činjenica. Naime nazivati našu crkvu stranim elementom u Crnoj Gori a pozivati se na kralja Nikolu je veliki istorijski apsurd.  Kralj Nikola je kao vjernik bio i te kako svjestan koliki značaj ima Srpska crkva u Crnoj Gori ali i izvan nje za očuvanje srpskog identiteta.

Same riječi crnogorskog suverena jasno nam govore kakav je odnos imao prema našoj crkvi:“Crnogorski narod, koji je u svojim vjekovnim naporima zasnovao srpsku državnu misao i stvorio prvu političku državu i omogućio svojim nesebičnim i junačkim podvizima da se oslobodi srpsko pleme ispod turskog i austriskog ropstva, oslobodio je i Peć sjedište srpskog patrijarha. Samim oslobođenjem Peći, oživjela su i realna patrijaršiska prava pećkog mitropolita. Crna Gora je htjela da imenuje jednog patrijarha opet u Peći, ali kako još tada nije bio oslobođen jedan veliki dio našeg naroda koji se nalazio pod austriskim ropstvom, taj je akt bio odložen“.

Dakle samo par istorijskih činjenica nas dovodi do jasnog odgovora, Crnu Goru je stvarala Srpska Pravoslavna Crkva čiji je nerazdvojivi dio crnogorsko-primorska mitropolija i sa ponosom možemo reći mitropolit Joanikije AKSIOS!

Pročitajte JOŠ:

Mitropolit Joanikije: Hoću li njih da pitam gdje ću se ustoličiti, njih koji me truju mržnjom svakodnevno; ako neće mir, uzeće prokletstvo